Image Hosted by ImageShack.us
< veljača, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Srpanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (2)
Studeni 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (1)
Ožujak 2007 (4)
Veljača 2007 (6)
Siječanj 2007 (9)
Prosinac 2006 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Misteriji svijeta....

Možete mi se javit i na-Sea_robber@net.hr
ili msn:sea_robber@net.hr

U životu je sve jednostavno,samo mi kompliciramo nešto bez veze...

Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Free Image Hosting at www.ImageShack.us



ponedjeljak, 12.02.2007.

Dan kada su se otvorila nebesa...


2.dio

Zagonetni prateci efekti
Tunguska je eksplozija izazvala širom našeg planeta zagonetne i - nerjetko - spektakularne efekte. Razliciti ocevici doživjeli su je na razlicit nacin.


Sibirskom seljaku S. B. Semjonovom se ucinilo "kao da je nebo najednom usplamtjelo, a vatrena oluja pracena strasnom artiljeriskom bukom ispunjavala nebo plamenim jezicima"; inzenjer V. P. Gundobin, koji je parabrodom plovio niz rijeku Angaru samo trenutak prije nego sto je vatra zahvatila sjeverno nebo, vidio je letece tijelo, vece od Sunca, koje je iza sebe ostavljalo uzareni trag i zaglusujucu buku koja je izazivala paniku i strah medu putnicima.

Bijele noći
Lovac V. Ohcin, kako svjedoci pisac Solomon suljman, nalazio se u lovackoj kolibi 30-35 kilometara daleko od epicentra misterioznog dogadaja. Sjeca se da su zracni udari i potresi odjeknuli istovremeno. Susjedna koliba u kojoj je bilo sest ljudi digla se u zrak kao da je bila od kartona. Stogodisnja stabla cupana su iz korijenja, a vrhove krosnji zahvatio je plamen. Grmljavina je bila tako strasna da su ljudi oko Ohcina od silnog straha padali u nesvijest. Visoko iznad plamtecih stabala, uzdizao se oblak u obliku ogromne pecurke, kakav sibirski lovac nije vidio nikad u zivotu.
Krecuci na zapad preko Sjevernog mora, za nesto vise od pet sati od mjesta misteriozne eksplozije, pustosni su zracni vrtlozi izazivali snazne oscilacije u meteoroloskim stanicama u Velikoj Britaniji. Sljedecih su dana iznad citave Rusije i Europe - od Sibira do obala Atlantskog i Tihog oceana, nastupile "bijele noci". U Londonu su se na ulicama, u kasnim satima, mogle citati novine. I Stockholm, glavni grad svedske, izgubio je nocnu pomrcinu - pa su neki fotografi, bez flesha snimali kao usred bijela dana! Istodobno, iznad Njemacke su plovili tajanstvenim svjetlom obasjani oblaci, a nizozemske opservatorije - zbog nesvakidasnjeg bljestavila u atmosferi - nisu mogle uopce snimati nocno nebo. “Bijele noci” potrajale su i u srpnju. Svijet je bio zbunjen, a znanost to jednostavno nije znala objasniti.
Pored ovih i ovakvih efekata, sibirsku eksploziju registrirali su i mnogi precizni instrumenti u svijetu. Seizmografi su zabiljezili da je drugi udarni val obisao citav nas planet, a podrhtavanje tla se osjetilo cak i u Sjedinjenim Americkim Drzavama!
Najstravicniji efekti bili su u podrucju iznad kojeg je eksplodiralo zagonetno letece tijelo. Detonacija je naprosto sravnila oko dvije tisuce cetvornih kilometara sume, a stotine je tisuca stabala izgorjelo od plamena blizu mjesta glavnog udara. Unistena su bezbrojna stada divljih sobova, desetkovana su i neka nomadska plemena u sjevernim tajgama, a najveci dio tog mocvarnog krajolika dobio je novi izgled, koji je - blago govoreci - najvise podsjecao na stravicni prizor kaoticnog pakla.
Znanstvenici nekadasnjeg Sovjetskog Saveza, Velike Britanije, Njemacke i Sjedinjenih Drzava slazu se u jednom - po svojom efektima tunguska eksplozija zasluzuje usporedbu s najvecim eksplozijama u kasnijem nuklearnom vremenu. Ipak, zbog toga sto nisu vrsena nikakva znanstvena istrazivanja nakon tajanstvene eksplozije, pravo objasnjenje se i nije moglo naci. Istodobno, mnoge dezinformacije i pogresni zakljucci godinama su sprecavali ozbiljna znanstvena istrazivanja i provjere, tako da je daleko tungusko podrucje postalo jos udaljenije i nepristupacnije.
I sami dramaticni dogadaji koji su zahvatili carsku Rusiju - Oktobarska revolucija i ono sto je uslijedilo s njom - potisnuli su interesovanje svijeta za tunguskom katastrofom u sasvim drugi plan.
Nitko nije znao sto se, zapravo, zbilo u Sibiru ni desetljecima kasnije, iako je taj dogadaj nesumnjivo bio jedan od najuzbudljivijih u povijesti nasega planeta. Jer, da je igrom sudbine - kako su kasnije precizno izracunali znanstvenici - Zemlja bila samo cetiri dana dalje u svojem obrtanju, tajanstveno nebesko tijelo naprosto bi zbrisalo St Petersburg, ili - da je nas planet bio pod neznatno drugim uglom - otisao bi London, ili - pola dana dalje - sravnjen bi bio New York sa cijelom svojom okolinom!

Tu počinje pakao!
Za mnoge je Ruse, koji su zivjeli pocetkom 20. stoljeca, ne bez razloga, Sibir bio “Terra incognito”, nepoznata zemlja, daleko i divlje prostranstvo na kraju svijeta. Beskrajne mocvare i hladne i nepristupacne tajge u tajanstvenim i neistrazenim podrucjima rijeke Tunguske Podkamenaje nisu bili kraj pogodan za romanticna istrazivanja, vec nepozeljno, divlje podrucje iz kojeg vrebaju mnoge opasnosti.
Zbog toga se o Sibiru nije mnogo znalo. Znalo se jedva toliko da u njemu zive nomadi, Tunguzi, koji stalno mijenjaju svoje prebivaliste i da zive od svojih stada sobova.
Nekoliko trgovackih postaja, u kojima su iskusni lovci nabavljali krzno, bile su nevelike i primitivne i nalazile su se na samoj periferiji ogromnog pojasa kojeg je 1908. unistila zagonetna eksplozija. Ipak, ne bi se moglo reci da tunguska katastrofa nije bas nikoga zanimala. Rijetki Tunguzi, odvazni i hrabri ljudi, samo su iz nuzde zalazili su u unutrasnjost Sibira, ali su se brzo vracali, prestravljeni i nijemi.
- Tu pocinje pakao! - govorili su.
I to je bilo sve.

Cilindrična letejelica

Potraga za odgovorima na pitanje sto se to dogodilo 30. lipnja 1908. pocela je neoprostivo kasno, tek poslije Oktobarske revolucije. Poticaj je bio mozda financijske prirode. Naime, jedna americka znanstvena ekspedicija tih je godina zapocela radove na eksploataciji jedne od najvecih meteorskih masa koja je u proslosti pogodila nas planet. Meteorski krater u Arizoni, promjera 1,2 kilometra, cija starost se procjenjuje na 15.000 do 40.000 godina, oduvijek je privlacio istrazivace ruda. Sada su ga poceli i eksploatirati. U prvim uzorcima materijala otkriveno je 93 posto zeljeza i 6,4 posto nikla. Istodobno, otkriveni su i tragovi dragocijenih metala - platine i iridijuma !
Iako americki pokusaj eksploatiranja meteorske mase u Arizoni nije uspio, mlada je sovjetska vlada u meteoritima, koji su u proslosti pali na sovjetsko tlo, vidjela izvor bogatstva. Tako je 1921. godine nova sovjetska Akademija znanosti angazirala vrsnog znanstvenika Leonida Kulika da preuzme zanimljiv projekt i prikupi detaljne podatke o svim meteoritima koji su u proslosti pali na podrucje Sovjetskog Saveza.
Leonid A. Kulik je u to vrijeme imao 38 godina i nikada ranije nije cuo za tungusku katastrofu. Međutim, neki njegov prijatelj poslao mu je jedan stari kalendar u kojem je bio i clanak o zagonetnoj eksploziji u Sibiru. Uvjeren da je naisao na trag velikom meteoritu, poceo je strpljivo listati i druge sibirske novine i godisnjake. To se isplatilo. Uskoro je u njima nasao brojna svjedocanstva o fenomenalnom dogadaju iz 1908. godine.
Jedne su novine iz Irkutska pisale da su seljaci iz sela sjeverno od Kirenska vidjeli letece tijelo “koje je blistalo i vertikalno se kretalo prema zemlji”, a bilo je - cilindricnog oblika. Kada je doslo do eksplozije stvoren je “ogroman oblak crnog dima”, a val uskovitlanog zraka bio je tako vreo da je spaljivao sve pred sobom. “Prestravljeni su seljaci bjezali, iskreno vjerujuci da je dosao - sudnji dan !”
U drugim je novinama pisalo da je zagonetno tijelo, navodno, palo nedaleko od Filimonova, znacajnog raskrizja transsibirske zeljeznice:
“Njegov je pad bio popracen strahovitom tutnjavom i zaglusujucim treskom. Prestraseni je vlakovoda panicno zaustavio vlak a putnici su nagrnuli iz vagona kako bi razgledali predmet koji je pao, ali se nisu mogli pribliziti meteoritu, jer je bio - usijan!”

Što je otkrila prva ekspedicija?
Upravo ovo, po svemu, izmisljeno izvjesce “sa lica mjesta” najvise je ponukalo sovjetskog znanstvenika da se odluci na dugu i neizvjesnu ekspediciju, koja ce se pretvoriti u mukotrpno istrazivanje sto ce potrajati pune dvije decenije. Kulik nije odustajao ni od prikupljanja pisanih svjedocanstava, kao sto je ono koje je u svibanjskom broju 1908. objavio irkutski list “Sibir”:
“U selu Niznaja Karelinskaja, na sjvereozapadu, visoko iznad obzorja, seljaci su ugledali predmet koji je neobicno jarko sijao, prejako da bi se u njega moglo gledati, pracen plavkastobijelim svjetlom. Padao je okomito prema zemlji, otprilike deset minuta. Predmet je bio cilindricnog oblika. Jutarnje je nebo bilo vedro, osim sto je na obzorju, u smjeru u kojem je jarki predmet opazen, zamjecen mali tmasti oblak. Bilo je toplo i suho. Kada se svjetlece tijelo priblizilo zemlji, cinilo se kao da se rasprsuje; na tom se mjestu oblikovao golemi oblak crnog dima i cuo se glasan tutanj - ne kao grom, nego kao kad padne golemo kamenje, ili kad grune najveci top. Sve su se zgrade zatresle, a istodobno je kroz oblak probio jezicasti plamen. Stare su zene plakale i svi su pomislili da se priblizava - smak svijeta !”
Selo Niznaja Karelinskaja, koje se spominjalo u ovom starom novinskom izvjescu, kako ce kasnije ustanoviti Leonid Kulik, bilo je udaljeno od epicentra eksplozije punih - 320 kilometara!
Kada je, napokon, prikupio dovoljno podataka o mjestu zagonetnog dogadaja, Kulik je s grupom odabranih istrazivaca napustio St Petersburg, u rujnu 1921. godine. Bilo je to dugo i tegobno putovanje zeljeznicom, koja je na mnogim mjestima bila isprekidana i unistena borbama u Oktobarskoj revoluciji. Kada je stigao u sibirski gradic Kansk saznao je da se ne nalazi daleko od mjesta gdje se 1908. dogodila misteriozna eksplozija. Istodobno, poceo je da prima anketne listice koje je ranije razaslao po cijelom ovom dalekom i divljem podrucju. U njima je bilo mnostvo cudesno zivih sjecanja o fascinantnoj pojavi i pustosi koju je izazvala.
Jedna seljanka iz Kosolapova je pisala:
“Ugledala sam kako se nebo na sjeveru rasparalo do zemlje i kako je suknula vatra. Pomislili smo da s neba pada kamenje i razbjezali se prestravljeni, ostavivsi vjedra kraj zdenca. Kad smo stigli do kuce, nasli smo onesvjestenog oca Semjonova. Vatra je bila jaca od samoga sunca. Za vrijeme su tutnjave zemlja i kolibe strasno podrhtavale a s krovova se osipala zemlja...”
Prema ovim i drugim slicnim svjedocanstvima, sovjetski je znanstvenik s pravom zakljucio da je zagonetno tijelo palo na zemlju, nesto dalje na sjeveru, blizu doline rijeke Tunguska Podkamenaja.
Ovu njegovu pretpostavku potvrdio je S. V. Obrucev, vrstan geolog, koji je vec istrazivao rudno blago u tunguskoj oblasti, ali nije krio ni svoje dileme. Pisao je Kuliku:
“Bit ce tesko odrediti pravo mjesto. U ocima tunguskog naroda metorit je ocito svet i oni brizno kriju mjesto gdje je pao!...”

|Komentiraj 6| Printaj| #|

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.