|
|
| < | siječanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Misteriji svijeta....
Možete mi se javit i na-Sea_robber@net.hr
ili msn:sea_robber@net.hr
U životu je sve jednostavno,samo mi kompliciramo nešto bez veze...
Na tisuće ljudi iz čitavog svijeta u ljetnim mjesecima posjećuje žitne krugove, prije svega u zapadnoj Engleskoj, između Stonehenga, Winchestera i Malborougha. Doživljaj pri prolasku kroz svježe nastali žitni krug nezaboravan je: delikatno i na savršen način položene biljke, maštoviti, zamršeni uzorci, jasno osjetne snažne energije i goleme dimenzije. Ako tome još dodamo i krajolik koji ih okružuje, s valovitim brežuljcima i poljima, možemo razumjeti jedinstven osjećaj koji nastaje u blizini te značajne pojave koju mediji i vladine agencije još uvijek zanemaruju.
Žitni krugovi svoje posjetioce nadahnjuju, fasciniraju ih, privlače i opčinjavaju. Mnogi osjete neki unutarnji poriv da stanu unutar njih i iz prve ruke spoznaju bilo kakve osjete što ih ti oblici mogu izazvati. Jedan od glavnih doživljaja najčešće je osjećaj svetosti ili nečeg "drugačijeg". Od onih koji već dulje vrijeme posjećuju takve krugove, neki vjeruju da je za njihov nastanak odgovorna neka vrsta inteligencije.
Zanimljivo je da oblici krugova u žitu veoma nalikuju onima što se mogu vidjeti u hramovima, katedralama, ili na drevnim svetim mjestima. Ovo cinici često krivo interpretiraju kao želju istraživača žitnih krugova da taj fenomen promijene u neki vestu religijskog ili New Age kulta. No, ostavimo li cinizam po strani, činjenica je da ti krugovi izazivaju osjećaj svetosti, što njihovoj prirodi daje posebnu notu.
Prvi žitni krugovi otkriveni su u Engleskoj 1978. godine. Otada se pojavljuju svake godine, počevši od kasnog proljeća do ljetnih mjeseci. Kasnije su pronađeni i drugdje po Evropi, u SAD-u, Kanadi i Japanu.
Krugovi obično nastaju po noći, u nekoliko sekundi. Pronađeni su u poljima pšenice, ječma, uljane repice, raži, suncokreta i drugih usjeva. Biljke koje tvore krug u žitu savijene su, ali nisu oštećene (što se ne može reći za "krivotvorine" — oblike koje naprave ljudi). Ako žito još nije zrelo, tako savijeno raste i dalje. U nekim likovima žito je "polegnuto" u više slojeva, a stabljike u svakom sloju okrenute su u drugom smjeru. Žito je ponekad upleteno u nekakve pletenice.
U kolovozu 1996. godine je John Wheyleigh, student koji je kampirao u južnoj Engleskoj, kod Oliver's Castla, snimio kratak video-film koji prikazuje nastajanje lika u žitu u obliku snježne pahuljice. Na filmu se vide četiri svjetleće kugle koje se brzo kreću i očito je da su povezane su s nastankom lika u žitu.
Neki istraživači smatraju da je snimak krivotvorina. Međutim, u većini profesionalnih video-laboratorija u kojima je traka analizirana utvrđeno je da je film "čist" i da vjerojatno nije obrađen računalom. (B. Creme potvrdio je autentičnost snimka).
U kolovozu 1997. godine, godinu dana nakon što je snimljen Wheyleighov video-film, dva su češka istraživača krugova u žitu izvijestila da su jednog jutra vidjela tri odvojene skupine svjetlećih kugli kako lete iznad područja gdje su otkriveni krugovi u žitu. Svjetleće kugle su, isto kao na videosnimci Johna Wheyleigha, putovale zajedno i velikom brzinom, a njihove su putanje pri svakom prijelazu bile jednake. Osim toga, Česi su izvijestili da su pri opažanju prve skupine kugli čuli neobičan zvuk.I John Wheyleigh također je izvijestio o sličnom zvuku koji ga je probudio i omogućio mu snimanje događaja koji su uslijedili.
Prema mišljenju B. Crema, krugove u žitu, osim manjeg broja krivotvorina napravljenih ljudskom rukom, prave naša braća s najbližih planeta, Marsa i Venere — iz svemirskih letjelica koje nazivamo NLO. B. Creme kaže: "Oni koji su u NLO-ima vizualiziraju oblik koji žele stvoriti, te svojim usredotočenim umovima određuju oblik svakog pojedinog kruga. Potom se vozilima približe površini polja i svojom tehnologijom, upravljanom umom, stvaraju uzorke. Radi se o kombinaciji vrlo razvijene tehnologije i misli; strojevi reagiraju na njihove misli. Cijeli taj proces traje tek nekoliko sekundi, što vrijedi i za najkompliciranije uzorke."
Creme kaže da su krugovi u žitu dio procesa energizacije Zemlje te da, nadalje, oni na fizičkoj razini dupliciraju brojne vrtloge koji već postoje u mreži Zemljinog magnetskog polja. Ti vrtlozi će postati baterije čiju će energiju čovječanstvo u budućnosti, kada razvijemo tehnologiju svjetlosti, upotrebljavati kao novi izvor energije.
Cinjenica da netko u svojoj oprostajnoj poruci, prije nego li si oduzme zivot upise stihove neke pjesme i nije tako neobicno, jer kako se kaze "najljepse rijeci su vec izrecene" pa ih nema smisla mijenjati. Medutim, cinjenica da se u sedamnaest slucajeva samoubojstava, u godinu dana, pojavi uvijek jedna te ista pjesma pomalo je neobicno.
˝Zlokobna˝ pjesma, morbidne melodije s tuznim i sentimentalnim tekstom koji je upio posljednju kap ceznje za smrcu i vodi svakoga u osjecaj melankolije i depresije, svoju povijest zapocela je jedne kisne nedjelje u prosincu 1932., kada je njezina autora, madarskog skladatelja Reszôa Serassa, napustila zarucnica. Veoma potisten zbog prekinutih zaruka i utucen sumornim danima, Seressu se iznanada u glavi pojavila tuzna, sasvim nepoznata melodija. Potresen tim neobicnim dogadajem, pribiljezio je melodiju i dao joj naziv Sumorna nedjelja (Gloomy Sunday). Tekst koji je napisao za melodiju govorio je o tragicnoj prici covjeka cija ja draga nadavno umrla, te se sada on namjerava ubiti kako bi ponovno bio s njom.
Prije nego li je skladba snimljena, Seress je imao poteskoca pronaci nekoga tko bi je izdao. Iskreno receno, nitko nije htio imati posla s njom jer su tvrdili da je suvise malankolicna.
"It is not that the song is sad, there is a sort of terrible compelling despair about it "
To je misljenje bilo prorocanstvo, jer kada je ova pjesma bila objavljena, njezin je neumoljivo tuzni napjev ubrzo stekao glas da potice ljude na samoubojstvo.
Prvi poznati slucaj dogodio se u proljece 1933. kada je mladic, koji je sjedio u kavani u Budimpesti, zamolio orkestar da odsvira Sumornu nedjelju. Kada su je odsvirali, istog je trena otisao kuci i ustrijelio se. O mracnoj povijesti ove pjesme u casopisu Nepoznato pisao je Tane Jackson navodeci i ostale slucajeve, ali bez imena sudionika, potvrdujuci kobnu privlacnost Sumorne nedjelje. Zrtve su bile i pjevaci koji su smrtonosne stihove uvrstili u svoj repertoar. Najpotresniji slucaj dogodio se u Londonu. Tamo se iz jednog stana neprestano cula zalosna melodija pjesme Sumorna nedjelja. Nakon sto je provaljeno u stan, na podu je pronadjena mlada zena koja je umrla od predoziranja dok je na gramofonu neprekidno svirala kobna pjesma.
Kompozitor, Rezsô Seress i sam je bio zbunjen sto je upravo njegovo djelo bilo ˝prvi korak˝ koji je vodio u smrt. Nakon brojnih slucaja smoubojstava Seressu su cesto bila upucena pitanja o cemu li je razmisljao kada je pisao pjesmu i da li on smatra da je njegova pjesma uzrok brojnih samoubojstava, a odgovore koje su dobili uglavnom su bili isti:
I stand in the midst of this deadly success as an accused man. This fame hurts me. I cried all of the disappointments of my heart into this song, and it seems that others with feeling like mine have found there own hurt in it˝
Do kraja tridesetih godina, ta je pjesma izazvala toliku paniku javnosti, da madarske vlasti nisu podrzavale njezino javno izvodenje. Mnogi su glazbenici odahnuli, jer su se vec poceli pribojavati za svoj zivot kad bi morali svirati Seressovu opaku kompoziciju. Mnoge radiostanice, ukljucujuci BBC, htjele su je zabraniti (veliki broj lokalnih stanica u SADu nije je htio izvoditi), a neke su obitelji samoubojica (cije su smrti bile povezane s tom zlokobnom pjesmom) neuspjesno pokusavale sasvim zabraniti njezino izvodjenje. Englesku verziju Sumorne nedjelje napisao je Sam Lewis, a 1941. snimila ju je Billie Holiday. Medutim, tada je oslabio zao glas pjesme: pocetkom Drugoga svjetskog rata bilo je mnogo dramaticnih dogadjaja koji su zaokupili paznju javnosti. Ali ni tada njezin stetni utjecaj nije sasvim prestao. Gordon Beck iz Salisburyja u Wiltshireu, koji je tijekom 1946. sluzio vojsku u 76. skvadronu RAFa u Pooni u Indiji, sjeca se kolege pilota koji se, kad bi Beck stavio plocu Sumorna nedjelja uvijek jako uznemirio i tvrdio kako ga navodi na samoubojstvo. Beck nije mario za to, sve dok za vrijeme jednog leta nije mogao izbiti melodiju iz glave; stalno se vrtjela i vrtjela nadjacavajuci buku avionskih motora. Beck vise nikad nije svirao Sumornu nedjelju.
Kako objasniti uznemirujuci ucinak ove tajanstvene pjesme? Mozda je, kao sto predlaze Tane Jackson, Seress tako uspjesno izrazio svoju duboku tugu, da se ona na neki nacin prenosi na druge potisene ljude navodeci ih da si oduzmu zivot kako bi pobjegli od vlastite tuge. To stajaliste nije toliko neprikladno kao sto se moze ciniti. U knjizi Tajne glazbe, David Tame otkriva da glazba moze zapanjujuce djelovati na ljude, utjecuci na stres, rad srca, probavu i ostale metabolicke funkcije, kao i na emocionalno i mentalno zdravlje. Tragican je i zavrsetak dvoje ljudi vezanih uz nastanak ova pjesme.
Kao sam tvorac "suicidalne himne" i nije tako zacudujuce da Seress takoder nije pobjegao prstima sudbine oduzevsi si zivot skocivsi sa zgrade u sigurnu smrt. Kao razlog naveo je to sto nije uspio napisati vise niti jednu uspjesnicu. A djevojka koja ga je prije mnogo godina ostavila, pronadjena je mrtva zajedno s komadom papira na kojem je bio napisan tekst pjesme Sumorna nedjelja .
Pjesma Sanjao sam da sam boravio u Merble Hallsu iz opere Ciganka Rudolfa Frimla, jos je jedna od pjesama za koju se vjeruje da donosi nesrecu svakome tko ju cuje. Posebno izaziva strah pjevaca.
Nitko ne zna kako je i zasto je ova pjesma zadobila negativnu reputaciju. Isti je slucaj i s izvodenjem Shakespeareova Macbetha, kojega glumci, da bi izbjegli nesrecu, nazivaju samo ˝skotska drama˝. Neke pjesme, poput Sumorne nedjelje, nisu napisane svjesno, vec podsvjesno.
Poznato klasicno djelo, tocnije sonata, Il trill o del diavolo svoju povijest zapocinje u snu talijanskog, violinskog virtuoza, Giuseppeu Tartiniu u kojemu sklaplja pakt s vragom.
"I heard a sonata so unusual and so beautiful performed with such mastery and intelligence, on a level I had never before conceived was possible! I was so overcome that I stopped breathing and awoke gasping. Immediately I seized my violin, hoping to recall some shred of what I had just heard - but in vain. The piece I then composed is without doubt my best, the Devil's Sonata , but it falls so far short of the one that stunned me that I would have smashed my violin and given up music forever if I could but possess it ."
Iako je tvrdio da nije uspio zapisati u svoj njezinoj snazi, rezultat je bila ˝ divlja ˝ i pomalo ˝ luda ˝ (imajmo na umu da govorimo o baroknoj, klasicnoj glazbi) sonata koja je postala jedno od njegovih najpoznatijih djela.
Pa stoga, kada budete plakali nad nesretnom ljubavi ili sanjali "Dusu Tame", nadajte se da nikada necete cuti rijeci:
... Meghalt a szeretet
V é ge a vil á gnak
M é g egyszer elmondom csendben az im á mat :
Uram , az emberek gyarl ó k é s hib á znak ...
Ostala su u priči o Titanicu ipak i neka pitanja na čije ćemo odgovore još morati čekati, a možda ih nikada niti nećemo pronaći. Jedno od najčešćih pitanja je: što je orkestar zadnje svirao kad je brod tonuo? Vjeruje se kako je zadnja skladba bila Bliže, moj Bože, tebi (istom se skladbom kao zadnjom poslužio i Cameron u filmu)ili melodija Autumn. Ipak, većina preživjelih tvrdi da je posljednja skladba bila Bliže, moj Bože, tebi (ja je nazivam po tekstu: Bliže, o Bože moj)i nema razloga da im ne vjerujemo. Neki tvrde da su čuli ragtime, a jedan kaže da orkestar uopće nije svirao. Ipak, telegrafist Harold Bride, koji je imao jako dobar sluh kaže da je u jednom trenutku čuo melodiju Autumn.
Špekulira se i o tome, kako su poginuli prvi časnik Murdoch i kapetan Smith. Za obojicu se priča kako su se ubili pištoljem, ali to je sve dio legende. Zapravo je kapetan stajao na mostu kad je taj dio broda potonuo u more. Silina vode je odnijela kormilarnicu , a ostatak mosta teško oštetila pri čemu je kapetan vjerojatno poginuo. Također se priča o njegovim posljednjim riječima- Drž' te se britanski… i …neka se svatko brine za sebe koje su zapravo dio legende. Ako i jest nešto rekao, onda je druga izjava realnija.
O prvom časniku Murdochu se pričalo da je, želeći spriječiti navalu na preostale čamce, divlje pucao u masu na palubi i pri tome ubio nekoliko muškaraca. Nakon toga je navodno sebi ispalio hitac u glavu( i tu je teoriju iskoristio Cameron u svom filmu). No, međutim, ni u to ne možemo potpuno vjerovati, jer Murdochovo tijelo nikada nije nađeno, a kod nijednog od pronađenih 328 leševa nije nađena rana od vatrenog oružja.
Nadalje, skriveno blago. To je draž svake brodske olupine. Ni Titanic nije izuzetak. Poznate su priče o tome da je na brodu bila velika pošiljka zlata namijenjena SAD-u. Legenda je nastala nakon izjave brodskog skladištara Franka Prenticea, koji se nekoliko godina kasnije sjetio da je sudjelovao u utovaru zlatnih i srebrnih poluga. Stručnjaci tvrde da nikakav takav utovar nije zabilježen na tovarnoj listi. To naravno, ništa ne znači, jer se događalo da se takva vrsta tovara nije vodila kao takva. Nažalost, engleska banka svoje akte već gotovo 100 godina drži pod ključem. Ako je takav transport zaista postojao, dobro je zataškan… To su samo neka od mnogih, još otvorenih pitanja vezanih uz katastrofu. Ostaju dio legende tog znamenitog broda. Možda je to i dobro, jer i stari dvorci čuvaju svoje tajne o duhovima i njihovoj prošlosti…I Titanic će, nedvojbeno, sačuvati neke svoje romantične tajne, koje će njegovu, dugoistraživanu povijest činiti uvijek iznova zanimljivom.
SLUČAJ CALIFORNIANA I MISTERIJ TZV. TREĆEG BRODA
Već znamo da je brod Californian bio nedvojbeno vrlo blizu tonućeg Titanica. Ali, koji je brod viđen s Californiana? I čija su pozicijska svijetla bila viđena s Titanica?
Da se podsjetimo…Californian je 14.4.1912. naišao na ledeno polje i tamo se zaustavio u 22.20 sati. Pozicija Californiana je bila: 42°5'N, 50°7'W, znači, oko 19 milja od kasnije zadane CQD-pozicije Titanica. Californian se zbog struje približavao Titanicu. Oko 23 sata, na Californianu opažaju svijetla nekog broda koji je dolazio s jugoistoka. Oko 23:40, primjećuju da se brod zaustavio( titanic se nakon sudara u točno 23:40 i nakon malo kraće plovidbe zaustavio). Oko 23:50 kapetanu Californiana Lordu se čini kako se svijetla na brodu gase i istovremeno može vidjeti lijevo pozicijsko svijetlo. Tada se Titanic, nakon neuspjelog pokušaja izbjegavanja sante okrenuo prema sjeveru. Nešto poslije ponoći, na Californianu primjećuju svijetla velikog parobroda. Udaljenost su procijenili na od 4 do 10 milja. U 0:45, na Californianu primjećuju čudan bljesak iznad zaustavljenog broda. (vrijeme kad je časnik Boxhall ispalio prvu raketu u nebo). Ne učinivši ništa, lord se vraća na spavanje. Oko 1:20 s Californiana primjećuju da svjetla nepoznatog broda stoje pod čudnim kutem i da je crveno pozicijsko svijetlo nestalo ( vrijeme kad čamčana paluba Titanica zaranja pod vodu). I napokon, u 02:15 na Californianu primjećuju da je brod nestao, tako barem primjećuju…Titanic je potonuo u 02:20, a svijetla su se ugasila nekoliko minuta prije potonuća.
Prema svemu sudeći, brod viđen s Californiana, bio je Titanic!
No, postoje argumenti koji dokazuju da ova priča ne drži vodu. S Titanica su ugledali svijetla drugog broda na sjeveru tek u 0:10 sati: ako su dva broda bila na vizualnoj udaljenosti, Californian primjećuje svijetla broda u 23:00. Kako to da su s Titanica brod primjetili tek sat vremena kasnije?
Nadalje, ako je Californian u trenutku Titanicovog potonuća stajao, kako to da preživjeli tvrde da se nepoznati brod približavao da bi na kraju nestao?
Na Californianu se diskutiralo o veličini broda i udaljenosti. Neki tvrde da je to bio veliki parobrod, dok drugi tvrde da je izgledao premalo za brod veličine Titanica. Udaljenost varira između 4 i 10 milja…Kapetan Smith je mislio da je brod vrlo blizu, pa je naredio da čamcima odveslaju do broda, iskrcaju putnike i vrate se po još. A Rakete koje su ispaljene s Titanica, morale su se čuti u tako mirnoj noći; na Californianu, nisu čuli ništa. A preživjeli su rakete s Carpathie čuli puno prije nego su ugledali brod. Velika je vjerojatnost da su rakete viđene s Californiana ipak bile Titanicove, i tu se Lorda kritizira jer nije ništa poduzeo. Ostaje još više primjera nego sam ih ja naveo, ali da ovaj post, ionako abnormalno dug, ne bi bio dosadan…Da, postojao je treći brod! Brod koji je pola stoljeća ulijevao pomutnju u ljude. Riječ je o Norveškom lovcu na tuljane- Samsonu. Lov na tuljane je prema norveškom zakonu nedjeljom bio nelegalan, a 14 travnja je bila nedjelja. Primjetili su svijetla oba broda, i iz straha od kazne, pobjegli u smjeru Islanda. A onda, Kapetan Samsona, Naess, 1962., neposredno pred smrt, priznaje da je vidio Titanic i da je vidio rakete tonućeg diva. Lord je umro u osjećaju krivnje, ne znajući za treći brod, a čak da se Samson vratio, ne bi mogao primiti više od stotinu putnika…tako je i Titanicova najveća tajna, koliko-toliko razjašnjena.
5. prosinca 1945 misterijozno je nestalo petero vojnih bombardera koji su bili na rutinskom zadatku, zajedno s njima nestao je i avion koji je poslan u potragu za njima, sve ukupno nestalo je dvadeset i sedam ljudi. Oni svi su nestali na danas većini dobro poznatom području... područje BERMUDSKOG TROKUTA. Na toj su lokaciji nestali mnogi brodovi, ljudi pa čak i avioni i nikada nisu pronađeni. Većina ljudi krivi van zemaljce dok druga manjina misli da je glavni krivac djelovanje kristala davno nestalog kontinenta Atlantide.
Šta vi mislite?Ko bi od vas otišo tamo?
TOP SECRET
ROSWELL AUTOPSY REPORT
WARNING: This document contains information affecting the national defense of the United States within the meaning of the Espionage Act, 50 U.S.C., 31 and 32, as amended. Its transmission or the revalation of its contents in any manner to an unauthorized person is prohibited by law. Reproduction of the intelligence in this document, under the provisions of Army Regulation 380-5, is authorized for United States military agencies provided the source is indicated.
TOP SECRET
HEADQUARTERS
AIR MATERIEL COMMAND
WRIGHT FIELD, DAYTON, OHIO
IN REPLY ADDRESS BOTH
WRIGHT FIELD,TSDIN/HMM/ig/6-4100
COMMUNICATION AND ENVELOPE
TO COMMANDING
GENERAL,
AIR MATERIEL
COMMAND,
ATTENTION
FOLLOWING OFFICE SYMBOL
TSDIN_____________
SUBJECT: ROSWELL AUTOPSY REPORT # 1 (Control No. A-1917).
17 Jul 1947
COPY ONE OF THREE
TO: Commanding General Army Air Forces
Washington 25, D.C.
ATTENTION: Brig. General George Schulgen
INITIAL FINDINGS UPON EXAMINATION AND AUTOPSY OF THE BODY OF AN
APPARENT ALIEN CREATURE
1. External Appearance
This body was observed to be in a state of significant deterioration. It had been preserved with formaldehyde solution but not otherwise dissected.
The cadaver was 44 inches long with a weight of 27 pounds when the preservative solution had been drained.
The external appearance of this cadaver was of a human embryo with an enlarged cranium. Hands and feet were normal. Fingers and toenails had been had been pared. Fingerprints of a swirl-left pattern were observed and taken. All ten fingers and toes were apparent. There was some vestigial webbing between first and second fingers and toes.
Sexual organs appeared to be those of a male. They were in an embryonic state and revealed no evidence of pubescence.
Ears were partially formed, and showed some evidence of surgical intervention. Folds of skin had been drawn out from the surface of the scalp in an apparent attempt to create the impression of a more fully developed ear than was actually present.
Lips were vestigial and the mouth contained no erupted teeth. The nose was also in an incomplete state of growth and had also received surgical intervention, resulting in what appeared to be a very thin a delicate organ.
Eyes were distinguished by extensive surgical intervention. They were almond-shaped and by far the most prominent facial feature. The eyeballs were not matured and appeared to have been sutured with artificial lenses of an unknown type. Because of their extremely unusual condition, dissection of these eyes was not attempted.
2. Dissection
An incision was made from the thorax to the scrotum. The skin was first extended from the fascia and the fascia was observed to be consistent with the appearance of an immature human male. The fascia were then dissected and the internal organs were observed. The position of the heart was observed to be vertical, as would be consistent with a very early fetus, prior to the fourth month. The organ was prominent and was weighed to be 1/70th of the mass of the
body. When the organ was dissected it was found that there was direct communication between the two auricles through the formen ovale. The Eustachian valve was observed to be large. A ductus arteriosus was observed to communicate between the pulmonary artery and the
descending aorta. This ductus opened into the descending aorta just below the origin of the left subclavian artery.
Alterations in the structure of the circulatory system suggested that this body had been surgically corrected to detach it from placental dependence in an artificial manner. The stomach was opened and found to be free of any food substances. The cardiac orifice was apparently atrophied, although the deterioration of the corpus made this difficult to determine. It is possible that this individual did not eat.
The liver was prominent and it was clear that the blood of the umbilical vein would traverse it before entering the inferior cava. The umbilical vein itself had been severed of its placental crown and returned to the circulatory system by a means that was beyond the scope of this dissection to establish.
The lungs were not developed. There were lateral pouches on either side of the central diverticulum, open through into the pharynx. The larynx was somewhat cartilaginous and the trachea was developed.
It is probable that this individual did not breathe and more than he ate. The means of sustaining life is unknown, if he was ever alive in any practical sense.
The cranium was dissected and it was found that the skull was formed of exceptionally thin and pliant cartilaginous material, appearing to be bone precursor that had been affected in some manner, making it more than usually thin and delicate. The brain itself was extensively and surprisingly formed. There was an unknown cortex superimposed on the forebrain and extending as far back as the fissure of Ralando.
Because of this extraordinary formation it was decided not to pursue dissection of the brain at this time. The organ was extracted and placed in fluid preservation pending further study.
Overall, this corpus presented the appearance of a human embryo of three to four months duration that had been the subject of considerable alteration and modification, some of it obviously surgical. Other modifications, such as that of the brain, were harder to understand. In addition to the alterations, there was the matter of the size of the body and the relatively mature condition of the epidermis and nails. It would appear that this fetus was separated from its mother and brought to a semi-functional state by artificial means.
3. Conclusion
This is a human fetus that has been subjected to forced maturation without normal gestation. Its degree of functionality while living if it ever was alive is unknown.
STROGO POVJERLJIVO
IZVJESTAJ AUTOPSIJE IZ ROSWELLA
UPOZORENJE: Ovaj dokument sadrzi informacije koje mogu utjecati na nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Drzava. Dokument podlijeze uredbi o protuzakonitom djelovanju na podrucju spijunaze, Clanak 50 Ustava SAD, tocke 31 i 32. Predaja na upotrebu ili otkrivanje sadrzaja u bilo kojem obliku neovlastenim osobama je kaznjivo po zakonu. Koristenje ovog dokumenta je pod ovlastima Vojnog Zakona 380-5, te je autorizirana za vojne agencije Sjedinjenih Drzava.
STROGO POVJERLJIVO
STOZER
ZRACNIH SNAGA
WRIGHT FIELD, DAYTON, OHIO
U POVRATNOJ ADRESI OBJE OMOTNICE
WRIGHT FIELD,TSDIN/HMM/ig/6-4100
COMMUNICATION AND ENVELOPE
ZA GLAVNI STOZER
ZRACNIH SNAGA
PAZNJA NA PRATECI UREDSKI SIMBOL
TSDIN_____________
PREDMET: IZVJESTAJ OBDUKCIJE IZ ROSWELLA # 1 (Control No. A-1917).
17 Jul 1947
KOPIJA PRVA OD TRI
ZA: Generala Zbora Vojnih Zracnih Snaga
Washington 25, D.C.
PAZNJA: Brigadni General George Schulgen
OSNOVNI NALAZI PREGLEDA I OBDUKCIJE TIJELA NAVODNOG IZVANZEMALJSKOG
STVORENJA
1. VANJSKA OBILJEZJA
Tijelo je u stanju znakovitog raspadanja. Bilo je zasticeno formaldehidnom otopinom. Nikakvi drugi zahvati na tijelu nisu vrseni.
Les je dugacak 111,759 centimetara, a tezi 12,247 kilograma nakon sto je isusena tekucina. Vanjskim izgledom les je nalik na ljudski embrio sa povecanom lubanjom bez dlaka. Ruke i noge su normalne. Prsti i nokti su upareni. Otisci prstiju su virovitog izgleda i nalaze se na lijevoj strani prstiju. Otisci su uzeti. Svih deset prstiju i noznih prstiju je prisutno. Izmedju prvog i drugog prsta na rukama i nogama postoji tvorba nalik na tkanje.
Seksualni organi su, zakljuceno je, muski, iako u embrionalnom stadiju te nema znakova spolne zrelosti.
Usi su djelomicno formirane. Postoje znakovi ranije obavljene kirurske intervencije, kojom su skinuti dijelovi koznog pokrova kako bi se stvorio dojam razvijenijeg uha nego li je stvarno stanje.
Usne su rudimentarne a usta ne sadrze razvijene zube. Nos je takodjer u nezavrsenom stadiju razvitka. Primjetni su znakovi ranije obavljene kirurske intervencije kojom je kreiran vrlo tanak i osjetljiv organ.
Oci su razdvojene obimnom kirurskom intervencijom. Bademastog izgleda i najdominantniji organ lica. Zjenice su umjetno nacinjene od leca nepoznate vrste i porijekla. Zbog krajnje neobicnog stanja, izgleda i izrade ociju, nije se prislo sekciji.
2. SEKCIJA
Nacinjen je rez od prsnog kosa do mosnji. Koza je odvojena od potkoznog tkiva. Analizom je utvrdjeno da odgovara nerazvijenom muskarcu. Sekcijom unutrasnjih organa zakljuceno je slijedece: Srce je u okomitom polozaju, po strukturi identicno stadiju ranog fetusa, prije isteka cetiri mjeseca trudnoce. Tezina organa je 1/70 tezine tijela. Sekcijom je ustanovljeno da postoji direktna veza između dvije klijetke kroz nerazvijenu stijenku. Eustahijeva valvula je izuzetno velika. Ductus arteriosus (arterija) spaja plucnu arteriju i silaznu aortu. Duktus je otvoren u silaznu aortu odmah ispod lijeve subklavne arterije.
Veza sa krvozilnim sustavom upucuje na zakljucak da je organizam kirurski korigiran i doveden u funkciju iz stanja ovisnosti o placenti. Trbuh je otvoren i nisu pronadjeni nikakvi tragovi hrane. Kardijalni otvor je zakrzljao. Unatoc isusivanju organizma prije pregleda bilo je tesko odrediti otvor. Postoji mogucnost da osoba nije uzimala hranu.
Jetra je istaknuta, te je ustanovljeno da krv prolazi njome prije ulaska u sekundarnu kavernu. Umbilikalna vena je bila odstranjena s placentalne krune i vracena u krvotok na nacin koji nije bilo moguce ustanoviti. Pluca nisu razvijena. S obje strane sredisnjeg dijela grudnog kosa nalaze se vrecice otvorene u bronhije i dalje u grlo. Grlo je hrskavo, glasnice su razvijene.
Moguce je da osoba nije disala. Nacin odrzavanja zivota nije moguce ustanoviti, ukoliko je osoba, u prakticnom smislu, uopce zivjela.
Lubanja je otvorena te je ustanovljeno da je sagradjena od posebno tankog i mekog materijala, koji je na svojevrstan nacin okosten. Mozak je iznenadjujuce razvijen, prekriven nepoznatom formom koja je prolazila cijelom duzinom od prednjeg dijela do usca kraljeznice.
S obzirom na potpuno nepoznatu formu nije obavljena daljnja sekcija mozga, vec je izvadjen i konzerviran radi daljnjih istrazivanja.
Ukupno se moze zakljuciti da se radi o ljudskom embriju starom oko cetiri mjeseca nad kojim su, djelomicno kirurskim putem, obavljene znacajne modifikacije. Ostale modifikacije, poput one na mozgu, je tesko objasniti. Ukoliko uzmemo u obzir ostale elemente, poput stanja u kojem su pronadjeni prsti i nokti, jedini je zakljucak da je ovo tijelo izvan tijela majke dovedeno u polufunkcionalno stanje.
3. ZAKLJUCAK
Ovo je ljudski fetus doveden u stanje funkcioniranja izvan tijela majke. Funkcionalnost te razina na kojoj je zivio, ukoliko je ikad zivio, je nepoznata.
Piramida Sunca, u drevnom meksičkom gradu Teotihuacan, se nalazi iznad podzemne pećine koju su Atlantiđani koristili prije 12500 godina za procese duhovnog prosvjetljenja. Piramida svojim dimenzijama, putem sakralne geometrije, “komunicira” sa Keopsovom piramidom u Gizi: stranice su im identične, po 225 metara; meksička piramida je točno upola niža od one egipatske; i, dok je u slučaju Keopsove piramide, korišten matematički broj “Pi” u njenoj izgradnji, isti arhitekta se služio kvadratnim korijenom broja “Pi” u kreaciji Piramide Sunca.
Moram se pohvalit da sam bio tu pred tri mjeseca...
Teotihuacan. Prijestolnica starog Meksika. Kamene Piramide Sunca i Mjeseca po površini odgovaraju onima u Egiptu. Dosada je otkopano oko 600 manjih piramida u ovom Gradu u kojemu je nekada živjelo nekoliko stotina tisuća ljudi.
Tko ga je izgradio? Kada? Kojim alatima? Tko su bili njegovi stanovnici?
Znana literatura o Teotihuakanu je oskudna. Španjolski konkvistadori su prije petsto godina zatekli Azteke kako vrše svoje obrede u ovom Gradu. Prije tisuću tristo godina Grad su koristili Tolteci. Špekulira se, pak, da je podignut prije oko dvije tisuće godina od strane nepoznatog naroda. Pretpostavlja se da je Piramida Sunca građena trideset godina, a Grad barem dvije stotine godina. Danas su u upotrebi imena iz doba Azteka: "Grad Bogova" (Teotihuakan), "Avenija mrtvih" (glavna gradska ulica), Hram Kvecalkoatla (božansko biće Quetzalcoatl čiji se lik nalazi na trećoj, manjoj piramidi)...
Istina je negdje drugdje.
Atlantiđani su imali tri ciklusa koji su bili prekidani katastrofalnim događajima: prije 50.000 godina, prije 28.000 godina i prije 12.500 godina.
Kada se danas susretnemo sa ostacima sa periferije njihove civilizacije nađemo se u čudu: egipatske piramide i sfinga sa vidljivim tragovima tisućugodišnje vodene erozije; bolivijski lučki grad Tihuanaco na dvije i po tisuće metara nadmorske visine; kineske piramide odavno prekrivene zemljom i zarasle u biljni svijet; sjeme domaćeg kukuruza pronađenog pokraj Mexico City-a staro 25.000 godina (prema radiokarbonskoj metodi); britanski megaliti u Stonehenge-u koji ispod površine kriju jos devet slojeva...
Atlantiđani su dobro poznavali energetske čakre (čvorišta) naše Planete: Gizu (Egipat), Peru, Tibet, Sjeverni i Južni Pol, Stonehenge (Velika Britanija) i... Meksiko.
Točno ispod temelja današnje Piramide Sunca u Meksiku, Atlantiđani su otkrili podzemne pećine. Četiri postojeće komore su proširili, a svodove učvrstili teškim kamenim blokovima. Iznad njih, na površini zemlje, su podigli prvu, manju piramidu. Znatno pojačano energetsko strujanje su koristili prilikom duhovne inicijacije, prosvijetljenja, omogućavanja duši da se slobodno kreće kroz različite dimenzije.
Brižljivo su isplanirali, a onda i sagradili veličanstveni kameni grad sa stotinama objekata piramidalnog oblika. Astronomske opservatorije, raspored gradskih trgova, glavne piramide... oslikavale su pojave na nebu, kretanje brižljivo odabranih zvijezdanih sistema, uključivo našeg Sunca, Mjeseca i Zemlje. Sakralna geometrija, matematika, astronomija... su rukovodile arhitekte.
Usred srednjoameričke džungle nikao je Grad bez premca na oba američka kontinenta. Kameni blokovi teški po nekoliko desetina tona vađeni su i obrađivani laserskom preciznošću iz kamenoloma udaljenog osamdesetak kilometara od Teotihuakana. Tehnologija i nauka su bile drugačije u to vrijeme. Umjesto mehaničkih alata i kotača, Atlantiđani su superiorno vladali tehnologijom zvuka, primjenom različitih frekvencija za obradu, prijenos i ugradnju kamena.
Umjesto današnjih tipova transporta, ljudi i materijal su se prebacivali korištenjem energije Zemlje i Sunca. Naime, atmosfera i energetski naboj naše matične Planete je bio u to vrijeme znatno drugačiji. Danasnji tanani ozonski omotač bio je sedam puta (!) deblji. Atmosferski pritisak je bio dva puta veći nego danas. Atmosfera gušća. Majka Zemlja je bila zdravija, nezagađena, energetski snažna. Veći dio dnevnog transporta se odvijao po posebnim energetskim linijama na površini Zemlje.
I onda... prije 12.500 godina...ulazak zvjezdanog tijela u nas Sunčev sistem, sudar sa "desetom" planetom između Marsa i Jupitera, velike odlomljene gromade sjurile su se prema Zemlji, potapaju Atlantidu, dovode do promjene položaja polova, zatim zemljotresa, vulkanskih erupcija i potopa. Atmosfera se mijenja. Na suhim podrucjima kolonija Atlantide u sjevernoj Africi, zapadnoj Evropi i Mediteranu, srednjoj Americi... preživjeli Atlantiđani počinju mukotrpnu borbu za preživljavanje.
Duhovna nauka i materijalna tehnologija visokorazvijenih Atlantiđana se gubi; sjećanja na "crveni kontinent" ostaju u oralnoj tradiciji. Pisani dokumenti su sačuvani u Kartagini i Aleksandriji da bi tokom tisuća godina mraka nestajali u masonskim i inim knjižnicama "Iluminata".
Citadela, administrativni centar Teotihuakana. Gradskim trgom dominira hram Kvecakoatla izgrađen u obliku stepenaste piramide. Zidove krase likovi Vatrene Zmije (simbol dnevnog prolaza Sunca) i Pernate Zmije - Kvecakoatla, koji je simbol jedinstva zraka i kopna, neba i zemlje. Kapacitet trga je 150.000 ljudi.
Ni vodiči, ni turisticke karte, a niti zvanična pisana literatura ne pišu o funkciji ove prve, male piramide.
Prema Tolteckim šamanima, ovdje bi započinjao proces inicijacije. Studentu bi se objasnio koncept energetske prirode ljudskog bića. Tu bi se učio procesu izlaska duše iz fizičkog organizma i kretanju kroz različite dimenzije. Postoje tri postupka u razvoju čovjeka prema punoj slobodi. U prvom pred čovjeka se postavlja pitanje ko smo mi u stvari. Odgovor je da smo mi samo oblik svijetla (energije) koji je spojen sa svemirskom cjelinom. U momentu kada se nađemo zatvoreni u našem tijelu i umu, naša životna energija počinje slabiti zahvaljujući iluziji materijalnog svijeta.
Pernata zmija je simbol dualizma ljudske prirode. Polovina našeg bića pripada zemlji, dodiru, fizičkim željama (zmija). Druga polovina (duh) ima krila, živi na nebu, komunicira sa suncem i zvijezdama. Vječna borba između ove dvije polovine je vrlo zgodno prikazana na meksičkoj nacionalnoj zastavi gdje se orao i zmija bore na život i smrt.
U pravilnom smjeru sjever-jug proteže se glavna ulica "Avenija Mrtvih". Ovaj nemaštoviti Aztečki naziv ne odgovara prirodi ove gradske arterije. Hodajući kilometrima dugom i do 150 metara širokom avenijom lako se može zamisliti život kako buja u ovom Gradu. Ono što impresionira je simetričan izgled lijeve i desne strane. To neminovno upućuje na brižljiv planski pristup u izgradnji. U vodu padaju nagađanja povjesničara da se Grad dizao u etapama tokom dvijestogodišnjeg peiroda. Oni možda nastoje opravdati mogućnost da su primitivna plemena trebala mnogo godina da ovako nešto podignu. Ipak, očigledno je da primitivizmu ovdje nije bilo mjesta. Grad je isplaniran, a onda podignut u jednom dahu.
Na putu od Citadele do piramida je mostić koji nadsvođuje rječicu San Juan. Danas se taj detalj uopće ne spominje. Nekada je ova rijeka simbolično dijelila raj od pakla. Ali ne kršćanski raj i pakao. Naime, pakao je naše zajedničko iskustvo koje se naziva "planetarni san". Ili, još bliže, ono što mi nazivamo svakodnevni "život". Raj je, opet, naša kreacija koja nastaje kada prekinemo "planetarni san" i stvorimo "novi san".
Avenija Mrtvih je, duhovnim očima gledano, glavni dio tijela dvoglave zmije kroz koju inicirani mora proći.
(I u tradiciji tantrističke joge, student na putu prosvjetljenja također prolazi kroz tijelo zmije. Usput nailazi na pojedine čakre, močna energetska čvorišta. U našem fizičkom tijelu srčana čakra je mjesto ljubavi. U energetskom sistemu planete Zemlje Teotihuacan je također, srčana čakra. Piramida Sunca je njezin simbol i nesumnjivo da je imala, vjerujem da će opet imati, vrlo važnu ulogu za sudbinu naše Planete. Ponovno oživljavanje moći ljubavi je od vitalnog značaja za razvoj civilizacije.)
Avenijom Mrtvih prema piramidama nailazimo na tablu koja prikazuje raspored Grada. Na vrhu je piramida Mjeseca, niže, sa malim pomakom udesno, je piramida Sunca, a na dnu je, u istoj liniji sa piramidom Mjeseca, piramida Kvecakoatla. Na drugoj strani Atlantika, u Egiptu, ka nebu se dižu tri piramide: dvije velike (Keopsova i Kefrenova) i jedna mala. Raspored? Identičan onima u Meksiku! A oba piramidalna kompleksa odgovaraju zvijezdanom sistemu Oriona na nocnom nebu. Orionov pojas se, naime, sastoji od dvije zvijezde blizanca i jedne male zvijezde tzv. "bijelog patuljka".
Ovaj raspored nam očito otkriva potpis arhitekte. I njegovu domovinu.
Prostorije, krovovi, murali, freske, hramovi, opservatorije, sve ono što je ovaj Gradi činilo živim, je uništeno i zapaljeno. Planski, pedalj po pedalj. Od onog veličanstvenog izgleda je ostalo malo. Od stotina kipova ostao je u životu samo jedan; nalazi se u meksičkom Antropoloskom Muzeju (doduše nikakva oznaka niti znak sa informacijama je uz njega). Svi su im kipovi bili isklesani iz jednog komada kamena, a težina se kretala po 20-30 tona.
Piramida Mjeseca, sa impresivnim stranicama od 145 metara, se nalazi na sjevernom kraju Avenije, okružena sa 15 manjih piramida. Stojeći na sredini glavne ceste i posmatrajući vrh piramide uočava se da on poklapa sa vrhom obližnje planine Cerro Gordo. Očigledno je da se prilikom gradnje vodilo računa o ideji arhitkete da piramida predstavlja "svetu planinu" i kao takva je integralni elemenat gradskog plana.
Istraživanja unutrašnjosti piramide dovela su do nekoliko zaključaka; prvo, piramida ima unutrašnje strukture. Drugo, nađeni su ostaci života (kosturi, predmeti, i sl.) iz različitih povijesnih perioda. I, treće, informacije o rezultatima istraživanja su škrta i tajnovita. Malo se što daje u javnost.
Piramida Mjeseca je važna za drugu etapu inicijacije studenta.
Duž Avenije, kroz mnoštvo hramova (manjih piramida) studenti inicijacije bi se učili vještini transformacije. Kulminacija bi bila ispred piramide Mjeseca. Ovdje bi student prelazio u druga stanja realnosti. Bio bi vođen u Hram Jaguara koji je simbolizirao Duh Zemlje. Kraj ovog hrama je bio na vrhu piramide Mjeseca. Student bi prilikom ovog procesa žrtvovao svog eteričnog dvojnika i time bi ovladao vještinom transformacije.
Završni proces oslobodjenja (ili treća etapa "prosvjetljenja") bi se dešavala na piramidi Sunca. Ovo je mjesto gdje ljudski limiti nestaju. Pojedinac gubi svoja zemaljska ograničenja. Njegova želja da postane božanstvom, svemirskim bićem ili Suncem, se ovdje konačno realizirala. Ova, prosvjetljena bića gube svoja fizička tijela u vatrenom bljesku i nestaju u vječnosti.
To je razlog što su Azteci nazvali ovu piramidu prema izvoru svega života ("Suncu"), a ovaj grad Teotihuakan (puni prijevod sa Nahuatl jezika bio bi "mjesto gdje su ljudi postali bogovi").
I kada se nađemo jednom ispred ove kamene ljepotice koja dodiruje nebo, onda se tek realizira grandioznost ovog objekta.
Stranice piramide su dugačke po 225 metara. To odgovara površini osam nogometnih terena. I, što je još indikativnije, to odgovara površini velike Keopsove piramide u Gizi. Ova meksička je, doduše, upola niža, ali preko 2500 tona kamenih blokova traže iznimno poštovanje.
Godine 1971. arheolozi su slučajno otkrili da se, 6 metara ispod površine piramide, nalazi ulaz u podzemnu pećinu. Prema njima, pećina je dugačka preko 100 metara i koristila se kao duhovni centar i prije nego što su piramide napravljene. Prema legendi, iz ovakvih podzemnih pećina su izašli preci današnje ljudske rase.
Naravno, ovo "slučajno otkriće" bila je poznata činjenica svim narodima prije Europljana. A to da su naši preci izašli iz pećina, i to nije nekakva novost (nakon potapanja Atlantide, preživjeli su oni koji su bili sklonjeni u podzemne pećine).
Ruševine vode kilometrima prema planinama na jugu. Nažalost, veći dio Grada jos nije otkopan. Pretpostavka da je u Gradu živjelo 150.000-200.000 ljudi je preskromna. Barem pola miliona ljudi je ovdje imalo svoj dom kada je Grad bujao.
Deset sa deset metara je špic piramide. Dignuti ruke prema nebu, zatvorenih očiju, osjetiti kako kroz noge struji energija i diže se prema prsima i rukama. Nekoliko bljeskova i slike daleke prošlosti...
Najveći praznik Azteca se dešavao svake pedeset dvije godine kada bi žrtvovali nekod od vođa uhvaćenih plemena. Upravo na ovom mjestu bi mu vadili srce iz grudi, bacali ga u kotao, palili novu vatru i započinjali novi ciklus. Pedeset dvije godine. Vrijeme potrebno da zvjezdani sistem Plejada opiše svoj krug na nebu.
Međutim, Azteci su ovdje bili nedavno. Prije petsto godina. Ono što nas stvarno interesira je kako je Grad funkcionirao u doba svojih originalnih graditelja.
Autor Peter Tompkins koji piše u svojoj knjizi "Mysteries of the Mexican Pyramids": "... Proporcije piramide Sunca demonstriraju preciznu distancu prema Suncu... Ova kamena struktura je locirana tako da njena sjenka služi kao sunčevi sat... Dizajneri Piramide su razumjeli relacije izmedju kruga i trokutaste piramide. Oni su ostavili poruku preko dimenzija piramide da fizički svemir ima piramidalnu strukturu, počev od mikroskopskog atomskog nivoa pa sve do makrosvemira... A čovjek, na odgovarajućoj skali vibracije, stoji točno na sredini tog puta od atoma do galaksije..."
Shirley Andrews, autor knjige o Atlantidi, piše o piramidi Sunca:"... Kao i za piramide u Gizi, niko ne može da shvati kako su kameni blokovi za ovu ogromnu građevinu prebacivani, a zatim ugrađivani na tu visinu. Meksikanci kažu da su giganti, koji su nestali u katastrofi poplava i potresa, bili njeni graditelji. Giganti su vjerojatno bića iz svemira, koji su se vratili vlastitim zvjezdanim kućama prije nepogoda na Zemlji..."
Mark Reynolds, istrazivač sakralne geometrije, postavlja slijedeću tezu: "Autori Velike Piramide u Egiptu koristili su matematički broj "Pi" (3,1415...) u njenoj izgradnji. Na taj način su ostavili poruku generacijama koje dolaze iza njih. Autori Piramide Sunca u Meksiku su, pak, koristili kvadratni korijen broja "Pi". Očito da ovi objekti komuniciraju jedan sa drugim preko istog arhitekte..."
Značaj broja "Pi" kao "božanske proporcije" je univerzalan. Geometrijski, broj "Pi" može prikazati sve, bukvalno sve, procese u prirodi: od spirale sjemenke biljke i kućice morske školjke do spirale zvjezdanog Mliječnog puta. Geometrijski, školjka ili zvjezdani sistem se razlikuju samo u veličini. Ali logaritamska spirala, bazirana na istoj proporciji broja "Pi" se ne mijenja.
Samo naše Sunce jedna je od 200 milijardi zvijezda u našoj galaksiji! A naša galaksija je tek jedna od 100 milijardi galaksija u svemiru! Zamislite samo koje su to brojke! Već brojka od tisuću galaksija zvuči nezamislivo, a kamoli tek brojka od milijardu ili sto milijardi galaksija (naravno, ako zamišljamo prostorno). A naš sunčev sustav sa Zemljom je tek na rubu naše galaksije, Mliječnog Puta! I pazite sada u kojoj se situaciji nalazimo: većina od 6,6 milijardi stanovnika Zemlje vjeruje da se život razvio samo na jednoj sićušnoj planeti koja prostorno obuhvaća niti 0,0000001 promil ukupnog prostora svemira (bukvalno govoreći) i to je uvriježeno mišljenje, dok se manjinu koja kaže da u svemiru postoji obilje života, smatra čudacima i luđacima!! Kakav paradoks! Malo je čudno da 95% (vjerojatno i više), od ukupne populacije bezrezervno vjeruje u tako nešto! Ili možda ipak nije? Nije čudno, ako uzmemo u obzir kako jedna NASA koja je cijelo svoje postojanje podredila istraživanju i proučavanju svemira često u vijestima i priopćenjima za javnost izjavljuje da 'ne znaju'(!) postoji li život van sunčevog sustava, i da smo 'najvjerojatnije sami' (dok istovremeno milijuni ufologa bruje o NLO-ima i otmicama i bliskim susretima 'treće vrste'), te da će istraživanje, primjerice Marsa 'možda' pokazati da li je tamo nekada, prije mnogo milijuna godina bilo života!!! A ako ga je i bilo, to su najvjerojatnije bili neki primitivni oblici! Uz takve izjave jednog od glavnih autoriteta po pitanju izvanzemaljskog života, ne treba se čuditi da im većina vjeruje. Kako i ne bi. U javnosti su stvorili takav privid, stvorili su iluziju neizvjesnosti i neupućenosti. Jer, na kraju krajeva, oni su pametniji od nas, oni su službena institucija i naposlijetku, zašto bi nam lagali? Tako razmišlja većina ljudi. Upravo ovo zadnje pitanje ima neobičnu važnost: zašto bi nam lagali? Očito je da postoji vrlo dobar razlog za to. (Sjetite se da je NASA masonska organizacija). No, nije samo znanost odgovorna za razvoj takvog uvjerenja. Dubok je trag na ljudima ostavila i sama religija, koja je kroz tisućljeća odbacivala mogućnost postojanja drugih oblika života osim ovog kakvog poznajemo na Zemlji. Čak su vjerovali da je Zemlja centar sunčevog sustava (odnosno, barem su tako govorili), dok Galileo nije izjavio 'ipak se kreće', nakon čega su ga zamalo spalili na lomači! Poduzima se sve ne bi li se od ljudi sakrilo znanje! Tako je i u slučaju sa poviješću našeg planeta! Otvorite bilo koju enciklopediju ili knjigu iz povijesti, i uvijek ćete naići na priču o razvoju pračovjeka u razdoblju od prije nekih 4 milijuna godina kroz mnoge oblike pa sve tamo do 300.000 ili 200.000 godina dok se nije razvio homo sapiens, zatim duga pauza 'ništavila' i onda odjednom priče o prvom gradu Jerihonu prije 8 tisuća godina te velikoj i naprednoj Babilonskoj civilizaciji 4,5 do 5 tisuća godina prije nove ere, nakon koje slijede Egipat, Grčka, Rim, i ostalo je manje-više poznato svima! Kažu nam: 'to su bili naši počeci, prije toga nije bilo ničega!'. Zašto se konstantno inzistira na prihvaćanju tog uvjerenja?
Postavlja se pitanje: Kako je jedan Homo erectus koji se pojavio prije 1.5 milijuna godina (koji nije bio daleko od današnjeg majmuna) iznenada prije 300.000 - 200.000 godina postao homo sapiens? Taj homo sapiens se odmah znao koristiti alatima, kompleksnim jezikom a također se i obujam ljudskog mozga silno povećao. Mnogi biolozi tvrde da bi za takve dramatične promijene normalnim evolucijskim putem bilo potrebno nekoliko milijuna godina, no ovdje se to događa preko noći. Zatim se prije 130.000 godina pojavljuje homo sapiens sapiens koji je jednak današnjim ljudima. Kako to? Kako se u tako kratkom vremenskom periodu dogodio takav evolucijski skok? Službena znanost još nema odgovora na to pitanje! Cijeli taj fenomen nazivaju 'nedostajeća veza' ili engleski 'missing link'. Još jedna stvar o kojoj znanost i povijest također šute a usko je povezana sa napretkom ljudske vrste su drevne civilizacije Lemurije (MU) i Atlantide. Odnosno, mnogi znanstvenici odmahuju rukom na spomen tih dviju civilizacija i svrstavaju ih u svijet legendi i bajki! No, osobno sam došao do zaključka da svaka legenda i bajka zapravo svoje korijene vuče iz istine (koliko god ona nevjerojatno zvučala današnjim 'normalnim' ili 'modernim' ljudima). Većina njih se ne rađa tek u umu pojedinca, za sve postoji stvarna podloga! Još sam došao do jednog zaključka a to je da razlog zbog kojeg te legende zvuče nevjerojatno leži upravo u 'modernosti' i 'normalnosti' današnjih ljudi, gdje pod pojmom 'normalno' smatram duboku uronjenost u materijalnu stvarnost! Zašto odbaciti ideju o nečemu što je očito ostavilo velikog traga na ljudsku (pod)svijest samo zato što se ne može pronaći lokacija tih drevnih civilizacija?
Traži li ih uopće itko? Tek nekolicina, kako bi ih znanost nazvala 'divljih' znanstvenika i povjesničara koji osjećaju da u toj priči ima mnogo više od legende. No njihova otkrića uvijek nailaze na zgražanje i podsmjeh službenih znanstvenih krugova kojima je u interesu da se nikada ne dozna istina o tim civilizacijama.
A Lemurija i Atlantida su zaista bile napredne civilizacije, civilizacije čiji doseg danas možemo tek zamisliti. Lemurija je bila civilizacija na visokom duhovnom stupnju razvoja, čiji su stanovnici, za razliku od današnjih, živjeli u potpunom skladu sa prirodom i svim bićima oko sebe. U to vrijeme (prije nekih 100 do 80 tisuća godina), ljudi su komunicirali telepatski, nije bilo potrebe za verbalnom komunikacijom, jer svaka komunikacija se odvijala prijenosom misli. Jedini smisao života u to doba bio je interakcija sa svim oblicima života, duboko razumijevanje kreacije i širenje svijesti! U tome je bila ljepota življenja! (kako to sa današnjeg stajališta zvuči primitivno, zar ne?). Nitko nije osjećao potrebu da nanese štetu drugome u bilo kojem smislu, jer shvaćali su da ako naštete bilo kojem obliku života, da su prvenstveno naštetili samima sebi. Životinjske vrste su također imale svijest i živjele u skladu sa prirodom. Nije bilo ubijanja, nije bilo borbe. Pošto je sve bila svijest, nije bilo potrebe za klasičnim prijevoznim sredstvima koje poznajemo, putovanje se odvijalo sviješću, fizičko tijelo su mogli pretvoriti u svjetlost i putovati brzinom svjetlosti! Vibracija njihovog fizičkog tijela je bila mnogo viša nego što je to sada. Nije bilo bolesti, nije bilo raspadanja tijela nakon smrti, nego se tijelo duše koja je odlučila napustiti fizički svijet jednostavno dezintegriralo ili isparilo. Uglavnom, bilo je to vrijeme u našoj povijesti koje najbliže odgovara pojmu 'raj na Zemlji'! Slična je situacija bila i u Atlantidi u vrijeme njezinog Zlatnog Doba. Atlantidu su stvorila bića koja su došla na ovaj planet kako bi mu pomogla da duhovno napreduje. Došli su kako bi pomogli čovječanstvu da shvati da se život ne odvija jedino u okvirima koje poznajemo, nego i izvan vremena i prostora! (najvjerojatnije je i Lemurija nastala na isti način, iako ranije od Atlantide).
U vrijeme Atlantide, postojala su tri vrlo velika brežuljka. Ti brežuljci su bili čvrsti kristalni platoi. U svaki od njih bile su uklesane stepenice a na vrhu svakog platoa nalazio se prekrasan hram. Svaki je hram bio različit. Jedan je bio četvrtastog oblika sa velikim stupovima koji su sezali od poda prema vrhu. Vrh hrama je bio ravan krov i na tom krovu nalazio se svjetionik velike kristalne energije koji je odašiljao i primao informacije iz cijele galaksije. Taj hram je bio poznat kao Hram Komunikacije. Drugi je hram bio malo viši od prethodnog i bio je poznat kao Hram Iscjeljenja. Hram Iscjeljenja je uključivao sve vrste liječenja. Uključivao je ono što biste vi smatrali emocionalnim, mentalnim, duhovnim i fizičkim liječenjem. Taj hram je imao osam strana, a na svakoj strani nalazio se poseban sektor liječenja. Oko svakog pojedinog sektora nalazio se predivni, duboki plavi bazen vode. Sama je voda sadržavala lijekovita svojstva. U vašok kulturi se također primjenjuje taj koncept jer su mnoga mjesta sa izvorima vode postala glasovita po svojim čudesnim ljekovitim svojstvima. Bili ste poznati diljem vašeg svemira po tom Hramu Iscjeljenja. Mnoge su druge kulture i bića koja nisu potekla sa Zemlje ili bila povezana sa Zemljom dolazili kako bi iskusili taj veličanstveni Hram Iscjeljenja. Hram Iscjeljenja Atlantide bio je galaktička meka za interakciju i liječenje.
Na trećem kristalnom brežuljku smjestio se Hram Filozofije. Filozofija je bila vrlo cijenjena u vrijeme Atlantide. Mnogo se raspravljalo o životu, životnim oblicima, smislu života i procesu stvaranja. Atlantidom je upravljalo Trojedinstvo Trojice (tako se zvalo to upravno tijelo) koje se sastojalo od trojice filozofa. Sve dok su ta trojica filozofa upravljala Atlantidom, bilo je to vrijeme velikog mira.
S druge strane rijeke nalazila se tehnološka i znanstvena zajednica. Tamo su živjeli oni koji su se posvetili razvijanju novih tehnologija i načinima na koje bi proširili dotadašnju. Sama tehnologija je često proizlazila iz kristala. Nastojali su proniknuti kako upotrijebiti kristale da budu od veće koristi čovječanstvu. Kako ih upotrijebiti da odašilju signale u veće svemirske dubine, kako ih upotrijebiti da daju više energije izumima. Mnogo toga iz Atlantiđanske tehnologije razvilo se korištenjem kristalne energije i moći. Vi danas tek počinjete ponovno otkrivati tu tehnologiju. Međutim, s vremenom su potpali pod utjecaj tehnologije i tehnologija je postala sila koja je upravljala društvom što je dovelo do dehumanizacije i konačno, pada civilizacije.'
Iako mnogi ovaj chanelling neće prihvatiti kao istinu, unutra su iznesene neke stvari koje se teško mogu opisati kao bajka ili besmislena legenda. Sve je to vrlo smisleno. No, bez obzira na to, postoje mnogi dokazi o Atlantidi i prisutnosti izvanzemaljskih civilizacija u našem današnjem svijetu koji su bolno očiti da je zapravo začuđujuće kako ljudi još uvijek sumnjaju u sve.
Uzmimo za primjer egipatske piramide koje su oduvijek očaravale ljudsku vrstu (barem ovu posljednju). Nevjerojatno je da većina još uvijek vjeruje u priču koju je ponudila službena povijest da su te piramide gradili faraoni uz pomoć svojih robova. Čekajte malo, idemo se malo uozbiljiti. Kako je moguće da su jedan kameni blok od 200 tona robovi mogli podići na visinu od 147 metara?!?! Kojom tehnologijom? Kojom snagom? Kaže se bilo ih je puno. U redu, moglo ih je biti beskrajno puno, ali zamislite kakvo uže bi to trebalo biti koje bi moglo izdržati silu od 200 tona!? Dignite ju samo trideset ili pedeset metara! A tek one priče da su te kamene blokove dovodili Nilom!? I pored svega toga napora još voditi računa o simbolici i usklađenosti stranica piramide sa stranama svijeta? (Mission Impossible IV :D) Dakle, očito je da je netko drugi morao izgraditi te piramide, netko sa tehnologijom koja daleko nadilazi naše sadašnje i egipatske mogućnosti. Čak su pokušaji današnjih znanstvenika da uz pomoć najsuvremenijih strojeva sagrade piramidu propali!
Drugi primjer je Sfinga u blizini piramide. Za nju se također tvrdi da je djelo nekog samodopadnog faraona. No, ima mnogo zanimljivosti vezanih uz Sfingu. Dok mnogi egiptolozi i Egipćani vjeruju da je Sfinga stvorena oko 2500 godina prije nove ere, nedavna su istraživanja pokazala da je ta teorija zapravo samo legenda. John Anthony West, egipatski vodić je ranih 90-ih shvatio da tragovi koje su vremenske prilike ostavile na Sfingi nisu vodoravni, nego okomiti. Vodoravni tragovi rezultat su dugog izlaganja jakim vjetrovima i pješčanim olujama, kojim je obilovalo sušno područje Sahare, a okomiti tragovi posljedica djelovanja vode!! No odakle voda u pustinji? Dr. Robert Schoh, geolog i profesor sa Bostonskog sveučilišta, pregledao je tragove na Sfingi i ustanovio da ih je morala nanijeti kišna bujica, zaključivši da je Sfinga morala biti sagrađena u doba kada su na tom području bile česte takve kiše, tisućama godina prije prvih Egipćana, prije prvih dinastija!
Njezin zbunjujući izgled (tijelo lava – glava faraona) zapravo je djelo nekog egoističnog faraona koji je odlučio ostati zapamćen u povijesti. Ljudska glava na sfingi je neproporcionalna tijelu. Međutim, izvorno, sfinga je imala lavlju glavu, što se očigledno bolje poklapa sa lavljim tijelom a ukazuje na vrijeme od prije 10.970 godina koje označava ulazak Zemlje u doba Lava. Ne samo da je Sfinga izgrađena kao spomenik Atlantide, nego se u podnožju njezinih šapa nalaze tajni podzemni hodnici koji vode do neistražene prostorije na dubini od osam metara. Ta prostorija je zapravo tajna biblioteka Atlantiđana (o čijem je pronalasku govorio i 'spavajući' prorok Edgar Cayce) koja je nakon što ju je otkrio jedan znanstvenik (ne znam točno koji) ispražnjena i sadržaji su nestali a o tome ni riječi u medijima! Zanimljivo, tako važno otkriće, milenijsko otkriće bolje rečeno, a svi šute o tome! Pogledajmo još neke dokaze.
Na Uskršnjim otocima nalazi se niz ogromnih, nekoliko-metarskih skulptura koje imaju oblik lica. Koga predstavljaju ta lica? Zašto su ih domoroci gradili? Opet nitko ne želi ulaziti u to!
Među mnogim Gigantima koji su posjećivali zemlju bili su i Lyrani. To je rasa čija visina dostiže i 10 metara! (zvuči nevjerojatno, zar ne?). Oni su bili ti koji su domoroce naučili kako da koriste njihove visokotehnološke strojeve da bi izgradili te kipove.
Kad smo već kod giganata, postoji mogo priča o njihovoj prisutnosti na našem planetu, direktnih i indirektnih. Jedna od zapanjujuće direktnih opisa postoji u kršćanskoj Bibliji, ljudima ispred nosa već dvije tisuće godina, ali kao da nitko ne obraća pažnju na to. Kao da svi oslijepe na tom dijelu. Naš prijevod Biblije je toliko korumpiran da čak ni ne spominje divove. Ali u knjizi postanka 6:4 piše 'U to vrijeme Zemljom hodaše divovi; a i poslije toga!'
Obratite također pažnju i na upotrebu množine u knjizi postanka 1:26...'I reče Bog: 'Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična...' To zasigurno otvara neka nova pitanja! Tko to MI?
Ono pak što piše u našem prijevodu je ipak zanimljivo, jer govori o prisutnosti izvanzemaljskih bića u vrijeme postanka: 'Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji (nevjerojatno!) da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.' U našem prijevodu knjige Postanka, poglavlje 6, pasus 4 glasi malo drugačije: 'U ona su vremena – a i kasnije – na zemlji bili Nefili (pada li kome na pamet Zecharia Sitchin i njegovi Nefili?), kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu! To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi!' Nevjerojatno, što Božji sinovi rade u knjizi Postanka ako cijela katolička crkva i kršćanski svijet za sina Božjeg priznaju jedino Isusa?!
Zanimljivo je i još nešto. Govori se o Adamu i njegovim potomcima koji su živjeli prije potopa. Tako se u knjizi Postanka, 5:4 navodi: 'Po rođenju Šetovu, Adam je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije.' Zapanjujuće je koliko je tih Adamovih nasljednika živjelo po nekoliko stoljeća! Očito je da nisu bili ljudi u današnjem smislu, odnosno, ljudski im je vijek bio mnogo duži! Tek kasnije je ljudski vijek ograničen na 'stotinu i dvadeset godina'! Knjiga Postanka 6:3!
Jedan od nedirektnih primjera giganata su i grčki bogovi i ostala božanstva! Herkules je bio visok gotovo 4 metra, a legenda o njemu je preživjela sve do danas. Također, za Nou se kaže da je bio visok 4 metra, za Gilgameša da je imao 8 metara! Jesu li te priče zaista samo legende? Takvih dokaza ima zaista mnogo, nemoguće ih je sve nabrojiti u ovom postu, međutim, spomenut ću još neke od važnijih.
Stonehenge! Engleski tihi kameni spomenik neobičnog kružnog oblika i nepoznate namjene! Ranih 1960-ih američki je astronom Gerald S. Hawkins izložio teoriju u kojoj je Stonehenge zvjezdarnica i kalendar iznenađujuće složenosti. Smatrao je da su stari ljudi pomoću Stonehengea predviđali astronomske pojave, uključujući i zimski i ljetni solsticij te pomrčinu Sunca i Mjeseca. Današnji Stonehenge je u ruševnom stanju.Međutim, Semir Osmanagić u svojoj knjizi 'Tragovima Atlantide' kaže da su Stonehenge izgradili Atlantiđani a da je on istovremeno imao ulogu kozmičkog i astrološkog hrama, kompjutera, kalendara i međudimenzionalnog prolaza odnosno međudimenzionalnih vrata.
Još jedan od dokaza su takozvane Nazca Linije u Peruu, divovske uklesane linije koje prikazuju različite životinje i oblike a mogu se jasno vidjeti jedino iz zraka dok ih je sa zemlje nemoguće primijetiti i sagledati. Službena znanost može samo nagađati koja je uloga tih linija i tko stoji iza njih? Semir Osmanagić o Nazca linijama kaže sljedeće: 'Prije 2.570 godina je rasa sa Andromede posjetila Juznu Ameriku. Ekspedicija je trajala 20-ak godina. Bica su bila visoka oko 175 cm. Izgradili su naprednu kulturu. Oni su odgovorni za izgradnju tzv. Nazca linija. Rijec je o kanalima koji su stitili centre elektro-energije zakopane u zemlji. Ipak, Andromedani se nisu mogli aklimatizirati i napustili su Zemlju.’
No, jedan od definitivno najzapanjujućih dokaza su svakako piramide u Kini! Možda niste čuli za njih, no ima ih na stotine. Velika Bijela piramida je dvostruko veća od Keopsove i visina iznosi 300 metara!! Piramide su pretežno stepenaste poput piramida u Južnoj Americi. Ono što je još zanimljivije je činjenica da su prekrivene zemljom i na njima su umjetno zasađeni borovi kako bi se stekao dojam da se radi o običnim planinama!!!
Dakle, iz posta se može vidjeti da očigledno postoje goleme razlike između onoga što nam govori službena povijest i spomenika koji svojom grandioznošću i simbolikom nadilaze blijeda i smiješna objašnjenja današnjih znanstvenika i povjesničara.
Ako je istina to što nam govori naša službena povijest, kako je moguće da su stare civilizacije Sumera i Južne Amerike (prvenstveno Maye) posjedovale takvo precizno znanje astronomije i astrologije, štoviše, odakle im karte Amerike i cijelog svijeta u vrijeme kada navodno nije postojalo nikakvih letjelica?!
Očito je da postoji svjesna namjera da se bilo kakvo znanje o istinskoj povijesti naše planete sakrije od većine ljudi i pohrani unutar arhiva tajnih društava, posebice masona. Možda se pitate zašto bi netko namjerno to učinio?
Razlog je prilično jednostavan. Način na koji ljudi razmišljaju o svojoj prošlosti uvelike utječe na način na koji razmišljaju i doživljavaju svoju sadašnjost!
Život
26. svibnja 1828. na ulicama Nürnberga zatečen je dječak u seljačkoj odjeći koji je jedva znao govoriti. Nosio je pismo upućeno satniku 4. odreda 6. konjičke regimente, u kojem se satnik moli da primi dječaka ili ga objesi, kao i poruku koju je njegovu prethodnom skrbniku vjerojatno pisala njegova majka.
Postolar Weissman odveo je dječaka u kuću satnika Wesseniga, gdje je dječak govorio samo: "Želim biti jahač kao moj otac" i "Konja! Konja!". Kad su ga pokušali dalje ispitivati, rasplakao se i ponavljao "Weiß nicht." ("Ne znam."). Odveli su ga u policijsku postaju, gdje je znao napisati samo jedno ime: Kaspar Hauser. U pismu koje je nosio pisalo je da se rodio 30. travnja 1812.
Sljedeća je dva mjeseca proveo u tornju Vestner, u skrbi tamničara Andreasa Hiltela. Posjećivali su ga znatiželjni ljudi, zbog čega se otvoreno radovao. Smiješio se, hodao je kao malo dijete i nespretno je koristio prste. Jeo je samo kruh i vodu. Imao je vjerojatno šesnaest godina, ali duševno je bio šestogodišnjak. Ipak, bojnik Binder je tvrdio da dijete ima izvrsno pamćenje, iz čega je zaključio da je plemićkog podrijetla.
Imao je napade katalepsije i padavice. Na kraju je naučio dovoljno da može ispričati svoju priču.
Hauser je rekao da je većinu života - vjerojatno 10-12 godina - proveo u mračnoj sobici od 2x1x1,5 metara, u kojoj je bila samo slamarica i drveni konjić. Hranio se samo kruhom i vodom. Ponekad bi ga omamili da ga presvuku i ošišaju. Prvo ljudsko biće koje je vidio bio je muškarac koji ga je naučio reći "Želim biti jahač kao moj otac" i potpisati se kao Kaspar Hauser. Muškarac se uvijek pažljivo brinuo da ga dječak ne vidi. Na kraju ga je iznio iz sobice, a Kaspar se onesvijestio. Sljedeća stvar koje se sjećao je lutanje ulicama Nürnberga.
Taj je neobičan dječak probudio zanimanje diljem Europe i privukao još brojnije posjetitelje. Neki su smatrali da je varalica. Drugi su ga povezali s obitelji velikog vojvode Badena zbog crta lica. Ako je tako, njegovi bi roditelji bili Karl Ludwig Friedrich, veliki vojvoda Badena i Stéphanie de Beauharnais, usvojena Napoleonova kći. S obzirom da Karl Friedrich nije imao muških potomaka, naslijedio ga je njegov ujak Leopold I., veliki vojvoda Badena, čija je majka grofica Hochberg prema tim pričama skrivila dječakovo zatočeništvo.
Paul Johann Anselm Ritter von Feuerbach, predsjednik bavarskog prizivnog suda, počeo je istraživati taj slučaj. Hauser je prepušten na brigu učitelju Friedrichu Daumeru, koji ga je naučio govoriti, čitati i pisati. Daumer ga je također podvrgnuo homeopatskim tretmanima i poticao ga da piše dnevnik. Kaspar je pokazivao znakove velikog napretka.
17. listopada 1829. neki je zakukuljeni čovjek pokušao ubiti Hausera sjekirom, ali samo mu je zadao ranu na čelu. Zatražena je policijska zaštita, a dječak je predan na brigu Johannu Biberbachu, a šest mjeseci kasnije barunu von Tucheru. Tucher ga je zaposlio kao prepisivača u mjesnom odvjetničkom uredu. Pokušaj ubojstva je dodatno raspirio glasine o njegovoj vezi s vladarskom kućom Baden.
Britanski plemić Philip Henry Stanhope zanimao se za Hausera i navodno je htio steći njegovo povjerenje darovima. Također je pokušao zadobiti skrbništvo nad njim. Preselio je Hausera u Ansbach, na brigu Johana Georga Meyera. Odmah je izjavio da je Hauser Mađar i da nije plemić. Više povjesničara tvrdi da je Stanhope imao skrivene namjere i da je bio povezan s kućom Baden.
14. prosinca 1833. Hauser je namamljen u dvorski park Ansbacha obećanjem da će saznati nešto o svojim precima. Tamo ga je neki neznanac ubo nožem u prsa i probio mu pluća. Hauser se uspio odvući kući, ali je umro nakon tri dana. Zbog nepoznatih razloga, nije rekao ništa o svojem napadaču. Kad je policija pretražila park, ubojičino oružje nije nađeno, ali otkrivena je crna torbica s bilješkom: "Hauser će vam znati reći kako izgledam, odakle dolazim i tko sam. Da mu prištedim trud, reći ću vam ja. Dolazim iz . . . na bavarskoj granici . . . Moje je ime MLO." Poslije su Stanhope i Meyer tvrdili da je u pitanju bilo samoubojstvo. Hauser je pokopan na jednom seoskom groblju. Na nadgrobnoj ploči piše: "Ovdje leži Kaspar Hauser, zagonetka svojeg doba. Rođenje mu je nepoznato, a smrt tajanstvena." Poslije mu je u Ansbachu podignut spomenik na kojem piše: Hic occultus occulto occisus est: "Ovdje je neznanac ubio neznanca."
Dokumentacija
Kad je pronađen, Kaspar je na sebi imao dva papira. Prvi nije datiran, a glasi:
Poštovani satniče,
Šaljem Vam momka koji želi služiti kralja kao vojnik. Donesen mi je 7. listopada 1812. Ja sam siromašan težak s vlastitom djecom koju moram odgajati. Njegova me majka zamolila da odgojim dječaka, pa sam ga odlučio odgajati kao vlastita sina. Otad ga nikad nisam pustio da izađe iz kuće, pa nitko ne zna gdje je odgojen. Ni on ne zna kako se mjesto zove ni gdje se nalazi.
Možete ga ispitivati, poštovani satniče, ali neće Vam znati reći gdje živim. Iznio sam ga noću. Ne zna se vratiti. Nema ni novčića jer ni ja nemam ništa. Ako ga ne zadržite, morate ga zatući ili objesiti.
Drugo pismo, vjerojatno od dječakove majke koja je spomenuta u prvome, ima datum "listopad 1812." i glasi:
Ovo je dijete kršteno. Zove se Kaspar; morate mu sami dati prezime. Molim Vas da se brinete za njega. Njegov je otac bio vojnik u konjici. Kad navrši sedamnaest godina, odvedite ga u Nürnberg, u Šestu konjičku regimentu, gdje je služio njegov otac. Molim Vas da ga čuvate do njegove sedamnaeste godine. Rodio se 30. travnja 1812. Ja sam siromašna djevojka, ne mogu se brinuti za njega. Otac mu je umro.
Naslijeđe
Legende i analize o slučaju Kaspara Hausera traju do danas. Osim teorija o kraljevskoj krvi i običnoj prijevari, medicinske teorije uključuju amneziju izazvanu hipnozom i pitanje je li Kaspar Hauser bolovao padavice, autizma ili psihogenog poremećaja ("divlje dijete"). Teorije zavjere uglavnom se vrte oko vladarske kuće Baden i Stanhopea.
U studenom 1996. njemački je list Der Spiegel izvijestio da se pokušalo genetski usporediti uzorak krvi s hlača koje su navodno pripadale Kasparu Hauseru. Usporedbe s članovima kraljevske obitelji nisu dovele ni do čega konkretnog, a poslije se pokazalo da hlače nisu Hauserove.
Javila se tvrdnja da je Kaspar Hauser proveo barem dio svojeg zatočeništva u ćeliji u dvorcu Pilsach kod njemačkog mjesta Neumarkt in der Oberpfalz, oko 34 km od Nürnberga. Naime, u tom je dvorcu 1924. otkrivena sobica koja je osim raspadnutog prnja sadržavala i drvenog konjića, a Hauser je spominjao konjića kao svoju igračku. S druge strane, drveni je konjić u to doba bio vrlo česta igračka.
Međutim, Institut forenzičke medicine Sveučilišta u Münsteru 2002. je analizirao dlake i tjelesne stanice koje su također navodno pripadale Kasparu Hauseru, te je došao do konkretnijih rezultata. Uzeto je šest uzoraka iz različitih izvora: dječakov šešir i hlače, kao i kovrče kose, djelomično iz osobne zbirke suca Feuerbacha. Genetski je kod bio isti u svih šest uzoraka, te je odgovarao s 95% točnosti genetskom kodu Astrid von Medinger, potomka Stéphanie de Beauharnais, koja je bila majka Kaspara Hausera ako je uistinu bio nasljednik badenskog prijestolja. Dakle, materijal DNK ukazuje da je Hauser uistinu potjecao iz vladarske kuće Baden.
Temple potvrdjuje tezu da vec pet hiljada godina (preciznije od 3.200 g.p.n.e.) Dogoni imaju dokaze o posjeti civilizacije iz zvjezdanog sistema Sirijus. Oni tvrde da svoje znanje duguju posjetiocima sa Sirijusa.
Idemo redom:
- Tradicija Dogona govori o tri zvijezde u ovom sistemu. Sirijus A je vidljiv golim okom na samo 2,6 svjetlosne godine od nas. Za postojanje Sirijusa B se nagadjalo zadnjih stotinjak godina. Prve fotografije su dokazale njegovo prisustvo tek od 1970. godine. Postojanje zvijezde Sirijus C su "prvi" pretpostavili dvojica francuskih astronoma 1995. nakon niza godina istrazivanja.
- Dogoni nazivaju zvijezdu Sirijus B imenom "Po Tolo". U prijevodu "po" znaci najmanja sjemenka, a "tolo" je zvijezda. Ovime su opisali velicinu zvijezde. Takodje tvrde da je to "najteza zvijezda" i da je "bijela". Moderna astronomija Idemo redom:
- Dogoni tvrde da je umjesto "zemlje", Po Tolo sagradjen od "sagala" ("cvrste") materije. Rijec je o izvanredno teskom metalu, toliko teskom da ga "sva zemaljska bica kombinirana ne mogu podici". Zbilja, klasa "bijelih patuljaka" su izvanredno guste i masivne zvijezde.
- Dogoni tvrde da znaju da Po Tolo ima orbitu elipse (potvrdjeno prije 30 godina). I da je njen orbitalni period dug 50 godina (procjena danasnjih astronoma je: 50.04 godine +/- 0.09 godina). I na koncu da rotira oko vlastite osi (potvrdjeno!).
- Dogoni opisuju i trecu zvijezdu koju zovu "Emme Ya". U prijevodu rijec je o "sorghum"-u, odnosno vrsti tropske biljke, i "female" odnosno zenskom bicu. Zasad nije odgonetnuto zasto su joj Dogoni dali takvo ime. Naime, postojanje zvijezde Sirijus C jos nije zvanicno potvrdjeno. Fotografija nema, ali pretpostavke pomenutih Francuza su da je rijec o "crvenom zvjezdanom patuljku". (U casopisu "Astronomy and Astrophysics" broj 299 iz 1995, Daniel i Duvent u clanku pod naslovom "Da li je Sirijus trostruka zvijezda?", tvrde da samo postojanje crvenog zvjezdanog patuljka moze objasniti promjene u orbiti zvijezda.)
- Dogoni tvrde da se u orbiti oko Emme Ya nalazi samo jedan satelit. Naravno, nasi aparati su isuvise slabi da registriraju Sirijus C, a pogotovo njegov sicusni satelit.
- Dogonska mitologija ukljucuje cetiri kalendara. Suncev, Mjesecev, Sirijuski i Venerin. Prezicnost sva cetiri kalendara su potvrdjena.
- Dogoni su davno u proslosti bili svjesni o postojanju cetiri Jupiterova mjeseca...
- Ideja da se Zemlja okrece oko Sunca im je bila znana 4.500 godina prije Galileja...
- Isto kao i Saturnovi prstenovi...
Dogoni kazu da im je astronomsko znanje dao NOMMOS. Rijec je o amfibijskim bicima, poslanim na Zemlju sa Sirijusa da pomognu prosperitetu Zemljana. Dosli su u zemlju Dogona sa sjeveroistoka. Kada je njihovo "vozilo"sletjelo, uz veliku buku... nova "zvijezda" (mozda maticni veliki svemirski brod?) vidjen je na nebu...
Ime Nommos kod Dogona znaci "pripremiti pice". Nommos je takodje zvan i "Vladarem vode", "Monitorom" ili "Uciteljem".
Nommos je vise slicio ribolikim nego humanoidnim bicima. Morao je zivjeti u vodi. rijeke Niger). Ta bica su bili duhovni zastitnici.
Legenda kaze da ce Nommo u buducnosti opet posjetiti Zemlju, ovaj put u humanom obliku. Tek kasnije ce se vratiti svojoj amfibijskoj formi i "vladace iz vode".
Prici ovdje nije kraj.
(Zapravo, sada dolazimo do pravog zapleta.)
Dogoni sugeriraju da Nommosi imaju svoju bazu u nasem solarnom sistemu... koja se krece u orbiti kao "deseti mjesec" na jednoj od vanjskih planeta!
Podjimo s kraja:
Pluton ima samo jedan mjesec (Charon); Neptun ima osam poznatih; oko Urana se krece pet pratilaca; Saturn ih ima 18 (zadnjeg je otkrio Voyager 1990.); Jupiter ih ima 16 (cetiri veca se isticu).
Fokusirajmo se na Saturnove mjesece. Svi osim jednog imaju povrsinu izbrazdanu meteorskim kraterima. Slike Voyager-a pokazuju da taj jedan mjesec, poznat kao Enceladus, ima savrseno glatku povrsinu. Za razliku od ostalih Saturnovih satelita, Enceladus ima retrogradnu orbitu oko maticne planete.
Pomenuti mjesec ima radijus od oko 160 km. Masa mu je nepoznata, jer se ne zna njegov sastav. Orbita oko Saturna traje 523 dana.
Brad Smith sa University of Arizona je, nakon analize Voyager-voih rezultata, zakljucio da je ovo nebesko tijelo "savrseno okruglo" i da ima samo 3% refleksije...
Znacaj ove izjave je u tome da se "perfektne nebeske lopte" vrlo rijetko srecu. Zemlja nije okrugla. Kao ni nas Mjesec. Kao ni ostale planete Solarnog sistema. A sto se refleksije tice, to samo budi daljnje sumnje da je rijec o vjestackom objektu.
Mozda uspavanom svemirskom brodu Nommosa.
Podsjetimo da su Dogoni najavili ponovni dolazak Nommosa. Na "Dan Ribe". Prva indikacija njihovog dolaska bice nova zvijezda na nebu - "zvijezda desetog mjeseca"...
A dokazi postoje. Za Sirijus. Za Zetu Reticuli. Za Plejade...
