1001 Misterij...

ponedjeljak, 25.12.2006.

Globster s Floride-Divovska hobotnica???

1.DIO

Dana 30. studenog 1896. Herbert Coles i Dunhan Coretter kružili su duž plaže Anastasia u blizini st. Augustine na istoku floride,kad su uočili raspadnutu lešinu divovskog morskog stvorenja poluzakopanu u pijesku.Sličila je na divovsku kruškoliku vreću,svijetloružičaste boje,duga 5,5 m,široka 3 i debela nešto više od 1m,a procjenjena je da teži 5-7 tona.Imala je sedam izraslina nalik na ruke.ionako nisu bile cijele,šest je izraslina bilo dugo od sedam do 11 metara,a sedma je bila samo batrljak kraći od 1,2m.Sljedećeg je dana pregledao mjesni kirurg, dr. DeWitt Webb koji ju je poslije i snimio.pokraj 1896. valovi su je ponovo odnjeli u more.Ubrzo nakon toga, opet je naplavljena na obalu,ali tada više nije imala «ruku».
Webb i ostali očevici bili su uvjereni da se radi o lešini zaista velike hobotnice, a nakon čitanja Webbova izviješća, profesor zoolog Addison Emerly Verrill sa sveučilišta Yale,složio se s njim.Verrill je vjerovao da je za života to monstruozno, veliko stvorenje težilo 18-20 tona i da mu je raspon pipaka bio 45-60 metara,tj, gotovo sedam puta veći od najveće svijetske hobotnice koju je poznavala znanost!Stoga je floridskog diva naznao Octopus giganteus.

|Komentiraj 3| Printaj| #|

Globster s Floride - Divovska hobotnica?

2 DIO

Nešto poslije,Verill je ispitao nekoliko primjeraka tkiva koje je sačuvao Webbi izjavio da ono sliči na kitovu mast.Stoga je povukao svoju izjavu da se radi o divovskoj hobotnici,te je utvrdio da je lešina bila samo gornji dio glave ulješure.osim nekoliko dijeliva koji se čuvaju u staklenkama u Smithsonian Institutu, nekoliko je desetljeća poslije floridski globster (nesližbeno ime koje je u široj uporabi) prestao postojati.To je potrajalo do 1957.
Tada je upravitelj u Floridi Marinelada Forrest G.Wood ponovo objavio njegovu kontroverznu povijest, što je dovelo do ponovnog histološkog preispitivanja sačuvanog tkiva koje je proveo kriptobiolog dr.Joseph Gennaro s floridskog sveučilišta. Godine 1971. njegovi su nalazi objavljeni i pobudili su veliko zanimanje jer su, prema Gennaru, ostaci globstera sadržavali vezivno tkivo koje je slično, ako ne i identično, tkivu hobotnica.
Godine 1986. proteinskom analizom koju je vodio biokemičar profesor roy P. Mackal sa čikaškog sveučilišta, potvrđeno je da je floridski globster divovska hobotnica. Tom je analizom utvrđeno da se tkivo ponajprije sastoji od vezivnog tkiva kolagena, što se može i očekivati od velikoga vodenog beskičmenjaka. A specifičan omjer određenih aminokiselina koje sadrži kolagen bliži je hobotnicama nego bilo kojoj drugoj vrsti, uključivši njihove srodnike lignje.
Iz svega toga proizlazi da je Verrillova prvotna identifikacija bila točna. Zatim, u travnju 1995. ekipa zoologa sa sveučilišta u Marylandu, predvođena profesorom Sidneyjem K. Pierceom, otkriva rezultate svoga nedavnog mikroskopskog i biokemijskog proučavanja globsterova tkiva.Prema tim rezultatima, specifični kemijski sastav kolagena podudara se s onim koji imaju sisavci, stoga je opet u razmataranje uzeta identifikacija globstera kao ulješure.
Međutim, kao što je dr. Gennaro poslije istaknuo, godinama su se uzorci globsterova tkiva držali u mnogim sredstvima za očuvanje koja u se mogla izmijeniti njihov kemijski sastav, što je onemogućilo definitivnu identifikaciju globstera.
U svakom slučaju, ti uzorci nisu jedini dokaz o mogućnosti postojanja divovske hobotnice. U dosjeima postoje mnoge izazvane priče očevidaca o postojanju takvih stvorenja u nekoliko oceanskih područja, posebno oko Bahama, Bermuda, i Kiribatija (nekadašnjega Gilbertova otočja).

|Komentiraj 0| Printaj| #|

SRETAN BOŽIĆ!!!!!

Alo ljudi,sretan Božić sviiiimmmmmmmmmaaaaaaa!!!

|Komentiraj 2| Printaj| #|

četvrtak, 21.12.2006.

Vlasi potresa

Sljedeći izvadak objavljen je u Scientific Americanu 1848.,a opisuje snažan potres u Chantibunu u istočnom Tajlandu 13. svibnja te godine:

Za vrijeme udara, iz tla su gotovo na svim mjestima izrasle ljudske vlasi- u trgovinama,na cestama,na poljima i na većini drugih čvrstih površina.Te su vlasi bile dosta dugačke i stajale su uspravno,čvrsto prianjajući uz tlo.Kad su se zapalile savijale su se poput ljudskih dlaka i imale su onaj karakterističan miris, a pojacile su se istodobno sa potresom.Voda u rijeci Chantibun bila je jako uzburkana i pjenušava tako da je bila potpuno bijela.Misli se da su te vlasi narasle zbog eliktriciteta.

«Vlasi potresa» zabilježena su i u drugim aziskim potresima.Neke koje su se pojavile u Kini, iidentificirane su kao vlakna s palme Chamaerops fortunei.Međutim, u svim su ostalim slučajevima njihovo podrijetlo i identitet ostali tajna.

|Komentiraj 6| Printaj| #|

Vremenski pomak u Versaillesu

Dana 10.kolovoza 1901. u popodnevnim satima dvije su srednovječne engleske usidjelice,ravnateljica koleđa Charlotte "Annie" Moberly i ravnateljica škole Eleanor Jourdain, šetal vtrovima dvorca Versailles i tražile zgradu koja se zove mali Trianon.ogledavajući se, opazile su da ljudi nose čudnu odjeću koja se nosila u Francuskoj prije revolucije u osamnaestom stoljeću.Na stubama vrtne kućice stajao je čovjek također u starinskoj odjeći čije je lice bilo puno ožiljaka od vodenih kozica koje su bile uobičajene u osamnaestom stoljeću.kad su došle do Malog Trianona, Moberli (ali ne i Joudain) vidjela je ženu u haljini iz osamnaestog stoljeća kako crta drugu ženu koja je jako sličila na suprugu kralja Luja XVI.-Mariju Antoanetu!
U svojoj knjizi Pustolovina,dvije su žene izrazile mišljene da su ili vidjele duhove iz 1780-ih godina, ili su otputovale u prošlost.Tada su se javili i drugi ljudi koji obznanili da su imali slična iskustva u Versilleskim vrtovima.Nadalje učiteljica Clare M. Burrow navodno je prošla kroz vrata u vrtu za koja se poslije pokazalo da su zapečaćena više od jednog stoljeća.
U knjizi Duh Trianona Michael h. Coleman zaključuje da su dvije žene vjerovatno neočekivano naišle na glomce u kostimima koji su uvježbavali kazališnu predstavu.Ali kako onda objasniti zapečaćena vrata gđice Burrow?jednako je tako žena tvrdila da je u vrtu vidjela oranicu.Međutim, vrtlari su joj rekli da oranice nema, ali da je bila tu za vrijeme vladavine Lija XVI.

Je li to tek slučajnost ili se u ovim vrtovima nalazi pravi prozor-možda čak i vrata-u prošlost?

|Komentiraj 2| Printaj| #|

Astronomija Dogona

Dogoni su pleme siromašnih stočara koji žive u pećinama na jugu Malija u zapadnoj Africi – što bi se teško moglo nazvati mjestom napredne astronomije.Pa ipak, prema rezultatima proučavanja tih ljudi, koje su od 1946. do 1950. proveli francuski antropolozi Marcel Griaule i Germaine Dieterlen,a koji su objavljeni 1950.,dogonski svećenici poznaju malu tajanstvenu zvijezdu koju zovu - po.
Oni su izjavili da je napravljena od neke veoma teške tvari i da se eliptičkom putanjom okrece oko sjajne zvijezde Siriusa u 50-godišnjem ciklusu.
Zaista postoji takva zvijezda – Sirius B, koja je prvi put znanstveno zabilježena 1862. i koja je tako gusta da kubični metar njezine materije teži oko 20 000 tona.Putanja joj je upravo takva kao što je opisuju Dogoni,a još je nevjerovatnije to što je Sirius B potpuno nevidljiv ljudskom oku,te je prvi put fotografiran 1970. godine.
Pa kako onda Dogoni toliko znaju o njemu?Njihuvo je objašnjenje još nevjerovatnije budući da tvrde da su svoje astronomske podatke (znaju i za Saturnove prstenove i za četiri glavna jupiterova mjeseca) primili od svemirskih bića nalik vodozemcima koji se zovu Nommos, a došli su na zemlju prije mnogo godina iz Sirijusova zvijezdanog sustava!
U knjizi Tajna Sirijusa, istražitelj Robert K.G.Temple podupire izvanzemaljski izvor podataka Dogona, no ostali su znanstvenici jako skeptični.Američki kozmolog dr. Carl Sagan smatra da su vjerovatnije svoja saznanja dobili od Europljana koji su stizali 1930.- u vrijeme kad su podaci o Sirijusu, njegovu sitnom pratitelju i druge astronomske činjenice koje su Dogoni ispričali francuskim antropolozima, postale poznate u zapadnom svijetu.To bi moglo biti zadovoljavajuće objašnjenje, ali se isto tako može senzacionalno opovrgnuti.Dogoni govore i o drugoj zvijezdi koja kruži oko Sirijusa i koja se nalazi pod pravim kutom u odnosu na Sirijus B.Zovu je emme ya («žensko sunce») i zasad nije poznata znanstvenicima.
Što će jednoga dana reći znanstvenici ako otkriju da ta zvijezda stvarno postoji?

DOGONI

SIRIUS