|
|
| < | srpanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Misteriji svijeta....
Možete mi se javit i na-Sea_robber@net.hr
ili msn:sea_robber@net.hr
U životu je sve jednostavno,samo mi kompliciramo nešto bez veze...
Bio je petak navečer, 29. prosinca 1972. godine.
Zračna luka Kennedy u New Yorku, vrvjela je od tisuća užurbanih putnika,
željnih da što prije pobjegnu u toplije krajeve i tamo proslave nadolazeće
novogodišnje praznike. Zrakoplovi u smjeru Floride i Californije bili su gotovo
svi puni. Između ostalih zrakoplova, letio je tu večer i Easternov »Lockheed
1011« na liniji 401 za Miami. Približavajući se glavnoj uzletnoj stazi, članovi
posade Easterna vršili su posljednje provjere instrumenata i razgovarali o
predstojećem letu. Zaključili su, da će im te večeri trebati znatno manje
goriva, jer su vjetrovi bili povoljni. Straga se udobno ljuljuškalo sto šezdeset
tri putnika. Prošlo je devet sati i ovo je bio posljednji Easternov let za Floridu
te noći.
Dok su brisači ravnomjerno uklanjali snijeg s prednjeg stakla, tri muškarca
osvjetljena elektronskim signalnim svjetlima, šutke su gledali ispred sebe.
Približavao se trenutak uzlijetanja. Tišinu bi povremeno prekidao samo
metalni glas iz kontrolnog tornja, davajući potrebne podatke. Točno u devet
sati i dvadeset minuta, zagrmjeli su Easternovi snažni motori i zrakoplov se
uskoro vinuo u nebo. Desetak minuta kasnije, već je izronio iz snježnih
oblaka. Motor je besprijekorno radio; bio je isporučen kompaniji prije nepuna
četiri mjeseca i sve je ukazivalo na to, da će let biti samo još jedan u nizu
rutinskih sa iskusnom i profesionalnom posadom.
Za komandama se nalazio kapetan Robert Loft, iskusan kompanijski pilot,
sa oko 30 tisuća satova letenja za sobom i tri stotine sati pilotiranja
ovom vrstom zrakoplova.
Do kapetana Lofta, sjedio je prvi časnik Albert Stockstill četrdesetogodišnjak,
ništa manje iskusan ili savjestan, koji je u Eastern prešao poslije
1000 sati letenja na vojnim transportnim zrakoplovima. Straga u uglu,
pozorno motreći na stotine elektronskih svjetala, sjedio je 50-ogodišnji
Donnald Repo, zvani Don. Bio je to 3. časnik, koji se usavršio za ovaj tip
zrakoplova, a obavljao je dužnost zrakoplovnog inženjera. 10 stjuardesa
vodilo je brigu o udobnosti putnika. Sve je bilo u najboljem redu.
Oko jedanaest i trideset ukazaše se blistava svijetla toplog Miamia,
okruženog baršunastom, tamom okolnih močvara, poznatijih pod nazivom
Everglades. Buduću je putnicima poželio dobrodošlicu i ugodan provod,
kapetan Loft je sa članovima posade započeo provjeravati listu nužnih radnji,
koje je bilo potrebno izvršiti prilikom svakog postupka spuštanja. Kad je na
red došlo ispuštanje stajnog trapa, odnosno kotača, signalna svjetiljka za
prednji kotač se nije upalila.
- Prokletstvo! - opsovao je Loft kroz zube. - Moramo se ponovno dignuti.
Odmah se obratio Tornju i dobio dozvolu i novu visinu, na kojoj će kružiti
dok se problem ne riješi.
Vjerujući da je u pitanju samo pregorjela lampica, Loft i njegov ko-pilot
su pokušali »udobrovoljiti je« sa nekoliko udaraca šakom. Kada im to nije
pošlo za rukom, pokušali su otvoriti instrument i zamjeniti sijalicu. Ispostavilo
se, da je to prilično komplicirano, a vremena nije bilo za bacanje. Budući da
se svaki stajni trap može, pokraj hidrauličnog uređaja, spustiti i ručno,
odlučeno je da se Donn Repo zrakoplovni inženjer, spusti u otvor ispod
poda kabine i vizuelno provjeri položaj prednjih kotača i ključnog uređaja.
Dok je Donn silazio s baterijskom svjetiljkom, Loft i Albert petljali su
oko proklete sijalice. Zrakoplovom je za to vrijeme upravljao kompjutorski
uređaj :a automatsko letenje, a zrakoplovnim krugovima poznat pod
nadimkom »georg«. Upravo je tu došlo do onog kobnog nesporazuma između
savršenog uređaja i nesavršenog čovjeka. Dok se svaki čas naginjao da popravi
signalno svjetlo, kapetan Loft je slučajno jače pritisnuo upravljač pred sobom,
koji je automatski isključio auto-pilota, te je ogromni zrakoplov počeo
ponirati naniže.
Donnald Repo se u tom trenutku mučio u tijesnom prostoru kabinskog
otvora, pokušavajući uperiti snop baterijske svjetiljke u željenom pravcu.
Konačno mu je to uspjelo, pa je zadovoljno zaključio, kako je sve u najboljem
redu - prednji kotač je bio ispušten i propisno blokiran u tom položaju.
Doviknuo je onima gore, da je sve u redu! Kapetan Loft je uzeo mikrofon i
javio se opet prihvatnoj kontroli:
- Ovdje Eastern četiri - nula - jedan. Mi se okrećemo i vraćamo u položaj
za slijetanje. Problem otklonjen.
- Što se dogodilo sa vašom visinom?! - upitao je kontrolor letenja oštrim
glasom, nakon što ga je oblio prvi val ledenih žmaraca.
Tek tada je kapeta Loft pozornije pogledao instrumente pred sobom.
- Hej! - začuo se njegov uzbuđeni glas. - Što se ovdje događa?
Tog istog trenutka Donn Repo je u svom skučenom otvoru čuo neki
čudan šum, koji je dopirao izvana. Bili su to vrhovi močvarnog drveća, koji
su udarali po spuštenim kotačima. Tu se ujedno i završava snimljena traka
njihovih posljednjih riječi. Točno 11 sati i 42 minute te
tople noći Easternov »Lockheed 1011« srušio se u močvare Evergladesa. Od
siline udarca se raspao na nekoliko dijelova i eksplodirao, izbacivši u visinu
veliku usijanu kuglu oslobođenog kerozina.
29 osoba je poginulo, 77 je ostalo teže ili
lakše povrijeđeno, uključujući i članove posade zrakoplova. Za taj veliki
broj preživjelih, moglo se zahvaliti gustim vodama močvare, koje su nakon
prve eksplozije prigušile ili pogasile ostale male požare i svojim plitkim
vodama zaštitile preostale nesretne putnike. Sva 3 nesretna pilota u
prednjem dijelu, također su nastradala - jedan na mjestu mrtav, druga dvojica
izdahnuvši u bolnici iste noći. Najgore od svih, zasigurno je prošao Donn
Repo, koji je još satima ostao prignječen u skučenom otvoru ispod poda
glavne kabine. Ona dvojica gore imala su kakav - takav osjećaj što će se
dogoditi, a on baš nikakav. Njega je smrt zadesila u prvom šoku. Izgleda da
su i druga dvojica umrla s snažnim osjećajem osobne krivice, toliko snažnim,
da im nije dao mira niti tamo na »onome svijetu«. Proći će još nekoliko
godina, prije no što će se sva trojica smiriti i zauvijek napustiti ovaj materijalni
svijet, u kojem su tako tragično završili. Ono što će uskoro uslijediti,
vjerojatno će mnogim čitateljima podignuti kosu na glavi, ali, nije li namjera
ove knjige, da ih izvjesti upravo o tim misterioznim fenomenima, koje naša
materijalistička, moderna znanost nije u stanju zabilježiti i izmjeriti!
Dva mjeseca kasnije, sve je ponovno teklo uobičajenim tijekom. Kao i
svaka druga nesreća, i pad Eastemovog zrakoplova bio je samo novost tjedna.
Poginule su pokopali, olupinu odvukli u jedan od Easternovih hangara u
Miamiu, a svega nekoliko dana kasnije, komisija je bila sigurna, da je do
nesreće došlo isključivo nepažnjom posade. Milioni putnika nisu niti na
trenutak posumnjali u ispravnost znamenite kompanije, još su manje izgubili
povjerenje u vanrednu letjelicu, koja je čak i u ovom tragičnom slučaju
dokazala, da je bila u ispravnijem stanju od onih, koji su te kobne noći
njome upravljali.
O nesreći se više nije prepričavalo niti medu službenicima Easterna. Kao
da su je svi što prije željeli zaboraviti i vratiti se svojim svakodnevnim
obvezama i planovima za budućnost. O ljepšoj su budućnosti te noći pričale
i dvije mlade stjuardese Jane i Donna. O budućnosti je u stvari pričala Donna,
koja se tih dana trebala udati za inženjera iz iste kompanije. Radoznala je
Jane posvuda pratila Donnu tijekom cijelog leta, pa čak i u tijeku služenja
večere. Rastale su se samo na nekoliko minuta, kada se Donna prva spustila
skučenim dizalom u donje prostorije zrakoplova, kako bi iz toplih pećnica
uzela novu količinu hrane.
Prvo što je osjetila, kada se dolje našla sama, bila je neka čudna hladnoća.
Iako je toplomjer u pećnicama jasno pokazivao visoku temperaturu, Donni
se, iz nepoznatih razloga počela ježiti koža na golim rukama. Prišla je redovima
pećnica, provjeravajući njihov sadržaj. Odjednom ju je netko dotakao po
razgolićenom ramenu. Misleći da je to Jane u međuvremenu sišla, stjuardesa
se osvrne, prijateljski se smješeći. No njen se osmijeh istog trenutka zaledio,
jer osim nje u prostoriji nije bilo nikoga!
Leđima se oslonila na tople pećnice i tako se oslonjena počela polako
povlačiti prema dizalu. Posve je sigurno »osjećala« nečiju prisutnost, iako
joj nije bilo jasno, tko bi još osim nje tu mogao biti. Naglo je pootvarala
nekoliko vrata ugrađenih ormara, misleći da se netko od kolega sakrio pa je
želi uplašiti. Kako se uvjerila da nema nikoga, uspaničeno je započela
pritiskati dugmad na obadva dizala... Uletjela je u onaj drugi, budući je
onaj prvi, kojim se spustila bio zauzet. U njemu se nalazila Jane, pa su se
tako mimoišle.
Jane se također iznenadila neobičnoj hladnoći, ali i činjenici da je dolje
ne čeka prijateljica. Svojim ju je, naime, očima vidjela, kako se spustila
dizalom prije nepune tri minute! Kratko je stajala u nedoumici, te se i sama
protrljala po rukama i pošla u smjeru redova s pećnicama. I njoj se učinilo,
da nije sama u odjeljku, pa se sve češće počela zabrinuta osvrtati. Posve je
jasno čula nečije teško disanje, pa se okrenula u tom smjeru. Isprva je
pomislila, da joj se magli pred očima, jer je nešto iznad desnog zida primjetila
nekakvu čudnu izmaglicu. Bilo je to nalik na maleni oblak zgusnute pare,
koji se naizmjenično povećavao i smanjivao. Jane je protrljala oči. Istina,
ovo joj je bio treći let toga dana, ali se nije osjećala osobito umornom.
Oblačak bijele pare se nije gubio, naprotiv, počeo se oblikovati i ocrtavati
udubljenja očiju i usta, a potom sve jasnije obrise čovječjeg lica! I pored
silne želje da pobjegne s tog strašnog mjesta, Jane je od straha bila gotovo
paralizirana. Noge su joj klecale, i činilo se, kao da su slijepljene s podom.
Širom otvorenih smeđih očiju, djevojka je piljila u prikazu pred sobom koja
se sada već jasno oblikovala u lice sredovječnog čovjeka s naočalama s tankim
metalnim okvirima. Lice mu je bilo pepeljasto, a prorjeđena kosa sijeda. U
tom trenutku Jane nije imala pojma, tko bi to mogao biti. Jer, na sreću, nije
poznavala pokojnog Donn Repa. Da slučajno i je, te bi je noći pronašli dolje
mrtvu!
Rukama stiskajući drhtave usne, kako bi prigušila krik, djevojka se
napokon odvoji od zida s pećnicama i potrči prema dizalima preko puta.
Dok je s obje ruke suludo udarala po dugmetu jednog i drugog dizala, nije se
usuđivala osvrnuti u tom smjeru. Jedva se ugurala između uzanih vrata i tada
se još jednom, posljednji put, suočila s prikazom. Lice se počelo micati, kao
da je čovjek želio progovoriti. Dizalo ga je spriječilo u tome.
Izbezumljena od straha, Jane je iz malog dizala utrčala u obližnji zahod i
zaključala vrata. Lice joj je bilo blijedo, oči uplašene, a usne poplavjele.
Trebalo joj je deset minuta da dođe k sebi, malo se umije i dotjera kosu.
Kada ju je, nešto kasnije srela, Donna se zagleda u svoju kolegicu:
- I ti si dolje nešto primjetila? - bilo je prvo što je upitala.
- Nešto?! - ponovi Jane prigušenim glasom i povuče je u mali prolaz,
kako ih ostali ne bi čuli. - Svojim sam očima vidjela dolje ispred zida lice
nekog čovjeka s naočalama! Otvarao je usta i želio mi nešto reći!
Dvije djevojke mudro odluče, da za sada, o ovome nikome ne govore.
Naravno, nije im ni na kraj pameti bilo, da bi to lice moglo pripadati kojem
od stradalih članova posade srušenog zrakoplova. Ali, vi već sigurno
naslućujete, ovaj prvi čudni slučaj, dogodio se upravo na toj kobnoj liniji
401, od New Yorka za Miami, u jednom od Easternovih »Lockheeda 1011«,
onom istom tipu zrakoplova, koji se na ovoj istoj liniji srušio prije dva mjeseca.
Mjesec dana kasnije, jedna iskusnija stjuardesa, po imenu Susan Parson,
ukrcala se sa svojih deset kolegica u veliki »Lockheed 1011« na istoj liniji,
ali iz Miamia za New York. Svi su putnici sjedili na svojim mjestima i
zrakoplov je bio spreman za polijetanje. Gospoda Parson inače šef domaćica
na ovom letu, prolazila je lagano između redova prvog razreda, vrhom olovke
brojeći putnike, i uspoređujući ih sa brojem na listi putnika, koju je držala u
lijevoj ruci. Jedan je putnik bio suvišan, u odnosu, na listu.
Neupadljiva, kakva je samo ona znala biti, Susan Parson je još jednom
prošetala, pažljivije zagledavajući lica putnika. Tada je primjetila u jednom
od polupraznih redova, uniformiranog kapetana njihove kompanije. Sjedio
je ukočen, gotovo nepomično zureći nekuda ispred sebe i prilično blijed u
licu. Susan ga nije osobno poznavala, ali je znala za običaj, da prvim razredom
lete piloti Easterna, vraćajući se sa dužnosti, ili odlazeći preuzeti neki
zrakoplov u susjednom gradu ili državi. Bila je ipak iznenađena, što se ime
ovog kapetana nije nalazilo na njenoj listi, iako je trebalo.
- Oprostite kapetane - zastala je gospođa Parson i obratila mu se tihim
glasom - putujete li sa nama kao »povratnik«, ili ste na putu privatno? Znate,
nemam vas na svojoj listi putnika - pitala je ispričavajući se.
Na kapetanovom pepeljastom licu ne pomakne se ni najmanja bora. kao
da je uopće nije čuo, niti primjetio, i dalje je zurio nekuda ispred sebe, čudnim
pogledom, od kojeg Susan Parson osjeti jezu. Pomislila je, da je možda
bolestan.
Neupadljivo se povukla u smjeru pilotske kabine, prilično zabrinuta.
- Momci, straga u prvom razredu nešto nije u redu! - nagnula se između
kapetanovog i ko-pilotovog sjedala.
- Kako to mislite? - pogledao ju je kapetan Rayerson preko naočala, a i
mlađi 1. časnik prestane kontrolirati check listu, gledajući je pomnjivo.
- U odjeljku prvog razreda sjedi jedan kapetan Easterna, kojeg ranije
nisam susrela. Na moje pitanje kuda putuje, nije niti okom trepnuo, nekako
je »smrtno blijed«, i samo zuri ispred sebe!
- Zašto ne pogledate u listu?
- U tome je problem kapetane! Tog gospodina nema na našoj listi! Znam
- nastavi ona - možda nije imao vremena prijaviti se našem uredu u zračnoj
luci, a možda je i kakav psihopat, sa tko zna kakvim namjerama? Izgleda
bolestan u svakom slučaju!
Kapetan Rayerson ju je kratko promatrao bez riječi, potom odloži svoje
papire iznad komandne ploče i tromo se počne izvlačiti iz svog uskog sjedala...
- Poći ću pogledati sa vama - reče stjuardesi, zakopčavajući svoj službeni
kaput.
Nakon što je oštrim koracima ušao u sredinu odjeljka, kapetan Rayerson
se sagne u namjeri da oslovi tajanstvenog kolegu. Ali kada ga je pažljivije
pogledao, Rayerson ustuke dva koraka natrag i sam smrtno problijedivši...
- Gospode! - uzviknuo je. - Pa to je kapetan Loft!
Tada se dogodilo ono najčudnije od svega. Pokraj prozora, tri sjedala
dalje, sjedila je starija dama s džepnom knjigom u rukama. Privučena prisućem
dvojice službenika i kapetanovim uzvikom i sama se zagledala u nepomičnu
figuru uniformiranog čovjeka. Pred očima trojice svjedoka, do tada prilično
čvrsto tijelo u iniformi, počne »blijediti«. Kroz njega su se uskoro počeli
nazirati djelovi sjedala, a potom tijelo potpuno nestane! Učinak je prisutne
neodoljivo podsjetio na ona poznata »pretapanja« viđena u filmovima.
Dami pokraj prozora, ispadne knjiga iz ruku i ona klonu u svom sjedalu
bez svijesti. Kapetan ostavi problijedjelu stjuardesu da pomogne putnici, a
on se dugačkim koracima uputi prema izlazu iz zrakoplova. Što je Rayerson
i sa kime razgovarao u uredu Easterna, nikada nije objavljeno, no uskoro u
zrakoplov uđu trojica naoružanih policajaca, koji pomno pretraže cijeli
zrakoplov i zavire u svaki ugao. Zastoj je potrajao cijeli sat, a prva vijest o
»duhu« s linije 401, već se uvelike širila idućeg dana, ne samo po zrakoplovima
Easterna, već i po ostalim kompanijama.
Kako su i same načule o tome događaju, Jane i Donna se sa olakšanjem
zagledaju jedna u drugu. Bio je to konačan dokaz, da je sa njih dvije sve u
redu, da nisu poludjele ili naglo oboljele od neke opasne duševne bolesti.
Ohrabrene onime što su čule, stjuardese se počnu i same povjeravati svojim
kolegicama, pa priče o »Easternovom duhu« započnu dobijati zabrinjavajući
tijek.
Početkom kolovoza, odnosno nakon spomenute nesreće u močvarama
Evergladesa, Jane se ponovno našla na liniji za Miami, ali dnevnoj, pod
brojem 318. Iako je stalno nastojala ne naći se sama u bilo kojem od odjeljaka
velikog zrakoplova, do tog poslijepodneva nije više doživjela niti najmanju
neugodnost. No tada je primjetila određenu neobičnost u ponašanju
zrakoplova. Iako su letjeli po divnom vremenu i modrom nebu bez ijednog
oblačka, zrakoplov se povremeno bez ikakvog vidnog razloga počeo naginjati
na desnu stranu, da bi se potom odmah naglo ispravio i nastavio sa svojim
uobičajenim mirnim letom. Dobro znajući da »Lockheed 1011« ima zasigurno
najsavršenije navigacijske uređaje na svijetu, djevojka je nastojala ne
razmišljati suviše o toj beznačajnoj iako neobičnoj pojavi. Zabrinula se tek
pošto ju je jedan od putnika zaustavio rukom u prolazu i zamolio da se sagne...
- Što je ono na rubu krila? - zapitao ju je nervoznim glasom čovjeka, koji
ne voli »misterije« na visinama od deset tisuća metara.
Stjuardesa se sagnula da bolje vidi i ostala u tom položaju gotovo
okamenjena. Iznad samoga kraja desnog krila, lebdio je onaj, njoj već poznat
oblačić bijele magle! Opet je pulsirao rastežući se i smanjujući, a kada bi
povremeno dodirnuo sam vrh krila, zrakoplov se nezadrživo odmah naginjao
na tu stranu. Očigledno ga nisu mogli zadržati niti svi savršeni uređaji za
automatsku navigaciju.
- To je oblak, ne brinite - smeteno se nasmješila putniku.
- Oblak koji »putuje« sa zrakoplovom?! - ponovio je ovaj sa sumnjom.
Radije otiđite do kapetana i recite mu što ste upravo vidjeli! Čvrsto stisnutih
usana, Jane potvrdi glavom da hoće, uputi se u smjeru pilotske kabine i
pokuca na vrata.
- Nešto nije u redu? - okrene se kapetan Wilson u svom sjedalu i zagleda
u blijedu djevojku.
- To sam ja došla vas pitati.
- Što mislite time? - nije se dao zbuniti iskusni kapetan.
- Primjetila sam povremeno naginjanje zrakoplova na desnu stranu, što
se nikada ranije nije događalo!
Članovi posade izmjeniše međusobne poglede bez riječi.
- Pa kada ste to već spomenuli - na kraju je priznao kapetan - upravo smo
pokušavali razjasniti tu pojavu. Međutim, svi su instrumenti u savršenom
stanju, a i vrijeme je, kao što vidite, idealno za letenje.
- Bojim se da istražujete u pogrešnom smjeru - zagonetno mu dobaci Jane.
- A ja se bojim, da vas ne razumijem gospođice! - podignu kapetan svoje
prosjede obrve.
- Pođite sa mnom na trenutak u putnički odjeljak. Mislim da trebate
nešto vidjeti!
Zainteresiran ovakvim njezinim neobičnim ponašanjem, Wilson posluša
i pode za njom, ali ostavi svoj kaput i kapu, da ne bi bio suviše upadljiv
kojem uznemirenom putniku. Jane ga odvede malo više straga i propusti u
jedan potpuno prazan red sjedala.
- Iznad vrha desnog krila! - rekla mu je tiho, spuštajući se pokraj njega.
Kapetan Wilson je ukočeno zurio u maglovitu pojavu, a i onda mu se
ukočene vilice konačno oslobode.
- Što je ono do vraga?! - upita više za sebe.
Toga trenutka oblačić opet dodirne površinu krila i zrakoplov se kao po
zapovijedi nagne na desnu stranu, da bi se ubrzo ispravio, kada se tajanstveni
oblačić podigao.
- Bože! - promrlja Wilson sve slabijim glasom. - Ovako nešto nisam vidio
u cijelom svom životu, kakva je to snaga, kojoj se ne mogu oduprijeti oni
snažni hidraulični uređaji za navigaciju? Leteći tanjuri?! - pogleda on
odjednom u djevojku pokraj sebe.
- Ne kapetane - nasmješi mu se Jane čudno. - To se ponovno vraća »duh
linije 401«!
- Slušao sam o tim glupostima - tiho primjeti Wilson - ali mi je, moram
priznati, teško u takvo nešto povjerovati!
Kako bi mu bar donekle pomogla da »probavi« ono što je upravo gledao,
Jane mu ispriča o svom i Donninom doživljaju od prije nekoliko mjeseci, a
podsjeti ga na pojavljivanje pokojnog kapetana Lofta u odjeljku prvog razreda.
O tome je tisak na veliko pisao, jer ma koliko se kompanija Eastern trudila
prikriti stvari unutar svoje kuće, ona je putnica posvjedočila novinarima što
je vidjela svojim očima.
- Bože! - ponovno je Wilson prizivao Stvoritelja. - Ako je to ipak moguće,
što nam ovim putem žele predočiti?
- Pa, koliko sam ja razumjela, oni nas mogu srušiti kada god to požele! -
dotuče ga mlada stjuardesa svojim zaključkom.
Kapetan Wilson je zurio u nju nekoliko trenutaka, zatim se još jednom
osvrne u smjeru desnog krila, ali onaj oblačić kao da je čuo ovaj zadnji dio
njihovog razgovora, nestane bez traga.
Liona Parana bila je jedna od onih ljeopotica meksičkog podrijetla, kakve
su se mogle vidjeti samo u filmovima. Nakon završetka koledža slučajno se,
po nagovoru jedne prijateljice prijavila na natječaj za nove stjuardese Easterna
i naravno pobijedila zbog sva tri razloga: izvrsno je govorila španjolski i
engleski, a veoma dobro je vladala i francuskim. Načinom govora i općim
ponašanjem, bila je jednaka svakoj manekenki i na kraju, bila je veoma
privlačna djevojka.
Te je noći bila raspoređena na liniji 401 za Miami, a iza sebe je imala
kratko iskustvo od svega nepuna dva tjedna. Tek što je završila Easternovu
školu za domaćice zrakoplova.
- Liona! - doviknula joj je starija kolegica iza leđa - spusti se dolje i donesi
samo dvije večere u pilotsku kabinu! Djevojka potvrdi glavom da razumije i
odmah posluša. Budući se i posada hranila istom hranom kao i putnici, Liona
krene prema pećnicama s poredanim poslužavnicima, koji su se podgrijavali.
Ali, pećnicu kojoj je prišla, nije mogla otvoriti. Dok je petljala oko elektronskog
dugmeta za podešavanje topline, koje je inače i oslobađalo i staklena
vrata pećnice, ona osjeti nečiji dodir po lijevom ramenu.
- Dozvolite - reče joj uniformirani čovjek sa naočalama na blijedom licu.
Mlada se djevojka bez riječi pomakne u stranu, a časnik dodirom ruke
oslobodi tvrdoglavi uređaj, koji škljocne i pećnica se otvori.
- Oh, hvala vam kapetane! - nasmješi se ona ljupko.
- Ja nisam kapetan, reče joj on ozbiljno. - Radim kao zrakoplovni inženjer.
Liona se još jednom ljubazno nasmješi i počne izvlačiti dva poslužavnika
sa naslaganom hranom. Kada se opet okrenula, onaj je časnik već nekuda
nestao. Liona se popela u gornji kat i unijela u pilotsku kabinu...
- Ah, hvala! - prihvati kapetan prvi poslužavnik a ko-pilot drugi.
- Zahvalite vašem kolegi - nasmijala im se djevojka ljupko. - Da mi nije
pomogao otvoriti pećnicu, bojim se da bi još čekali.
Tu se Liona sa onim istim smješkom okrene malo udesno, prema uglu u
kojem je sjedio zrakoplovni inženjer. Bio je to mladić tridesetih godina,
potpuno crne kose i bez naočala! Djevojka se zbunila.
- Gdje je onaj drugi gospodin?
- Koji drugi? - zapita je mladić zainteresirano.
- Onaj koji mi je maloprije otvorio pećnicu. Nosi naočale i predstavio se
kao zrakoplovni inženjer - i dalje se smješila.
Tada se kapetan zagrcne i počne kašljati.
- Sreli ste dolje čovjeka u uniformi Easterna, sa naočalama? - upitao ju je
on ostavljajući poslužavnik sa hranom po strani.
- Da - potvrdila je ona.
- Oh, Bože! - uzbudio se sada kapetan. - Zar opet?!
Dok su trojica pilota izmjenjivala značajne poglede, Liona ih je promatrala
sve zabrinutija. Pomisli da se radi o nekom, kompaniji već znanom duševnom
bolesniku, koji se »opet« uvukao u zrakoplov, predstavljajući se kao pilot
kompanije!
Kapetan se sagne i izvadi iz svoje putne torbe jednu kuvertu. On izvuče iz
nje slike trojice muškaraca, obučenih u uniforme Easterna.
- Da li je to bio jedan od ovih? - pružio je kapetan fotografije u koje se
Liona zagledala i bez puno razmišljanja prepoznala Donn Repa.
- Bio je to ovaj gospodin!
- To nije moguće! - reče kapetan više za sebe.
- Nešto nije u redu? - počela je paničiti Liona.
- Gospodin sa kojim ste, kako tvrdite malo prije razgovarali, bio je pilot
Easterna i poginuo u nesreći prije osam mjeseci!
Liona se tek sada prisjeti nedavnog razgovora, koji je o tome vodila sa
jednom Eastemovom stjuardesom. Njezine se velike tamne oči čudno okrenu
prema gore i ona se mlitavo sruši na uski put pilotske kabine.
- Do vraga! - bilo je sve što je kapetan još rekao
Dok je mladi zrakoplovni inženjer pokušavao osvijestiti Lionu, kapetan
dohvati dnevnik leta, odeblju bilježnicu u koju se moralo upisivati sve značajnije
što se zbivalo tijekom leta. Na žalost, svi oni listovi iz dnevnika, za koje
su neke novinske kuće kasnije nudile tisuće dolara, bili su istrgnuti i izgubio
im se svaki trag. Kompanija Eastern svakako ništa nije prepuštala slučaju.
Prošlo je govoto godinu dana od nesreće u močvarama Evergladesa, a »duhovi
linije 401« naizmjence su se pojavljivali sa jednim izuzetkom - nedostajao je
kopilot Albert Stockstill. On se nikada nikome nije »ukazao«, a zbog čega,
saznati ćemo kasnije.
Život je, međutim »s ove strane« tekao i dalje svojim tijekom: milioni
putnika su nekamo letjeli, tisuće pilota mijenjali su svoje linije i zrakoplove,
a kompanija Eastern je strpljivo čekala da se priče o njezinim duhovima
skinu sa novinskih stranica. Priznati će te i sami, nije ugodno putovati
zrakoplovima, koje povremeno »posjećuju duhovi«. Ono što se ubrzo
dogodilo, prevršilo je svaku mjeru.
Ko-pilot Morise Dunlop bio je to poslijepodne određen za let iz Miamia
za New York, dakle, na onoj drugoj liniji 318. Već kao 20-ogodišnjak
posjedovao je letačku dozvolu za privatni zrakoplov. Budući je završio koledž
za zrakoplovnog mehaničara, ubrzo je dobio posao u Easternu, koji je rado
zapošljavao mlade ljude. Tamo je nastavio pohađati Easternovu večernju
školu za pilote, koju je također uspješno završio. Bio je drugi časnik već
gotovo 3 godine.
Kako se prvi našao u pilotskoj kabini Morise je najprije, po svom starom
običaju, izvadio iz džepa kaputa malenu namagnetiziranu sliku svoje supruge
i kćerke, i pritisnuo je na metalni dio, sa svoje lijeve strane. Taj mu je postupak,
na neki način značio otklanjanje nesreće. Tvrdi se, da gotovo nema
pilota, koji nije barem malo praznovjeran, kada su u pitanju slične stvari.
Odjednom, Morise začuje negdje straga ispod kabine, nekakvo lupanje.
Prilično iznenađen on ustvrdi, da se netko nalazi dolje u otvoru. Ustao je,
otvorio okrugao poklopac i propustio van nekog časnika Easterna dosta
čudnog izgleda. Čovjek je bez riječi sjeo za mali stol u uglu.
- Sve sam provjerio, nema problema - rekao je tiho.
- Morise ga nije poznavao; Eastern je na platnom popisu imao više od
dvije tisuće pilota i veoma malo njih se međusobno poznavalo. Misleći da je
to treći član posade, Morise se bez riječi vrati u svoje desno sjedalo. Više se
nije osvrtao, sve dok nije čuo poznati glas kapetana Browna. Ali iza kapetana
je ušao još jedan stariji čovjek, koji je zauzeo prazno sjedalo zrakoplovnog
inženjera.
- Zar se onaj gospodin predomislio. - zapitao ih je on sa začuđenim
smješkom na preplanulom licu.
- Koji gospodin? - spuštao se kapetan u svoje sjedalo.
- Onaj zrakoplovni inženjer, kojeg sam maloprije pustio iz »rupe« kako
su popularno zvali otvor ispod kabine.
Kapetan Brown je bio veoma ozbiljan i metodičan čovjek, koji nije volio
glupe šale u pilotskoj kabini. Nakon što je kratko i oštro promotrio svog
mlađeg kolegu, on ga zapita:
- Otvorili ste otvor i propustili van nekog Easternovog časnika?
- Točno - uozbiljio se i Morise osjećajući da nešto nije u redu.
- Bio je prilično blijed u licu i nosio naočale sa tankim metalnim okvirima?
- nagađao je kapetan sve slabijim glasom.
- Točno! - prisjetio se Morise naočala.
Kapetan se nagne na stranu i izvadi iz torbe jednu fotografiju.
- Sličio je ovom čovjeku? - pružio je fotografiju Moriseu.
- Da, to je bio taj čovjek! Časnik Easterna!
- Da li vi mladiću znate, tko je taj gospodin na slici?
Morise vidno problijedi, ali ne stoga što se sjetio priče o »duhu sa linije
401«. Bio je to osamnaesti slučaj ukazivanja duhova na Easternovim linijama
za Miami i kompanija je odlučila poduzeti nešto ozbiljnije, kako bi se jednom
zauvijek stalo na kraj tim naklapanjima.
Budući su sva moderna sredstva zakazala u razboritom razjašnjavanju ovih
čudnih događaja, kompanija se obratila jednom znamenitom parapsihologu.
Poslije gotovo mjesec dana provedenih na sređivanju dokumenata, svjedočenja,
preslušavanja vrpci i obradi ostalih podataka, parapsiholog je došao
do slijedećih zaključaka. Uzme li se u obzir nevjerojatna mogućnost postojanja
»dva svijeta«, od kojih je jedan materijalan, a drugi sazdan od energije čiste svijesti, odnosno duhovni, stvari su se odvijale posve prirodnim tijekom.
Kada su preminuli, nekadašnji Easternovi piloti našli su se u tom »drugom
svijetu«. Jedan od njih, drugi časnik Stockstill, shvatio je što se sa njim
dogodilo. No, kapetan Loft i inženjer Donn Repo ostali su tako snažno vezani
za ovaj svijet, da ga jednostavno nisu mogli ostaviti; ostali su se kretali po
onom tankom rubu između te dvije dimenzije. Tome su doprinijeli, u manjoj
mjeri ateizam, dakle podsvijesno odbijanje da razumiju svoju smrt, a više
grižnja savjest zbog izgubljenih života i ogromne materijalne štete, koju su
ovim padom prouzročili kompaniji. Dok su im tijela ovdje ostala uništena i
osakaćena, njihova je svijest ostala posve neoštećena. Iz jednostavnog razloga,
što se materijalni i duhovni svijet ne mogu izjednačiti. Naprosto su odvojeni
i apsolutno neovisni jedan o drugom, tvrdio je parapsiholog.
Posljedice toga su slijedeće - časnik Stockstill bez problema odlazi dalje,
zauvijek ostavljajući iza sebe ovaj materijalni svijet. Loft i Donnald Repo
ostaju i u svojoj snažnoj želji da se »vrate«, otpočinju sa svojim pojavljivanjima
među nekadašnjim kolegama u obliku prikaza. Njima je bjelodano
potrebna pomoć, mora im se na neki način staviti do znanja da su umrli, te
im pojasniti gdje i kako da idu dalje. Na žalost, parapsiholog nije bio stručnjak
na tom posve spiritualnom području, pa je predložio kompanji, da pozove u
pomoć jednog znamenitog svećenika, znanog po istjerivanju »duhova« iz
starih kuća i dvoraca. Na jednoj specijalno priređenoj spiritističkoj seansi,
za koju se tvrdilo da je održana u odjeljku prvog razreda na liniji 401 iz New
Yorka za Miami, svećenik je »prizvao« duhove pokojnih pilota i pojasnio
im, neke njima nepoznate stvari. Obećali su mu, smjesta otići u miru i nikada
se više pojaviti. I nisu. Nikada više.
Čovjek po imenu Edward Leedskalnin je u Južnoj Floridi svojevremeno izgradio Koralni Dvorac ( Coral Castle ) od kamenih blokova, od kojih su neki bili teški i do 28 tona. On je to napravio sam i bez ikakvih tehničkih pomagala. Hram u Balbeku, Liban, imao je neke kamene blokove težine preko 1000 tona!? Ni dan danas ne postoji tehnologija koja bi bila u stanju rezati i transportirati tolike blokove.
Leedskalnin je još 40-tih godina napisao nekoliko brošura gdje se bavio magnetnim strujama. Tu je opisivao razne eksperimente koje je izvodio uz pomoć magneta koje je sam napravio od elektroda za varenje, čelične žice i automobilskog akumlatora.
Proveo neko vrijeme u Egiptu proučavajući piramide i kad se vratio u Ameriku tvrdio je da zna kako su one bile građene, a to znanje je i demonstrirao gradnjom ovog dvorca, međutim, on ga je sagradio sam i bez svjedoka. Tvrdio je da, ukoliko otkrije tajnu nekome, vladini agenti će odmah likvidirati i njega i onog kome je otkrio tajnu, što vjerovatno nije bilo daleko od istine.
Edward ne samo da je sagradio taj dvorac, on ga je za vrlo kratko vrijeme i premjestio sa jedne lokacije na drugu, jer je imao neke probleme sa vlastima u vezi zemljišta. Nitko također nije vidjeo kako je on te blokove, od par desetina tona, premještao. Navodno kad bi mu predvečer došao kamion, on bi slao vozača kući, a kad je ovaj došao ujutro, kamion je bio već natovaren. Tako je bilo i sa istovarivanjem tih blokova.
Čak ni svom najboljem prijatelju koji se zvao Henry, Edward nije htio odati tajnu. Henry je jednom prilikom rekao da je najčudnije bilo to što na mjestu gdje je Edward rezao te blokove nisu ostajali nikakvi tragovi kamene prašine, koja se normalno pojavljuje kod rezanja kamena. Henry je navodno bio jedina osoba koju je ovaj puštao u unutrašnjost dvorca. On kaže da je Edward imao od namještaja samo jedan krevet u obliku KOLIJEVKE ( mogao se ljuljati! ), drveni stol, koji je bio prekriven mrežom koja je navodno štitila hranu od insekata ( nije imao frižider ) i jednu drvenu stolicu. Ono što je najčudnije, sa plafona je visila i jedna pilotska stolica ( uzeta iz nekog aviona ), na kojoj je još uvijek bio sigurnosni pojas, i u kojoj se on vjerovatno ROTIRAO.
Možda je tajna u toj stolici, odnosno, rotaciji ?!
Edward je dosta pisao o tzv. kuglastim magnetima, tj. magnetima u obliku kugle koji su mogli mijenjati polove u bilo koju točku te kugle. Pominjao je i vezu između magnetizacije ( sjever-jug ) ‘štapićastih’ magneta i latitude Zemlje. Sjever i jug su posebne magnetne struje, koje se kreću “protiv drugih” kovitlajući se u smijeru kazaljke na satu ( dekstrorotarne zavojnice ). U jednoj svojoj brošuri je rekao: “Magneti su kozmička sila koja drži Zemlju i sve na njoj. Ja imam jedan generator koji proizvodi niske struje iz zraka bez korištenja ikakvih magneta. Prirodan put za magnete sjevernog pola, na sjevernoj hemisferi, je da idu prema dolje, a magneti sa južnog pola idu prema gore. Kada magneti izviru iz sredine zemlje, u momentu kada se sretnu s nekim objektom, oni ga ‘okupiraju’ uzimajući u obzir da u svakom objektu postoje obe vrste ovih magneta.”
( Edwardovu terminologiju ne treba uzimati bukvalno, tj. moramo je shvatiti u kontekstu činjenice da on nije imao nikakvo klasično školsko, odnosno, stručno obrazovanje tj. bio je nešto kao “sam svoj učenik i majstor”. Vjerovatno je zato i uspio saznati neke suštinske stvari jer je izbjegao proces ‘ispiranja mozga’ kojem smo svi mi podvrgnuti kroz klasični obrazovni sistem. )
Sada se postavlja pitanje da li je to bio taj “generator” koji je prozvodio ‘struju’ iz zraka? ( Edward je bio – rotor? ). Izgleda da je dužina lanca na kojoj je stolica visila također bitna da se ostvari određen broj okretaja u minuti. Čak i kod radiestezije dužina konopca na kome je visak je vrlo bitna.
Na primjer, prof. Lethbridge je tvrdio da je uz pomoć viska dužine konopca preko 40 inča mogao odrediti ‘stvari’ u drugoj dimenziji, a do 40 inča, visak je radio na frekvencijama materije u 3D. Recimo, na dužini konopca od 20 inča, određivao je prisustvo srebra, itd.
Iz nekih novijih naučnih radova može se saznati da aplikacija magnetskog polja izaziva kretanje u “nemagnetskim zidovima materijala” što dovodi do emitiranja jedne ‘elastične energije’. Radi se o proizvodnji zvuka kao odgovor na djelovanje magnetskog polja.
Da li je Leedskalnin rotirajući se određenom frekvencijom stvarao unutar sebe određenu energiju koja ga je povezivala sa jednim drugim nivoom postojanja, što je onda dovodilo do pojave “magnetsko-akustične emisije”? Da li je on proizvodio zvuk određenih frekvencija koji mu je omogućavao da miče ogromne kamene blokove? Da li zvuk emitiran iz jedne bezvremenske dimenzije ( koju čovjek možda može na neki način doseći ), i pravilno usmjeren na kamene blokove, može imati djelovanje na gravitaciju?
Čini se da su stari narodi i civilizacije ( koje nama, usput rečeno, naučnici i povjesničari predstavljaju kao divljake ) još davno savladali gravitaciju. Ta znanja vjerovatno potiču još iz vremena Atlantide. Da li ćemo i mi stići, u ovom “ciklusu,” saznati nešto više o tome?
Za ovo kažu da je istinit događaj....ako ne vjerujete...pogledajte sami...
Karma je sudbina. Karma je životna energija, koju mi nosimo sa sobom cijelog života. Karma se prenosi kroz vrijeme sa jedne osobe na drugu. Karmički put svi mi slijedimo. Neki ljudi koriste karmičke karte za utvrđivanje prijenosa naše životne energije ( karme ) kroz vrijeme.
Karma ima pet zakona ili pravila:
- Energija od neke osobe, koja je prije mnogo vremena bila odrasla osoba, penetrira se u stanice jedne osobe koja se tek mora roditi.
- Onaj tko je bio ženskog spola, može se roditi u muškom spolu.
- Mnoga tjelesna i psihička ponašanja ne ovise o naslijeđu roditelja ( genetski ).
- Svjetska populacija nastavlja se povećavati, ali broj reinkarniranih ostaje isti.
- U podsvjesti su smješteni naši osjećaji, pulsacije naše osobnosti koje mi inkarniramo.
Zahvaljujući nekim tehnikama psihologije, medicine i ezoterike, mogu se i ispitati prijašnji životi. Regresivna hipnoza je tehnika koja je osobito u Americi postigla stupanj kvalificiranosti. Regresivna hipnoza ili trans uspjeva vrlo efikasno neku osobu vratiti u prijašnji život. Taj postupak može biti lijep ali, i vrlo mučan, jer osoba ponovno proživljava scene ranijih života. Za istraživanje skrivenih tajni psihe, dolazeći u kontakt sa astralnim tijelom, potrebno je ući u treći stadij hipnoze. Taj stadij je najdublji, najčudotvorniji. Vrlo je naporno jer, osoba mora postepeno biti vraćena kroz godine unatrag - sve do momenta rođenja, maternice, onda se javlja jedna praznina, zatim, prodiranje kroz iskustvo nekadašnje smrti, te konačno, stižemo do iskustva prijašnjeg života. Pojedini ljudi koriste i razne spiritualne metode da bi što točnije opisali ili doživjeli razne inkarnacije. Osim tih regresivnih hipnoza, postoji i progresivna hipnoza. Kroz progresivnu hipnozu promatramo naš život tj. karmički put u narednim stoljećima ( trećem milenijumu ).
Evo ljudovi novi post....Bio sam i Sloveniji na poslu pa nisam mogo pisat posteve......
Prema nekima izvanzemaljci posjećuju Zemlju još od davnina nastojeći pomoći čovječanstvu u njihovom napretku.
Leteći tanjuri prate Zemlju kroz čitavu njezinu povijest. Tome u prilog idu i brojni zapisi.
Aleksandar veliki, za vrijeme opsade Tira imao je bliski susret u kojem se izvanzemaljci nisu ponašali neutralno nego su mu pomogli. Naime, zidine Tira bile su visoke 15 metara tako da ih Aleksandar nije mogao razoriti. Kada je htio odustati desilo se nešto što je obje vojske ostavilo u čudu. Pojavili su se ''leteći štitovi''. Iz jednog je bljesnula ''munja'' i razrušila zidove tira. Tir je pao. TI ''leteći štitovi'' su letjeli sve dok Aleksandar nije posve opljačkao i zapalio Tir. Onda su tajanstveno nestali.
175. godine na nebu kod Lanuviuma bila su tri ''sunca'', a u toku noći padale su ''goruće baklje''. Također je viđen ''leteći štit'' na nebu iznad Compsa.
Čudnovata otkrića prije suvremene zanosti i tehnologije zbilja potaknu čovjeka na razmišljanje.
Sumerani su poznavali DNK 5000. godina prije suvremene medicine što je nevjerojatno.
Isto tako nevjerojatno, Sumerani su opisali sve planete, veličinu, težinu i položaj. 5000. godina prije Kopernika.Opisali su Uran i Neptun.
Te planete je tek 1986. letjelica Voyager izbliza proučila.
Tko im je mogao reći sve te podatke, kada nisu imali sredstva kojima bi mogli sve to saznati.Možda su im te podatke dali bića koja su vidjela sve te planete?
Ne smijemo zaboraviti ni letove u svemir. U jednom kineskom magazinu izašle su drevne priče. U jednoj se opisivao brod koji je namijenjen za putovanje na Mjesec. Te priče stare su 4.300 godina.
U egipatskoj knjizi mrtvih koja je napisana prije 3.500 godina stoji ovakav opis svemira:
''Tamo nema zraka, dubina tog mjesta je neizmjerna, a njegova crnina je crnja od najcrnje noći.''
U istinitim povijestima opisuje se let na svemir. Knjiga je stara 2.100 godina. Opisuje se putovanje kroz svemir i naposljetku pogled na Zemlju koja je opisana kao ''... blještavi otok koji je oko sebe širio svjetlo.''
Potraga za izvanzemaljskom inteligencijom
U vidljivom svemiru nalazi se oko 100 milijardi galaksija s otprilike 100 milijardi zvijezda u svakoj. Ako svaka zvijezda prosječno ima 10 planeta , znači da u svemiru ima
100 000 milijardi milijardi planeta. Da li će samo na jednom planetu nastati život?
Kada pogledamo ovu brojku logički možemo zakljućiti da život u svemiru ''buja''.
Prema znastvenicima svemir je beskonačan i nema kraja.Ali ako je svemir beskonačan, nije li beskonačno velika mogućnost postojanju života u drugim galaksijama i planetarnim sustavima.Čovjek je samo jedna od možda tisuće inteligentnih bića u svemiru.
Ipak, s druge strane možda i jesmo jedina inteligentna bića u svemiru. Ali zašto?Zašto bi toliki prostor u svemiru bio potrošen na samo jednu vrstu?To bi bio uludo potrošen prostor.
Postoje brojni zapisi ljudi koji su imali kontakte s izvanzemaljskim bićima. Jedan od njih je i onaj u kojem se kaže da su ''neki ozbiljni španjolski građani među kojima jedan odvjetnik i inžinjer'' primali vijesti od bića s planeta Ummo.
Naime, oni su primali vijesti od civilizacije koje je ispred Zemlje 5.000 godina kad je riječ o nauci i tehnologiji. Prema njihovim vjestima, bića navode kako je život u svemiru dosta česta pojava, ali ipak rijeđa no što misle neki Zemaljski znastvenici.
To ne mora biti istinito, može biti i plod nečije mašte ili jednostavno prijevare.
Međutim, ti Španjolci su tvrdnje potkrijepili primjerima.
Na primjer, kompjutori Ummonauta su opremljeni kristalima od titana. Prostornim interferencijama triju elektromagnetskih valova može se pobuditi 12 kvatnih stanja atoma , što omogućuje nevjerojatnu gustoću gomilanja podataka.
Za prijenos podataka oni koriste gravitacijske valove, a njihovu upotrebu predlažu i neki zemaljski znastvenici.
Prema tvrdnjama tih španjolskih građana Ummonauti znaju da se svemir sastoji od brojnih dimenzija, dok ih oni poznaju deset.
Bilo kako bilo, istinitost priče nije potvrđena.
Kako su ljudi po prirodi radoznali i žele spoznati, nisu mirno stajali i čekali da ONI prvi dođu do nas. Ljudi su poslali jednu i dosad jedinu radio-poruku u svemir namijenjen izvanzemaljskoj civilizaciji.
Bilo je to 1974. Ta se radioporuka nalazi na frekvenciji od 1420 megaherca, a impulsi na putu kroz svemir će se raširiti na nekoliko tisuća svjetlosnih godina.
Signal je naciljan prema kuglastom zvjezdanom jatu M13 udaljeno od Zemlje oko 24 000 svjetlosnih godina.
Sadržaj poruke bili su brojevi od 1-10, atomskih elemenata od kojih smo građeni mi, brojčano izražena kemijska formula DNK i shema sunčevog sustava.
U međuvremenu, signal je prevalio tek 28 od 24 000 svjetlosnih godina tako da odgovor možemo čekati za 48 000 godina.
Ali tko zna hoće li tada uopće biti ljudi na Zemlji.
Isto tako je možda neka poruka odavno na putu za Zemlju poslan od neke izvanzemaljske civilizacije?
Ljudi su također poslali, 1973. i 1974. godine sonde Pioneer 10 i Pioneer 11 koje su prošle pokraj Jupitera i potom započeo beskonaćno putovanje u svemir. Zanimljivo je to što je na sebi, Pioneer 10 imao ploču na kojoj su bili urezani muškarac i žena, muškarac s rukom u zraku što bi trebalo simbolizirati mir. Ispod njih je sunčev sustav i strelica odakle je krenula sonda, odnosno dom čovječanstva. Poslije njih slijedile su sonde Voyager 1 i Voyager 2 koje su krenule prema zvijezdi Ross 248. Do nje će stići do 42155. godine. Sonde Voyager nose gramofnsku ploču sa snimkama tipičnih zemaljskih zvukova kao što su na primjer skladbe Bacha, Mozarta, Beethovena te glasanje kitova, plač djeteta i zvuk ljubljenja.
Uz gramofonsku ploču priložene su upute za rukovanje jer ne znamo zapravo koliko su inteligentna bića s drugih planeta i hoće li uopće znati rukovati primitivnim uređajem poput gramofona.
U te sonde ne polaže se prevelike nade jer je putovanje predugo. Te sonde su, kako piše u knjizi Kratka povijest svemira Gerharda Staguhn, ''...skromni ostaci svijeta koji više ne postoji.''
Geoff i Pauline Simpson i Lan i Cynthia Gisby putovali su automobilom kroz Francusku na praznike u Španjolsku. Navečer su odlučili pronaći hotel u kojem bi mogli prespavati i večerati. Došli su do hotela Ibis, ali sve su sobe bile zauzete, pa su tako krenuli dalje. Nakon kratke vožnje došli su do dugačke dvokatnice okrenute pročeljem prema autoputu. Putnici su se parkirali, a Len Gisby je prvi ušao u hotel. Našao se u dugačkoj prostoriji u kojoj je bio smješten bar. Onda se pojavio patron i rekao im da ima slobodnih soba. Hotel se parovima učinio dražesno, gotovo smiješno, starinski. prozori nisu imali stakla, plahte su bile od teškog platna, a umjesto jastuka podmetači. Sve je bilo uredni i čisto. Nakon večere - biftek, pommes frites i pivo - pošli su na spavanje. Ujutro su doručkovali, a u hotel su ušli žena s psom i dva policajca. Žena je imala dugu haljinu, a policajci su nosili gamaše, plašteve i visoke šešire. Uniforme su bile različite od onih koje su viđali putem kroz Francusku.
Račun ih je šokirao, ali u pozitivnom smislu. Bio je nevjerojatno malen. Za večeru, pivo, noćenje i doručak za četiri osobe, platili su svega 19 franaka (manje od 2 funte).
Ne vjerujući takvoj sreći nastavili su prema Španjolskoj.
Na povratku su se parovi opet tamo zaputili. Prošli su istom cestom, kraj hotela Ibis, isto onako kao i prije petnaest dana, ali ovog puta kao da je čitava zgrada nestala.
Tri puta su se provozili tom cestom, ali ni traga hotelu. Morali su se zadovoljiti hotelom blizu Lyona koji ih je stajao 247 franaka - realna cijena za 1979, ali trinaest puta veća od one koju su platili u onom ljepšem hotelu, a sada, čini se, tajanstvenim.
Tjedan dana kasnije, kad su filmovi iz aparata vratili s razvijanja, parovi su se još više začudili. I Geogg i Len su sigurni da su slikali žene na prozorima tog hotela, ali tih slika nije bilo. Nije bilo ni praznih kvadrata na filmu i brojevi su tekli bez prekida.
Slika koji su slikali u tom hotelu nije bilo. Nestale su. Jesu li oni nekako otputovali u prošlost? Cynthia kaže da su joj mnogo ljudi govorilo da rupe u vremenu postoje i da se to baš njima dogodilo.
1983. Gisbyjevi i Simpsoni vratili su se u Francusku kako bi organizirali temeljitu potragu za nestalim hotelom. O tome su obavijestili mjesno turističko društvo. Njihov predstavnik je pročešljao čitavo područje i obavijestio da je našao kuću koja donekle odgovara njihovom opisu. Vlasnicu su M. i Mme Judges i ,premda to nije hotel, znali su primati putnike. Kasnije se taj predstavnik odvezao s jednim istraživačem, a on je zapisao da su išli istim putem kao i parovi. Zaustavili smo se kod benzinske pumpe i on mi je pokazao zgradu s druge strane ceste, koja se nije poklapala s opisom parovima. A ako je ovo ta kuća, gdje je onda odmorište i kameni zid koji bi morao nasuprot.
Na ta su nam pitanja dali odgovor vlasnici benzinske pumpe. Pumpa je tek nedavno podignuta, a cesta je znatno proširena prije dvije godine.
Ušli su unutra i počeli proučavati unutrašnjost kuće. Par je rekao da je kameno stubište s desne strane, a bio je u sredini između dvije prostorije. Na katu su bile dvije spavaće sobe s prozorima bez stakla, kupaonica s metalnim drškama za sapun, točno kako je bilo 1979. Što se tiče smiješno malog računa, Mme Judges rekla je da vole pomagati i da ne vole biti sami, pa naplaćuju samo neznatnu, simboličnu svotu.
Tada su bračni parovi povedeni u kuću, ali su oni nakon pričanja s vlasnicima i razgledavanja zaključili da to nije hotel u kojem su proveli noć, te se vratili u Englesku, a misterija je i dalje ostala neriješena.
Ako se dokaže da hotel u kojem su proveli noć ne postoji, to će biti jedan od najzanimljivijih slučaja u analizama psihičkih istraživanja.
Ako se, pak, hotel pronađe, bit će to još jedan slučaj "mislokacije", odnosno kad vidimo neko mjesto, a poslije ga ne možemo pronaći.
Evo i ja sam se sjetio napisat novi post...Nisam baš imo vremena po ljeti,a kad bi imo mi se nije dalo i tako to...sad sam bio u Turskoj 11 dana i bilo je super.Istanbul je predobar,najljepši grad u kojem sam do sad bio.Turci su full dobri,za turkinje da ne govorim (:p...
Niš,to je to...uživajte...pozzz
Kada je vrijeme počelo ? Odakle smo mi došli ? Koja je naša sudbina ? Ovo su tri temeljna pitanja ljudskih bića.
Što je bilo prije početka vremena ? Što se nalazi izvan ruba svemira ? Dali je moguće putovati unazad u vrijeme ? Još tri nova pitanja se pojavljuju i oduševljavaju mlade ljude.
Svatko od nas se može prisjetiti postavljanja ovakvih pitanja kao djeca. Nažalost, nitko od nas nije znao odgovor. Ali željeli smo znati. Trebamo postati astronomi kako bi shvatili sve to, mislili smo.
No, ustanovili smo da to nije baš tako lako. Znanstvenici su napravili značajan napredak u nedavnim godinama, ali mnogo pitanja ostaje kontroverzno. Ovo se često ilustrira u naslovima novina:"Znanstvenici ugledali lice Boga, potvrđen model Velikog Praska" (primjer iz rezultata satelita koji detektira kozmičko pozadinsko zračenje), "Dali je Svemir mlađi od zvijezda koje su u njemu ? Kozmologija u kaosu" (pokušaji da se izmjeri starost Svemira), "Astronomi pronašli milijarde novih galaksija koje nisu očekivali" (promatranja svemirskim teleskopom Hubble), "Fizičari opisuju strašan kraj svijeta" (spekulacije o budućnosti Svemira).
Svi ti članci i mnogo toga drugog, čine kozmologiju zanimljivim područjem. Po definiciji, kozmologija je studija Svemira u cjelini, njegova povijest i sveukupan sadržaj. Kozmologija pokušava odgovoriti neka od najosnovijih pitanja o stvarnosti koju nastanjujemo.
Što kozmolozi podrazumijevaju pod "Svemir" ? Očito je da se Svemir sastoji od svega što je u njemu. Ali da bismo proučavali "sve", to bi bilo malo pre komplicirano, pa kozmolozi promatraju Svemir kao cjelinu - baš kao što doktor pregledava naše tijelo bez da razmišlja o svakom atomu unutar njega. Ako se popnete na brdo i pogledate okolo, vidjeti će te stvari pri različitim udaljenostima: trava, drveće, zgrade, planeti, zvijezde, galaksije. Obraćajući pozornost na različite udaljenosti, možete posložiti stvari u grupe i tretirati svaku grupu kao zasebnu jedinicu: zelenilo, šuma, grad, Sunčev Sustav, galaksija, nakupine galaksija. Nakupine galaksija predstavljaju najveće jedinice od svih u svemiru. Najudaljenije nakupine galaksija su tako daleko da je trebalo proći gotovo cijelo vrijeme trajanja Svemira da njihova svijetlost dođe do nas.
Shot at 2007-06-26
Sl. 1 Skup (cluster) galaksija po imenu Coma. Gotovo svaki objek na ovoj
slici je galaksija, a u skupu ih je preko tisuću komada.
Credit: O. Lopez-Cruz (INAOEP) et al., AURA, NOAO, NSF
Pust Svemir
Kozmolozi su u specifičnoj poziciji u odnosu na ostale znanstvenike. Postoji samo jedan uzorak onoga što proučavamo: jedan jedini Svemir u kojem živimo. Ne možemo ga reproducirati; ne možemo uzeti drugi i vidjeti što mu se događa; ne možemo ga usporediti ni sa čime drugim, kao što astronomi to rade rutinski sa planetima, zvijezdama i galaksijama. Niti možemo eksperimentirati sa onime što proučavamo. Mi samo možemo pasivno promatrati.
Štoviše mi smo unutar Svemira (po definiciji). A to još dodatno otežava naše proučavanje. Kozmolozi su poput zubara koji pokušavaju raditi na vlastitim zubima. Nalazimo se zatočeni unutar objekta koji proučavamo. U znanosti uvijek pomaže gledati stvari izvana. Zoolozi pokušaju ostati neprimjećeni od životinja kako ne bi utjecali na njihovo ponašanje. Meteorolozi promatraju olujne sisteme odozgora preko vremenskih satelita. Ali iz Svemira ne možemo pobjeći. Ne možemo otići van i malo razgledati.
To znači da trebamo biti oprezni sa značenjem onoga što vidimo u blizini i daljini. Ako pogledate oko sebe, vjerojatno ćete vidjeti zid, vrata, prozor, ormar. Ako pogledate dalje, možete vidjeti ulicu, druge zgrade i možda planine u daljini. Između su možda farme, jezero, šuma, autoput. Dakle, možemo vidjeti vrlo različite stvari u različitim smjerovima na različitim udaljenostima.
Ako bi nastavili gledati još dalje, možda bi ugledali ocean. U tom trenutku, vi biste mogli razgovarati o usporedbi kopna i vode: ovdje je kontinent, tamo je ocean, drugi kontinent i tako dalje. Netko drugi bi mogao napraviti isto negdje drugdje na Zemlji. Iako je njegova okolina vjerojatno nešto drugačija od naše, na dovoljno velikoj skali - dakle veličine Zemlje - oboje bismo imali neke osnovne opise: kopno - voda.
U kozmologiji, galaksije su kopna a prostor između galaksija je voda. Samo na skali galaksija i još većih grupacija mi možemo govoriti o Svemiru u globalu. Na toj skali, naša pozicija u Svemiru nije bitna, jer izgleda potpuno jednako sa svih lokacija i u svim smjerovima: svugdje galaksije. Ovo promatranje je startna točka kozmologije. Baš kao što Zemlja nije centar Sunčevog Sustava, nije ni centar Svemira, nego radije neka slučajna lokacija u njemu, ekvivalentna bilo kojoj drugoj lokaciji. U tehničkim terminima, kozmolozi kažu da je svemir "homogen" i "izotropan" pri tim najvećim skalama. Homogen znači da ima jednaku strukturu i sastav svugdje. Izotropan znači da je da izgleda gotovo isto u svim smjerovima.
Kozmolozi također prihvaćaju da isti zakoni fizike - gravitacija, kretanje, elektricitet i magnetizam - važe svugdje. Ovo je također poduprto promatranjima. Da su zakoni varirali sasvim malo, udaljene zvijezde ne bi sijale, orbite bi išle razbacano, svijetlo bi izgledalo slabo. Ali takve stvari ne vidimo. Ova neobična uniformnost Svemira je ono što nam omogućuje da ga proučavamo u cijelosti.
Shot at 2007-06-26
Koliko je velik Svemir ? Svaka od ovih loptica je oko 300 puta veća od prethodne. Ako počnete sa vašim gradom i udaljite se 9 puta, došli ste do ruba vidljivog Svemira. Ovaj dijagram je jednostavan primjer logaritamske skale. Ako biste krenuli drugim putem, dakle smanjujući lopticu 300 puta, došli biste do točke manje od najmanje sub-atomske čestice. Tako da su ljudi otprilike u sredini te kozmičke skale. Mi smo otprilike mali u odnosu na Svemir koliko su sub-atomske čestice male u odnosu na nas. Dijagram: Kathleen L. Blakeslee
Prasak svih praskova
Oboružani ovim pretpostavkama, i zakonima, kozmolozi pokušavaju razviti teoriju nastanka ili evolucije Svemira. Dali je oduvijek postojao ili je rođen ? Ako je rođen, kako ? Što će se desiti u budućnosti ?
Može li znanost uopće doći do tih odgovora ? Većina kozmologa misli da može. U zadnjih 70 godina, konstruirali su i testirali teoriju koja pokušava objasniti osnovna svojstva svemira: teoriju Velikog Praska. Teorija se bazira ne generalnoj teoriji relativiteta, Alberta Einsteina, jednom od velikih napretka fizike sa početka ovog stoljeća koje je omogućilo intelektualnu osnovu modernoj kozmologiji.
Einsteinova teorija uključuje jednadžbe koje znanstvenici rješavaju kako bi opisali evoluciju Svemira. Jedno od mogućih rješenja uključuje da je Svemir rođen. U trenutku rođenja, sve je bilo koncentrirano u jednoj točci - a to znači sve: sva materija, radijacija i sva energija koju sada vidimo. Ne iznenađuje da je temperatura u toj točci ekstremno bila visoka. Svemir se je počeo širiti jako brzo, raspršujući svoj sadržaj u svim smjerovima preko većih i većih udaljenosti. Obzirom kako ovo zvuči kao eksplozija, dodijeljen je naziv Veliki Prasak. Teorija ima dvije osnovne ideje: Svemir je počeo kao beskonačno malen i vruć prije nekoliko milijardi godina i od onda se širi i hladi. Ali teorija ne kaže što je stvorilo taj prasak. Ne kaže kako su se formirale galaksije i zvijezde. I ne predviđa koliko ima materije u svemiru i u kakvom se obliku nalazi.
Shot at 2007-06-26
Sl. 2 Sudar galaksija
Credit: B.Whitomore, NASA
Ovo je važna točka. Teorija Velikog Praska dopušta mnogo različitih scenarija detaljne evolucije i sadržaja Svemira. Ona je jednostavno temelj na kojem se grade specifični kozmološki modeli. To je nešto kao juha od povrća. Znate što morate napraviti: skuhati povrće, dakle, narezati ga, dodati vode i sve to zagrijati. Ali različiti ljudi koriste različito povrće, ili različite količine vode, ili različito vrijeme kuhanja. Svaka od tih juha ima drugačiji okus, ali više manje nalikuju onoj iz kuharice.
Isto tako (kao prethodna priča), kozmolozi koriste različite recepte bazirane na Velikom Prasku. Oni podešavaju svoje jednadžbe da stvore modele Svemira, koji pak uspoređuju sa onim koji se nalazi u "kuharici" po imenu: nebo. Ako usporedba ne uspije, to ne znači da je kriva cijela teorija Velikog Praska - prije će biti da nisu koristili pravi recept, a to znači da moraju promijeniti recept i vidjeti dali je novi "okus" nešto bolji. Kozmolozi mogu raspravljati o određenim modelima, ali malo njih smatra Veliki Prasak upitnim.
Da bi se dokazao Veliki Prasak kao pogrešan, astronomi bi trebali vidjeti fenomen koji je u suprotnosti sa jednom od zaista osnovnih ideja. To bi bilo, kada primjerice raspodjela galaksija ne bi bila homogena ili kada bi se pronašla zvijezda starija od Svemira. Takvi problemi su bili spomenuti ali nikada potvrđeni. Tokom godina, tri glavna ključa za dokaz Velikog Praska su potvrđena. Jedan objašnjava kako su se formirali kemijski elementi, jedan objašnjava kako brzo raste Svemir i jedan nam omogućuje da vidimo sam Prasak.
Kako napraviti element
Ponekad se kaže da smo mi djeca zvijezda. Većina kemijskih elemenata u našim tijelima, poput ugljika i kisika nisu postojali u ranom Svemiru. Oni su stvoreni mnogo kasnije u zvijezdama. Kako to znamo ? Zbog teorije zvane nukleosinteza. Nukleosinteza opisuje kako se jezgre atoma stvaraju u Svemiru. Postoje dvije nukleosinteze. Jedna se je dogodila u ranoj povijesti Svemira (tokom prve tri minute) i stoga se zove prvobitna nukleosinteza. Druga vrsta, zvjezdana nukleosinteza je proces koji se događa unutar zvijezda poput našeg Sunca.
Upravo je teorija prvobitne nukleosinteze ta koja je postavila teoriju Velikog Praska na čvrsto postolje. Prvobitna nukleosinteza je sjedinjenje teorije Velikog Praska i fizike visoko-energetskih čestica. Teorija Velikog Praska nam opisuje uvjete koji su postojali u ranom Svemiru i kako su se ti uvjeti mijenjali tokom vremena. Akceleratori čestica mogu reproducirati takve uvjete, ili bar donekle blizu. Pokazuje se da su se određene nuklearne reakcije događale u različitim scenama evolucije Svemira.
U početku je Svemir bio gusta juha najosnovnijih elementarnih sub-atomskih čestica, poznatijih kao kvarkovi. To još nisu bile atomske jezgre, čak niti građevni dijelovi jezgre, protoni i neutroni. Kako se je Svemir hladio, kvarkovi su se nakupljali zajedno i formirali protone i neutrone. Kako je proton jedina komponenta jezgre vodikovog atoma, vodik je bio prvi element stvoren u Svemiru. Kasnije nuklearne reakcije su pomiješale protone i neutrone, stvarajući heliji i litij.
To su bila tri prvobitna elementa, i oni su najlakši u periodnoj tabeli. Kada pijete vodu, vi gutate vodikove atome stare kao sam Svemir. U dodatku, prvobitna nukleosinteza je stvorila četvrtu atomsku jezgru: deuterij, vrstu vodika koji sadrži neutron kao dodatak protonu.
Svi drugi elementi - od berilija do urana - nisu postojali u sljedećih par milijardi godina, kada su zvijezde započele nukleosintezu. Zvijezde ne proizvode deuterij, ali one stvaraju helij, sagorijevanjem vodika. To znači da sav deuterij i vodik koji vidimo danas, dolazi od rođenja Svemira.
Teorija daje određena predviđanja o količini elemenata koje bismo trebali vidjeti u Svemiru. Štoviše, teorija predviđa te količine za sve elemente odjednom, s obzirom da su promatranja svakog elementa neovisna. Kada bi se sve promatrane veličine slagale sa teorijom osim jedne, cjelu teoriju bi trebalo odbaciti. Pa ipak sva neovisna mjerenja se slažu - vrlo veliki dokaz da je teorija ispravna.
Zamislite si ovo kao malu slagalicu. Ako pogriješite samo jednom dok ju slažete, završiti ćete sa barem jednim dijelom koji se neće uklapati i morat ćete krenuti ispočetka. Sa druge strane, ako se svi komadi uklope zajedno, možete biti poprilično uvjereni da ste ju dobro složili. Ovdje su djelići slagalice mjerenja o ispunjenosti elementima. I naravno, svi se slažu.
Shot at 2007-06-26
Sl. 3 Daleki svemir - najdublji pogled u svemir koji je snimio Hubbleov teleskop
CREDIT: R. Williams, the HDF Team (ST ScI), NASA
Svemir koji se širi
Drugi dio dokaza o Velikom Prasku je uočeno širenje Svemira. Američki astronom Edwin Hubble je postao poznat po mjerenjima koja je radio tokom 20-tih godina prošlog stoljeća. Primijetio je da se gotovo sve galaksije udaljuju - i udaljuju se brže, što su dalje od nas. On je postavio tezu da brzina (v) od galaksije je proporcionalna njenoj udaljenosti od nas (d): v = H x d, gdje je H broj koji je danas poznat kao Hubbleova konstanta. Ova jednadžba je sada poznata kao Hubbleov zakon.
Da si predočimo što znači Hubbleov zakon, uzmite balon i nacrtajte na njemu točkice. Kako ga pušete tako se udaljenost između svakog para točkica povećava. Zamislite da ste vi jedna od tih točkica i gledate prema ostalim točkicama. Sa tog mjesta promatranja vama bi se činilo da se sve točkice udaljuju od vas. Nije bitno koju točku odaberete, sa svake je isti pogled.
Bazirano na toj jednostavnoj analogiji, znanstvenici su zaključili da je Hubbleov zakon upravo ono što bi se i očekivalo ako se Svemir širi. Galaksije u širećem Svemiru su poput točaka na balonu koji napuhavamo. No stvari su malo drugačije u stvarnom Svemiru. Mi nismo na dvodimenzionalnoj površini balona. U pitanju je trodimenzionalni Svemir koji se širi. Ovo je savršen primjer kako naša nemogućnost da izađemo iz Svemira smanjuje naš pogled. Ponekad je nama nemoguće predočiti što se događa, pa su znanstvenici prisiljeni razgovarati u isključivo matematičkim terminima.
Hubbleova konstanta je jedan od najbitnijih brojeva u kozmologiji. Ako joj se vratimo možemo vidjeti da je konstanta zapravo brzina podijeljena s vremenom, inverzija Hubbleove konstante je jednostavno vrijeme. A to vrijeme, ispostavlja se, je aproksimativna starost svemira.
Da ovo shvatite zamislite da vi i vaš brat želite posjetiti rodbinu. Oboje napustite dom u isto vrijeme, ali on vozi 100 km sjeverno do vašeg djede, a vi vozite 100 km južno da biste došli do vašeg ujaka. Oboje vozite prosječnom brzinom od 50 km/h. Kada stignete, vaš ujak vas pita koliko ste dugo vozili, ali pretpostavimo da niste pogledali na sat kada ste krenuli. Poznavajući udaljenost i brzinu, vi podijelite 100 km sa 50 km/h i dobijete 2 sata. Vaš brat napravi istu kalkulaciju i dođe do istog zaključka. Relativno jedno drugom, vi ste prešli 200 km pri 100 km/h iz čega proizlazi 2-satni put.
Ova situacija je analogna Hubbleovom zakonu. Astronomi mogu proračunati koliko brzo naš Mliječni Put i primjerice galaksija M100 putuju jedno od drugog, kao i udaljenost između njih. Dijeljenjem brzine sa putom, oni izračunaju vrijeme kada su te dvije galaksije morale krenuti iz iste točke. Ovo možete napraviti za bilo koji par galaksija, i Hubbleov zakon će implicirati da je sve napustilo istu točku - ono što uistinu zovemo Veliki Prasak.
Zahvaljujući svemirskom teleskopu Hubble i promatranjima s njega, sada se vrijednost te konstante procjenjuje na između 60 i 70 kilometara po sekundi po megaparsecu, što daje starost svemira od otprilike 14 milijardi godina.
Neka druga pak mjerenja Hubbleove konstante procjenjuju starost od oko 10 milijardi godina, što ako je točno bi moglo postaviti teoriju Velikog Praska upitnom. A neke ranije procjene su čak davale još manju starost. No precizna konverzija iz Hubbleove konstante u vrijeme nije jednostavna kao dijeljenje udaljenosti sa brzinom. Drugi pak efekti mogu uzrokovati da je Svemir stariji nego što konstanta pokazuje, kao u prethodnom primjeru, možda je put trajao dulje od 2 sata ako ste se zaustavili na kavi. Opservacije sada pokazuju da se je ta vrijednost smirila na veličini koja je potpuno dosljedna sa teorijom Velikog Praska.
U početku
Naravno, jednostavniji način da dokažemo model Velikog Praska bi bio da pogledamo skroz unatrag na početak vremena i gledamo razotkrivanje. Kako svijetlo putuje konačnom brzinom, svaki objekt koji sada vidimo je zapravo onakav kakav je bio kada ga je svjetlo napustilo. Dakle, što dalje gledamo, vidimo i dalje u prošlost. Tako vidimo Mjesec kakav je bio prije sekunde, vidimo Sunce kakvo je bilo prije 8 minuta i Andromedinu galaksiju kakva je bila prije 2 milijuna godina. Zašto ne pogledamo skroz unatrag ?
Nažalost to nije moguće. U doba formiranja, Svemir je bio previše vruć i gust da bi se svijetlo probilo. Bio je ispunjen svijetlom, ali također i elektronima, koji su blokirali čestice svijetla i držali ih zarobljenima. Svemir tada nije bio proziran sve do otprilike 300,000 godina nakon Velikog Praska.
Tada su atomske jezgre zgrabile elektrone i stale na kraj ovoj igri. Onda su svi fotoni mogli pobjeći. Oni su strujali u svim smjerovima, poput bljeska bombe. Teorija velikog praska kaže da bismo trebali vidjeti taj bljesak u obliku svijetla koje bi trebalo dolaziti odasvud. Ovo je najdalje što možemo vidjeti - to je naš kozmički horizont i ne možemo vidjeti kroz ili iza njega.
Shot at 2007-06-26
Sl. 4 Najstarija poznata stuktura
Credit: NASA, COBE, DMR, Four Year Sky Map
Prvobitna usijanost. Znamo da eksplozija stvori bljesak. Takav bljesak je proizveo i Veliki Prasak - koji je poznatiji kao "kozmičko pozadinsko zračenje". Obzirom da smo unutar Svemira, mi smo unutar Velikog Praska, pa je bljesak svuda oko nas. Ne možemo ga vidjeti našim očima jer se je Veliki Prasak dogodio tako davno da je bljesak zasjenjen. Ali još uvijek ga se može vidjeti radio teleskopima, štoviše on može stvoriti neke smetnje kod komunikacijskih satelita. Bljesak je nastao kada je Svemir postao proziran, 300,000 godina nakon Velikog Praska. Više manje, taj bljesak je jednoličan. Ali kada ga pojačate 100,000 puta, možete vidjeti tamne i svijetle dijelove. Ti dijelovi predstavljaju nakupine materije koje su kasnije postale galaktički skupovi.
Srećom, bljesak nije tako intenzivan kao što je bio prije par milijardi godina. Širenje Svemira je razvuklo valnu duljinu svijetla i podrovala njegovu energiju. Štoviše, valna duljina se je toliko razvukla da se je svjetlo pretvorilo u mikrovalno zračenje. Otkriće tog zračenja godine 1965-te je bio glavni trijumf teorije Velikog Praska. Ni jedna druga teorija nije se mogla mjeriti s time. Od godine 1989, satelit za mjerenje kozmičkog pozadinskog zračenja je otkrio da Svemir izgleda potpuno isto, u svim smjerovima: da je izotropan, baš kao što predviđa teorija Velikog Praska. Satelit je otkrio da zračenje varira u par milijuntih dijelova duž neba, što znači da se je Svemir razvio malo nejednoliko do vremena kada je oslobodio svijetlost. Daleko od pobijanja Velikog Praska, ova nejednolikost je bila pobjedonosna za teoriju modela formiranja galaksija. Na kraju, pri malim skalama, Svemir nije homogen. Postoje galaksije, planeti, učenici koji ovo čitaju. U jednom trenutku, potpuno gladak rani Svemir morao je razvijati nakupine - sjeme koje je kasnije izraslo u komplicirane strukture koje vidimo danas. Nepravilnosti u zračenju upravo predstavljaju te nakupine.
Neki čak spekuliraju da nepravilnosti mogu također reflektirati (neki) proces koji je stvorio tu eksploziju zvanu Veliki Prasak - jedan kozmolog je rekao da vidimo "lice Boga", fosil stvaranja. U ovom trenutku linija između znanosti i religije ili filozofije postaje mutna. No to ne mora čuditi, obzirom da kozmologija pokušava pronaći odgovore na neka najosnovnija pitanja koja mi imamo.
Bili smo sposobni koristiti nauku da saznamo kada je vrijeme počelo, odakle je došlo i kakva će biti naša budućnost. Ali ne možemo reći što je bilo prije no što je vrijeme počelo, ili pak što se nalazi izvan Svemira. Svemir u kojem živimo je jedini koji možemo proučavati pa se poznati zakoni fizike ne mogu proširiti na hipotetsko vrijeme prije Velikog Praska. To su filozofska i teološka pitanja sa kojima se znanost ne bavi.
Teorija Velikog Praska kaže da je Svemir imao početak i da bi mogao imati kraj. Druge teorije poput one stalnog stanja su držale da je Svemir vječan, ali to se nije pokazalo u skladu sa promatranjima. Jednoga dana će možda teorije Velikog Praska biti zamijenjena sa nekom boljom, mnogo obuhvatnijom teorijom. Možda će ta teorija odgovoriti na pitanja o "prije" i "poslije". Ali čak i ako teorija Velikog Praska nije zadnji odgovor, to je ipak znanstvena teorija koja može smjestiti sve u sebe što trenutno znamo o Svemiru.
Alo ljudovi...Silver rose me trazila da napisem nes o ovoj temi pa eto,ovo sam naso na netu...uzivajte......i da,moram naglasit da je ona prva koja je dosla na ovj blog i to samo par minuta nakon sta sam ga napravio...
Dajte svojim mislima da budu vaši najbolji prijatelji. Mislimo stvaralačke misli. Sve se u životu mijenja. Život je vječna promjena.Zapravo život je izazov i divna pustolovina.
Najvažnije sredstvo da se ostane mlad u starosti je ovo: "Pratite dnevna zbivanja. Učite uvijek nove stvari. To je pravi način da ostanemo mladi u mislima. Što mislimo to stvaramo - to povećavamo! Ja svojim mislima stvaram svoju svoju stvarnost. Ti svojim mislima stvaraš svoju stvarnost. Ja sam ono što mislim. Ti si ono što misliš. Tako se slobodno može reći:"Sto ljudi - sto svjetova".
Pustimo svakoga da živi u svijetu koji je sam stvorio. Budimo tolerantni! Što mislima sijemo, to ćemo i žeti. Što dajemo to nam se pošteno vraća. Sve na što mislimo postaje veće. Zato ne mislimo na bolest, siromaštvo, starost, smrt.
Zamijenimo te riječi mislima na Zdravlje, bogatstvo, mladost i život. Mijenjajući svoje misli, mijenjamo i svoje tijelo. Postajemo sve mlađi i mlađi."Ni od čega brže ne starimo, kao od stalnih misli na starost." rekao je poznati gerontolog G.C. Lichtenberg.
Promijenimo svoje misli, pa ćemo promijeniti i svoju sudbinu. Kako mislimo takvi postajemo. Dobre misli proizvode dobra djela,. Loše misli proizvode loša djela.
Nismo rođeni nesretni već smo naučili biti nesretni uz pomoć vlastitih negativnih misli. Promijenimo svoj stav u životu, pa će se sve promijeniti. Mislimo na zdravlje, a ono nužno mora poništiti bolest u nama. Ne možete bolest otjerati mislima na bolest. Tako bolest samo povećavate! Smirite se i shvatite da je sva snaga oduvijek u vama. Sve nastaje u čovjekovom umu. mislim. Mi smo ono što mislimo. Čovjek uvijek bira što će misliti.
Misli određuju vašu sudbinu. Misli su cigle kojima gradite vlastitu budućnost. Postoji duhovni zakon koji kaže:"Što sijete to ćete i žeti"! Isto se tako može reći:"Što mislite to ćete i žeti." Što dajete to vam se pošteno vraća. Misao jest bumerang! Uvijek se vraća pošiljaocu. Zato je zdravo misliti dobro o sebi i drugima. Misao neprestano proizvodi rezultate. Kako čovjek misli takav jest,
Pravo je bogatstvo duhovno. Sve je nastalo iz duha. Duh je onaj koji stvara tijelo, rekao je Johan Wolfgang Goethe.
Nahranite podsvijest mislima o harmoniji, zdravlju, ljubavi i miru, pa će sve tjelesne funkcije ponovo postati normalne. Podsvijest nadzire i posjeduje odgovore na sva pitanja.
Podsvijest je skladište čovjekovog pamćenja i svaki čovjek u svojoj podsvijesti nosi sva iskustva od najranijeg djetinjstva. Svakoj tjelesnoj pojavi prethodi odgovarajući misaoni obrazac.
Nije normalno biti bolestan. Normalno je biti zdrav!
Budimo, dakle, zdravi.
Može li se vratiti iz mrtvih?
Velika mracna praznina, a onda, odjednom, blješteca misteriozna svjetlost, i, osjecanje neopisivog blagostanja... Da li bi to mogao biti raj ili efekti halucinacije? Šta je pokazala jedna znanstvena anketa?
Bert C. bio je jedan od onih za koje bi se moglo reci da su bili mladi i perspektivni kadrovi. Uspješan, poželjan u društvu i cijenjen vlasnik ateljea za gradevinarstvo, volio je "vlast, slavu i novac". Njegova deviza bila je: rad i samo rad!
Tako je živio sve do jedne veceri kada je doživio srcanu krizu i kada su se njegov život i pogled na smisao života potpuno promijenili. Dok je bio na operacionom stolu, njegovo srce je zatajilo. Prestalo je kucati!
Nevjerovatno iskustvo
"Osjecam da bol raste, a potom ništa. Svjetlo i zvuk se gase. Razmišljam: ubili su me! Oko mene, opažam paniku, veliko uzbudenje. Ipak, moja zebnja nestaje. Uranjam u totalno blagostanje... I osjecam nešto cudno. Kao da izlazim iz tijela. Iznenada upadam u tamnu sferu. I dok se ona cijepa, pojavljuje se svjetlost, gore lijevo. Dolje, opažam ljekare, materijalni svijet, u pokretu. Cijelo moje bice se širi u toj svjetlosti, ja sam u raju. Osjecam koliko mora biti divno ici dalje...
Odjednom osjecam dvije snažne veze: to je moj sin i moj atelje. Ne mogu ih napustiti. Idem dalje?!... Ne, ne idem! Izgledalo mi je da to dvoumljenje traje cijelu vjecnost... Za to vrijeme, dolje, pokušavaju me povratiti u život. Srce pocinje kucat. Vracam se u svoje tijelo. Osjecam hladnocu operacionog stola... Bol! Strašna bol!..."
Dvadeset godina kasnije, Bert nije zaboravio to što je doživio na pragu smrti. Tokom tog "putovanja" kojeg opisuje kao pravu "katalizmu", cinilo mu se da je imao pristup nekom drugom "nivou spoznaje, da je shvatio smisao života. Napustio je atelje, živi od danas do sutra, ne trci za materijalnim uspjesima. Trudi se da bude korektan prema drugim osobama".
Pomirio se s Bogom i više se ne boji smrti!
Na kraju tunela, cinilo mu se, da vidi cjelokupni strip svog života. Da li je Bert zaista doživio putovanje ka onome svijetu?!...
Astralna putovanja
Ovo pitanje je sasvim umjesno, s obzirom da njegov slucaj nije usamljen. Prema jednoj nizozemskoj studiji, u situacijama bliskim smrti više od 20 posto osoba doživjljava neku vrstu iskustva kojoj su specijalisti dale ime NDE (Near Death Experience - blisko iskustvo sa smrcu).
Najinteresantnije je to što, bez obzira na dob, spol, nacionalnost, kulturu ili religiju pripovijedaca, sve price prezentiraju iste dodirne tocke. Posebno što neki svjedoci, primjerice djeca, nikada nisu culi razgovore o tome prije nego što su doživjeli vlastito iskustvo.
Uopce "povratnici, govore o osjecanju izuzetnog blagostanja; o tome da su napustili svoje tijelo, te da su ga posmatrali sa visine. Nekima se cini da su usisani u veliku tamnu prazninu, ponekad opisanu kao dugi tunel; govore o pojavi blještece svijetlosti, misteriozne i neodoljivo privlacne; o susretu sa poznatim osobama ili svetim licima; o okolini nezamislive ljepote, o reviji ubrzanog života; o shvacanju da "njegov cas još nije došao; i najzad o neugodnom povratku u tijelo.
Obicno, preživjeli žive samo neke od spomenutih etapa, a vrlo cesto sve etape istovremeno. U pet posto slucajeva, putovanje na "onaj svijet" vezuje se sa pravim "silaskom u pakao"!Bilo kako bilo, dobro ili loše iskustvo, svjedoci inzistiraju na cinjenici da je nemoguce rijecima opisati sve što su doživjeli ali da je sve bilo savršeno realno.
Ove neobicne astralne avanture ostavljaju, konacno, prilicno pozitivne rezultate! Mnogobrojni "povratnici" postaju humaniji, tolerantniji, manje gramzivi, prepuštaju se porodicama i odgoju svoje djece. Vecina izjavljuje da se više ne boji smrti, svi su uvjereni da su obustavili neprijateljstva.
Ipak, po definiciji, smrt je mjesto odakle se niko ne vraca. Kako je moguce da su se neki vratili? Šta je NDE?
Šta se dogada?
Za tradicionalnu znanost "blisko iskustvo sa smrcu" (NDE) nije ništa posebno. Vecina neurobiologa smatra da se jednostavno radi o halucinacijama što ih je proizveo ugroženi mozak. Tocno je da pred neminovnošcu smrti, stresom, umorom ili strahom, mozak cesto gubi kontakt s vanjskim svijetom (loša veza sa slušnim organima) i uznemiri se (neuroni se nasumice aktiviraju bez povezivanja sa slušnim centrima). Pretpostavka je, smatraju znanstvenicima, realna i prihvatljiva.
Medutim, smatraju drugi istraživaci, bilo bi nedopustivo prebrzo regulirati racune sa NDE. Jer, ako su ti fenomeni zaista halunacije koje proizvodi mozak, kako objasniti da uzimaju tako izuzetne oblike?
Izaci iz svog tijela, putovati kroz tunel, vidjeti dijelove svog života... Sve nam se to cini neobicnim i složeniji, zar ne?
Dr. Susan Blackmore, britanska psihologinja, smatra da nije potrebno biti na pragu smrti da bi se doživjelo jedno takvo neobicno iskustvo. Uzimanje halucigenih sredstava, droge, napadi migrene ili epilepsije, seanse opuštanja ili meditacije..., mogu dovesti do slicnih doživljaja. Prema studiji provedenoj u Bristolu, 20 posto stanovništva moglo je imati osjecanje da izlazi iz svog tijela... I to u trenutcima kada su se jednostavno odmarali!
Šta to pokrece i izaziva utisak da covjek osjeca da se nalazi u unutrašnjosti svog tijela?
Cinjenica da opaža dah vjetra na svom licu, bol od uboda, bol od opekotine, težinu necije ruke na svom ramenu... Upravo to ga cini živim i postojanim. Lišen tih osjecanja, covjek bi bio samo duh. To se upravo dogada tokom "izlaska iz tijela". Glede više ili manje realnih scena što ih "povratnici" opisuju, one su konstrukcije mozga na bazi mrvica percepcije, sjecanja i mašte.
Sve je objašnjivo
Kako se sluh gasi posljednji od cula, preživjeli je mogao nacuti neke dijelove razgovora. I, u specificnoj tjeskobi trenutka, on vjerovatno panicno nastoji da shvati šta se dogada. Cak i u jako lošem stanju, sjecat ce se nesrece, bolnice, kirurga; boli u trenutku srcane krize i eventualno informacija (o operaciji, primjerice) koje je dobio posredstvom televizije ili citanjem.
Pouka price dobijena je putem cula i sjecanja pa mašta nema problema da popuni rupe i proizvede viziju blisku onome što se uistinu dogodilo. Najzad, ako vam cinjenica da su opisane scene videne kao iz aviona izgleda neobicna, pokušajte se sjetiti šta ste radili jutros za doruckom...
A šta je sa tunelom?!... Putovanjem kroz dugi mracni tunel?!...
Vjerovatno se radi o najucestalijoj vrsti halucinacija i najjednostavnijim proizvodima mozga, smatraju znanstvenici. Jedna od tri osoba vec je vidjela tu epizodu.
Defile svog života?!... Šta reci o njemu? Kako ga objasniti?
Klasika (taj fenomen se redovno proizvodi tokom napada epilepsije) koja baš i nije tako misteriozna. Tokom slucajnih povecanja aktivnosti, nije neobicno da mozak "pali" neke zaboravljene dijelove sjecanja. I to je to!
Što se drugih svjetova tice, neosporno, oni su najvjerovatnije plod naše mašte. U trenutku umiranja covjek vidi ono što ocekuje da vidi. Osobe na samrti, sveta lica, ocekuju putovanje u svijet kojem se nadaju ili kojeg se boje...
Vecina duhovnih tradicija vjeruje u duh koji napušta tijelo. Tako, cak i ako se okvir i licnosti mijenjaju, zavisno od nacionalnosti li religije pojedinca, svjedocanstva su slicna.
Da li je NDE proizvod naše mašte?
Preživjeli su uvjereni da je stvarno sve ono što su vidjeli za vrijeme svojih navodnih astralnih izleta. To je d odatna cinjenica koju treba pripisati na racun njihovog zamagljenog mozga, nesposobnog da sagleda granicu izmedu imaginarnog i realnog.
Pa, kako saznati ima li života poslije smrti?...
Misterija ostaje. U osnovi, oni koji su umrli nece se vratiti da nam to ispricaju!
Vidjeti sebe kako leti kroz mracan tunel prema svjetlosnom izvoru, plod je poremecaja vizuelnog korteksa. Ova moždana struktura prima informacije koje šalje mrežnica i prenosi ih na tocke zadužene za formiranje slika. Tokom "bliskog iskustva sa smrcu" (NDE), korteks više nije u vezi sa mrežnicom. Potpuno izgubljen, emituje signale nasumice, lišene smisla.
Pošto je više od polovine kortikalnih celija posveceno formiranju slika u maloj zoni u centru našeg vidnog polja, dva puta su vece šanse da se svjetleca tocka upali u tom centralnom dijelu nego na periferiji. Rezultat: prva slika mogla bi biti svjetleca centralna tacka na crnom dnu.
Kako je aktivnost korteksa sve snažnija, svjetlece tocke upalit ce se na periferiji. Centralna tacka ce se progresivno povecavati sve dok ne ispuni vidno polje. Da li bi to mogla biti slika predstavljena kao tunel?
Kada prosječan čovjek pročita u novinama ili kada čuje, kada sazna da je njegov prijatelj, poznanik umro ili kada se naprosto u koloni automobila zaustavi iza automobila nekog pogrebnog poduzeća, u takvim situacijama u čovjeku se javljaju osjećaji nelagode, straha, neizvjesnosti, nesigurnosti.
Svi se pitamo što je s čovjekom, gdje je on kad se utvrdi prestanak rada srca i disanja, kada mu je krvni tlak neizmjerljiv, kada nastupi širenje zjenica, kada nastupi hlađenje tijela, gdje je čovjek, što je s njim kada prestaje svaka aktivnost mozga.
Je li smrt početak ili kraj ?
Biblijska osoba Job, suočena sa smrću zbog ozbiljne bolesti pita: "Al kad čovjek umre, ostaje pokošen, kad smrtnik izdahne, gdje je on tada ?"
Netko je dobro ustvrdio da ŠTO VJERUJEŠ TO I POSTAJEŠ !
Po mom dubokom uvjerenju upravo pitanje smrti kod čovjeka određuje svjetonazor i način života.
- Ako je smrt kraj svega onda je teško, zapravo nemoguće pronaći pravi smisao života.
- Nije nimalo slučajno da često puta DARWINIZAM vodi u NIHILIZAM
Sam apostol Pavao kaže: "jedimo i pijmo jer sutra mremo AKO mrtvi ne uskršavaju".
Pitanje smrti kod osobe određuje svjetonazor i način života.
DA LI JE SMRT KRAJ SVEGA ?
Biblija, Božja Riječ eksplicitno i nedvojbeno jasno odgovara = NE.
Smrt je početak.
U Postanku, prvoj knjizi Svetoga pisma čitamo da je Bog stvorio čovjeka iz praha zemaljskog : "Jahve Bog napravi čovjeka iz praha zemeljskog …i, tu rečenica ne prestaje, mi nismo samo prah, mi nismo samo tijelo … i u nosnice mu udahne dah života. Tako čovjek postade živa duša.
Biblija tvrdi da je trojedini Bog stvorio, sazdao čovjeka kao: tijelo, dušu, duh.
Tijelo je zbog grijeha i grešne naravi prolazno, tijelo ima rok trajanja. TJELESNA-FIZIČKA SMRT se ne može izbjeći - svatko će umrijeti.
Nakon pada u grijeh, nakon neposlušnosti Bogu i Njegovoj rječi Bog je jasno rekao ono čega smo svakodnevno svjedoci:
"U znoju lica svoga kruh ćeš jesti, dokle se u zemlju ne vratiš: ta iz zemlje uzet si bio, prah si i u prah ćeš se vratiti."
Fizička smrt se ne može izbjeći.
Što je s duhom, dušom? Ona živi vječno! Ona živi vječno na jednom od dva mjesta.
Pogledajmo za kraj dvije priče ljudi koji su doživjeli kliničku smrt i čija svjedočanstva govore u prilog onome što tvrdi Sveto Pismo.
Svjedočanstva ovih dvoje ljudi zapisao je prof. dr. RAYMOND MOODY svojoj knjizi u kojoj proučava fenomen kliničke smrti. Knjiga ima naslov "ŽIVOT POSLIJE ŽIVOTA"
"Bilo je to prije dvije godine, upravo sam navršio devetnaestu. U svojem sam automobilu vozio prijatelja kući i na tom sam određenom raskršću stao, pogledao na sve strane, ali nisam vidio da itko nailazi. Kad sam krenuo čuo sam kako moj prijatelj viče iz svega glasa.
Pogledao sam, zasljepila me svjetlost farova automobila koji je jurio prema nama. Čuo sam taj strašni i neugodni zvuk - automobil nas je udario sa strane - i jedan mi se trenutak činilo da prolazim kroz tamu, kroz zatvoren prostor. Sve se odigralo vrlo brzo.
Tada sam, rekao bih, lebdio iznad zemlje i slušao kako nestaje jeka sudara. Vidio sam kako su dotrčali ljudi i počeli se gurati oko automobila te kako moj prijatelj izlazi iz automobila. Bilo je očito da je bio u šoku. Vidio sam vlastito tijelo među krhotinama koje su okružili ljudi i vidio sam kako ga pokušavaju izvući.
U toku teške bolesti jedan se čovjek toliko približio smrti da su mu se zjenice počele širiti a tijelo hladiti. Evo njegove izjave :
"Bio sam u sasvim praznoj i mrčnoj praznini. Teško je to objasniti - činilo mi se kao da se krećem kroz prazni mrak. Ipak bio sam pri svjesti. Mogao bih reći da mi je bilo kao u cilindru iz kojeg je ispumpan zrak. Imao sam osjećaj da sam u predvorju pakla, na pola puta izmđu ovoga ovdje i nečega tamo."
"Jahve Bog napravi čovjeka iz praha zemaljskog…", tu rečenica ne prestaje, mi nismo samo prah, mi nismo samo tijelo … i u nosnice mu udahne dah života. Tako čovjek postade živa duša.
Tijelo je zbog grjeha i grešne naravi prolazno, tijelo ima rok trajanja. Ali Duh, Duša čovjeka živi za uvijek na jednom od dva mjesta: Nebo- mjesto vječne ljubavi, mira i prihvaćenosti ili Pakao – mjesto vječe mržnje, nemira i odbačenosti, plač i škrgut zuba.
Gdje ćemo provesti vječnost ovisi o nama, ovisi o tome što smo učinili s Isusom Kristom. Gdje ćemo provesti vječnost ovisi o tome što smo učinili s onim koji se jedini vratio s one strane s onim čiji je grob prazan.
Isus je jasno rekao: "Ja sam uskrsnuće I život tko vjeruje u mene ako i umre živjet će."
Da li vam se ikada u životu učinilo,da ste već bili u nekom mjestu ili objektu,iako dobro znate da ste tamo prvi puta? >>Od nekuda<< vam je jednostavno ta zgrada, slika, namještaj ili okolica poznata, ali se ne možete sjetiti otkuda! Koliko puta ste se neobjašnjivo uzbudili kada biste ugledali nekakav egzotični ili stari kostim, instrument ili predmet koji pripadaju prošlosti? Da li vam se ikada prije najžila koža uslijed slušanja kakve melodije ili pjesme iz davne prošlosti? Jeste li ikada ispitali sebe zašto volite upravo zvuke klavira, kada nikada niste svirali? Zašto se bojite >>oštrih predmeta<>podsvjesno<< na ćeliju tamnice u kojoj ste možda proveli dobar dio vašeg prošlog života? Izbjegavate li >>oštre<< predmete zato što ste vjerovatno od njih poginuli u prošlom životu? Da li vas vatra užasava,jer vas je već jednom ranije progutala! Ukoliko vas ne prati niti jedno od takvih ili sličnih osjećanja ili >>neuroza<<, tada budite sigurni da ste u ovom svijetu po prvi put! A to je dragi čitatelju, tako tvrde, veoma opasno1 Jer upravo sada imate sve raspoložive izglede da se >>zadužite do grla<< i započnete svoj ciklus vraćanja u život! A kada malo bolje i mudrije razmislite o životu kao takvom, ne čini li vam se, da bi on mogao biti, u stvari >>velika kazna<
Jan Vlatko se rodio 1943. u jednom malom mjestu Istočne Europe. Tijekom i poslije rata, živio je sa majkom na selu kod njezinih roditelja. U školu je krenuo sa sedam godina i tamo se odmah istaknuo iznimnim darom za crtanje. Ali dok su druga djeca crtala cvijeće, krave, kuće, ili drveće, Jan je crtao isključivo unutrašnjost dvoraca! Ne bilo kojih dvoraca, već samo dvoraca ukrašenih rokokoom! Bili su to sjajno dekorirani zidovi i stropovi, sa visokim francuskim vratima i prozorima, kitnjastim lusterima i pozlaćenim zrcalima. Na nekima od tih crteža nalazila bi se djevojka u raskošnoj krinolini.
Iznenađeni je učitelj izdvojio Janove crteže i poslije jednog od roditeljskih sastanaka pokazao ih njegovoj majci. Zanimao se gdje je jan vidio taj dvorac, i da li ga je možda ona vodila u grad, gdje se nalazilo nekoliko takvih građevina? Žena je i sama bila iznenađena, jer je cijelo vrijeme mislila da je dječak to vidio negdje u školi. I kod kuće je neprestano crtao dvorce i nekakvu djevojku u starom kostimu!
- Ali to nije moguće, -bunio se Janov učitelj, -pa morao ih je negdje najprije vidjeti, da bi ih znao tako lijepo nacrtati!Bio je to logičan zaključak, ali se na rješenje ove misterije čekalo trideset godina.
Poslije završene osmogodišnje škole Jan je ostao raditi u svome selu kao traktorist u radnoj zadruzi. Zbog slabog imovinskog stanja nije mu bilo moguće nastaviti studirati u gradu. To je najviše boljelo Janovog starog učitelja, jer je mladić sada već crtao svoje raskošne dvorce sa preciznošću iskusnog arhitekta. Sve je svoje slobodno vrijeme Jan uglavnom provodio kod kuće, radeći skice i čitajući razne knjige koje su opisivali život i običaje barem stotinjak godina unatrag! Ona djevojka, u početku nejasnih crta, sada je poprimila jasne karakterne crte iskusnog slikara. Bila je to vitka plavuša bijele kože, uvijek u svijetloplavoj duboko dekoltiranoj krinolini, sa pundžom uredno složenom na vrhu lijepe glave. Uvijek bi imala na sebi skroman nakit, isti nakit! Uvijek bi na sebi imala istu sviijetloplavu krinolinu!
Kada god bi mu se ukazala prilika, Jan bi odlazio u obližnji grad u posjetu tamošnjem dvorcu. Kao opijen bi šetao raskošnim salama i piljio u prebogato ukrašene dvorane, vraćajući se kući sa nekakvom neobjašnjivom tugom u srcu. Kada je njegov kolektiv odlučio 1956. posjetiti obližnju Austriju, Jan im se odmah pridružio. Dobro je znao da je Beč prepun starih dvoraca, muzeja, i da će to biti nezaboravna avantura. Nije niti slutio kakva! Kada su se konačno našli u glasovitom dvoru Marije Terezije, prekrasnoj građevini iz vremena rakokoa, mladić je pomislio da će se onesvjestiti od nenadanog uzbuđenja! Piljio je otvorenih ustiju u raskošne zidove i lustere, pa su ga prijatelji neprestano morali tražiti i vući za sobom.
Ubrzo se Jan potpuno izgubio u ogromnom dvorcu, po čijim je sjajnim odajama i salama koračao kao u nekom polusnu. Niti je više koga čuo niti vidio. Sav se zanio u razgledavanju soba i salona. Tako se i našao u jednoj od balskih dvorana, u kojoj je bio smješten jedan bijeli instrument nalik današnjem pianinu. Za instrumentom je sjedila mlada djevojka nježne bijele kože, odjevena u raskošnu krinolinu iz XVIII stoljeća i svirala jednu tužnu melodiju iz tog vremena. Jan je već ranije zamijetio da su svi čuvari i ostali službenici dvorca također odjeveni u slične kostime, valjda za razonodu i radoznalost posjetitelja.
Mladić se jednostavno više nije mogao pomaknuti sa mjesta na kojem je stajao. Kao opijen je zurio u vitki bijeli vrat mlade djevojke i slušao zvuke neobičnog instrumenta, koji je tada prvi puta čuo u svom životu! Stajao je vjerovatno cijeli sat, a potom je djevojka ustala i nazočnima se graciozno naklonila, pokleknuvši kao što su to činile dame iz onog doba. Tada se njezin pogled slučajno susreo sa Janovim, koji čak nije smogao snage da joj plješće poput ostalih turista. Njegovo neobično zurenje ju je očigledno zbunilo, jer je naglo porumenila i udaljila se. Dvoranu su napustili i ostali, ali ne i Jan Vlatko. Stajao je kao ukopan još nekoliko minuta, promatrajući čudni bijeli pianino, a potom se zaputio k njemu kao opčinjen. Sjeo je na još toplu stolicu od one djevojke, netremice piljio u stare note pred sobom, prelistao ih nekoliko puta, pa počeo tiho svirati jednu popularnu melodiju za ples iz XVIII stoljeća, neku vrstu menueta. U početku je pratio note, da bi mu se ubrzo zamaglili oči i svijst! Kada je poslije gotovo cijelog sata prestao,začuo je iza sebe pljesak! Potresao je glavom i okrenuo se onako u stolici.
- Bravo! Bravo! -oduševljeno ga je hvalio jedan stariji gospodin pokraj kojega je stajala ona djevojka, oboje još obučeni u stare kostime. -Ovakvo se muziciranje nije čulo u ovim dvoranama sigurno već preko sto godina! Odakle ste vi, mladiću? Gdje ste, za ime Boga, završili konzervatorij?
-Konzervatorij? -zinuo je mladić u lijepu plavušu odjevenu u svijetloplavu krinolinu s dubokim izrezom i uredno složenom pundžom! Mislio je da će se onesvjestiti od nekakvog nepoznatog uzbuđenja.Bilo mu je potrebno nekoliko minuta prije no što mu se razvezao jezik.
Janu njemački nije predstavljao problem, jer je odrastao u pograničkom predjelu u kojem su gotovo svi poznavali taj jezik, a djed mu je bio njemačkog podrijetla. Tijekom konverzacije koja je spontano uslijedila, pojasnio im je da je on bičan traktorist iz jednog sela u Čehoslovačkoj. Bilo im je teško u to povjerovati. Dok im je pričao o svom životu, šutke su ga slušali. Povjerio im je svoju >>urođenu<< sklonost prema crtanju i ljubav za strau arhitekturu rokoko stila, ali niti sebi samome nije znao pojasniti otkuda mu odjednom ovaj nenadani dar za muziku, kada nikada prije nije sjeo za klavir.
Kustos muzeja, koji je vjerovatno jedini naslućivao o čemu se radi, s lakoćom je nagovorio Jana da ostane u Beču. Jan je bez mnogo dvoumljenja pristao. Od kada mu je majka umrla još se više povukao u sebe, ništa ga nije vuklo u selo, a najmanje zadruženi crveni traktor! Dogovoreno je da Jan ostane raditi za dvorac - muzej kao pijanist u zapadnom krilu prostrane građevine. Život mu se tako potpuno preokrenuo za samo nekoliko sati boravka u Beču.
Kao što i pretpostavljate, Jan se samo na tom poslu neprestano sretao sa lijepom plavokosom studenticom muzike, već su se počeli viđati i u slobodno vrijeme. Mladić joj je bez mnogo okolišanja priznao, da se još nije zabavljao, jer je cijelog života bio vjeran svojoj >>djevojci iz snova<< , čije joj je srteže jednom sramežljivo pokazao. Djevojka je i sama bila romantične naravi, voljela staru arhitekturu i glazbu, pa su ubrzo pronašli ne samo zajednički jezik, već i otkrili da više ne mogu jedno bez drugog. Isabella, kako se zvala djevojka, prva je predložila Janu da se oboje podvrgnu regresiji, za koju mladi Čeh tada prvi puta čuo. I stari kustos muzeja se složio da bi sa dubokom hipnozom možda mogli otkriti razlozi Janovog čudnog ponašanja u ranoj mladosti, kao i njegovim neshvatljivim darom za glazbu i crtanje. Podvrgnuti su regresiji kod jednog znamenitog bečkog psihoterapeuta, istog dana, ali posve odvojeno. Kada je sredio njihove vrpce i papire, psihijatar ih je obadvoje pozvao u ured.
Djevojčina se slutnja pokazala točnom.Otkriveno je, da su se ne samo ranije već jednom sreli, nego i živjeli pod istim krovom. Bilo je to u Rusiji pred kraj osamnaestog stoljeća. Jan je io sin jednog velikog ruskog plemića, veoma bogatog čovjeka, sa mnogim posjedima i prekrasnim dvorcem u rokoko stilu! No na nesreću, dječaka je još kao malo dijete napala neka teška bolest, od koje je u dvanaestoj godini ostao polupalariziran od pojasa na dolje i prikovan za stolicu. Bolest je na dječaka imla poražavajući učinak. Toliko se povukao u sebe, da više nikada nije napustio dvorac. Bilo mu je teško takav se pojavljivati vani, a kada bi im došli gosti, brzo su ga morali odvoziti u njegove odaje. Sve dok se jednoga na dvoru nije pojavila jedna lijepa plavokosa djevojka njegovih godina. Bila je to kćer jednog očevog prijatelja koji je poginuo u ratu, pa je s majkoom došla živjeti kod njih. Mladić se ludo u nju zaljubio, a i ona u njega. Kako bi mu barem malo olakšala njegovu nesreću, djevojka ga je počela podučavati u siranju na pianinu. Mladić je već prije razvio dar za crtanje, nemajući šta drugo raditi. Onako vezan za stolicu, počeo je skicirati mnogobrojne sobe i dvorane obiteljskog dvorca. Tako je mlada gošća razvila u njemu i drugu ljubav, strast za glazbom. Vjerovatno i u prirodnoj želji da je impresionira svojim sposobnostima, mladić je usavšio sviranje na pianinu di virtoznosti. Ali upravo kada su počeli smjelo planirati svoju zajedničku budućnost, bez obzira na njegovu paralizu, jer prava ljubav nezna prepreke, mladić je u dvadestedrugoj godini nenadano umro! Njegova mu je vjernica do kraja života ostala vjerna. Nikada se nije udala, ostala je pokraj njegovog starog oca, kojega je također ispratila na onaj svijet u osamdesetosmoj godini. Umrla je u pedesetšestoj godini života, od infekcije na nozi.
Kada su obje regresije uspoređene, s lakoćom se moglo utvrditi da se tu radi o istim osobama. Svako je od njih do u detalje ispričalo svoju sudbinu, spomenuo ista imena i opisao ista imena i događaje. Što se iz ovog slučaja može zaključiti?
U pitanju je karakteristično >>odživljavanje<< nesretno prekinutog života dvoje mladih. Jer, preranim odlaskom svoga vjernika, i mlada je djevojka prestala aktivno živjeti! Oni koji o našim sudbinama odlučuju s >>one strane<<, postupili su najbolje što su mogli. Vratili su ih natrag u život, ali sto pedeset godina kasnije. Mladića, u siromašnu češku obitelj u kojoj je odrastao u siromaštvu i poslijeratnoj oskudnici (valjda kako bi upoznao i onu drugu stranu života), a djevojku u skromnu obitelj bečkog bankarskog službenika.
činilo se da se u životu nikada neće sresti, zar ne? Ali, kažu poznavaoci, sudbini se ne može pobjeći! Ponovo su se sreli, pod nevjerovatno jednostavnim okolnostima, smjesta se >>prepoznali<< i zahvaljujući regresiji potvrdili ono što su čitavog života podsvijesno naslućivali. I ne samo regresija, već i njihove nadarenosti u ovom životu, idu u prilog teoriji o reikarnaciji. Oboje su bili nadareni, on za crtanje ona za sviranje. Janovo crtanje dvorca >>samo iznutra<< ,potvrđuje njegovu tvrdnju pod hipnozom, da je ostatk života proveo unutar očevog dvorca. Najimpresivnija pojedinost je svakako njegovo nenadano muziciranje na starom pianinu! Kada se konačno ponovo našao u rokoko dvorcu i ugledao mladu djevojku u plavoj krinolini kako svira na bijelom pianinu, Jan se u podsvijesti sjetio svoje prošlosti i odjednom osjetio >>kao kod kuće<>automatski<< prisjećati najmilije melodije, koju je vjerovatno svirao najčešće svojoj ljubljenoj vjernici. Glazba je privukla pozornost djevojke i kustosa, koji su se vratili u dvoranu u kojoj je došlo do spontanog ponovnog >>susreta<< dvoje mladih!
A susreli su se upravo u godinama u kojima su oboje umrli. On fizički, a ona duševno! Oni koji upravljaju našim sudbinama, znali su da im moraju dati još jednu priliku. Jer Jan i Isabella su se ubrzo vjenčali i imali troje djece. Njihov >>drugi život<< će ovoga puta biti normalan i potpun!!!!
The Astronauts
Neil A. Armstrong--Commander
Michael Collins--Command Module Pilot
Edwin E. Aldrin Jr.--Lunar Module Pilot
The Mission Objective: Perform manned lunar landing and return mission safely.
Launch: Apollo 11 was launched on July 16, 1969 at 9:32am EDT at Kennedy Space Center, Florida, from Launch Complex 39-A. The Launch Complexes 39-A and 39-B were originally built for the Apollo program, and were later altered to support Space Shuttle missions.
Duration: The Apollo 11 mission lasted 8 Days, 3 hours, 18 minutes, and 35 seconds.
Landing: The Apollo 11 spacecraft splashed down on Earth on July 24, 1969 at 12:50 p.m. EDT.
ASTRONAUT 1: Sto je to?
ASTRONAUT 2: Imate razlog za javljanje?
- beep -
HOUSTON: Ne brinite, drzite se programa!
- beep -
ASTRONAUT 1: Moj Boze, nemoguce, to je fantasticno, ne bi si nikada zamislili!
- beep -
HOUSTON: Znamo za to, podjite na drugu stranu!
- beep -
ASTRONAUT 1: Sto je to za jednu stvar? Nemoguce... Bog... sto je to?
ASTRONAUT 1: Recite sto je to!?
HOUSTON: Zamijenite frekvenciju, upotrijebite tango, tango!
- beep -
ASTRONAUT 1: Konacno je to oblik zivota!
- beep -
HOUSTON: Zamijeni frekvenciju, upotrijebi bravo tango, bravo tango, izaberi jezbel, jezbel!
- beep -
ASTRONAUT 1: ......ja.... to je nemoguce!
HOUSTON: Predji na bravo tango, bravo tango!
Nekim neimenovanim radioamaterima je sa snaznim VHF prijemnicima uspjelo razbiti sigurnosne sisteme i slusati slijedeci razgovor, kojeg je NASA cenzurirala za ostalu javnost:
NASA: Sto je tamo? Kontrola misije poziva Apollo 11...
APOLLO 11: Ta, ta "Djeca" su velika, Gospode! O MOJ BOZE! Ne bi vjerovali!
Govorim vam, da su ovdje druga svemirska plovila, parkirana na tamnoj strani Mjeseca,
tocno u ravnini kratera! Na Luni su nas opazili!
Ovaj post nije misterij o kakvima sam do sad piso,zanimljivo mi je a i znam da ce i vas zanimat jer sam siguran da puno nas nema pojma o ovim stvarima...I NIJE TOLIKO OGROMAN POST...hehehe...uzivajte...
Hladan znoj, noge klecaju, srce snažno lupa,... Znate li šta vam se dogadja u tom trenutku? Šta je izazvalo takve reakcije? Zašto vam se usta suše i u tijelo uvlaci nemoc koja vas paralizira?
Poput ljutnje, radosti, tuge, i strah je ljudska emocija. Ponekad blage, ponekad snazne, emocije nastaju kada je mozak zatecen i iznenaden. Mozak prima i analizira informacije koje dolaze od nasih cula (oci, usi, nos...), pazljivo promatra logicki nastavak onoga sto nam se dogada. I reagira. Tako smo, ponekad, iznenada sretni, zadovoljni, uplaseni, bijesni...
Za specijaliste, emocija je psiholoska i fizioloska reakcija (rad hormona ili zivcanog sistema...), koja nastaje pred iznenadnom i nepredvidenom situacijom. Ta reakcija predstavlja adaptaciju na promjenu nase okoline i javlja se prilikom pojave opasnosti, prijetnje ili rizika. Ta emocija, zapravo, priprema organizam da efikasno reagira kako bi obezbijedilo njegovo prezivljavanje.
No, da li na pojavu opasnosti, kada ih strah obuzme, ljudi i zivotinje reaguju na isti nacin?
Izbjeći smrt
Strah je univerzalan. Sve zivotinje, bilo da su beskicmenjaci (crvi, ljuskari, insekti...) ili kicmenjaci (ribe, leptiri, ptice, sisavci...) poznaju strah. Strah da ce biti pojedene, ugusene, da ce pasti, da ce se udaviti... Ukratko, strah pred opasnostima! Pravi alarmni sistem, strah omogucava zivim bicima da izbjegnu smrt prilikom pojave opasnosti.
Ali, strah muhe nije isti kao strah plivaca. Kod insekata, on je refleks prezivljavanja. Naravno, i kod covjeka se uocava taj refleks (drhtanje, jeza, trzaj...), ali je prisutna i emocionalna komponenta. Buduci da mozak covjeka moze objasniti ono sto vidi, strah se rada kao manifestacija maste i predvidanja onoga sto se moze dogoditi. Covjek istrazuje svoj licni dozivljaj da bi hranio svoje strahove. Neki covjek, suceljen s opasnosti, reagirat ce drugacije u zavisnosti od konteksta. Pred piranom plivac osjeca kako mu se krv ledi u venama: ali, gledajuci je u akvariju, pirana postaje lijepo morsko stvorenje koje ne izaziva nikakvo uzbudenje.
Kao mali plasimo se svijeta koji nas okruzuje. Postavlja se pitanje: postoji li gen straha koji se budi s nasim rodenjem?
Znanstvenici smatraju da ne postoji. Ali, od insekata do primata (racunajuci tu i covjeka), izgleda da je strah ugraviran u srce DNA, velike molekule koja sadrzi program funkcioniranja svih zivih bica. U kom obliku? U stvari, mnostvo gena ucestvuje u izgradnji zivcanog sistema. S te tocke gledista, strah je bioloski, to jest, integriran od samog naseg rodenja.
Istrazivanja sto su ih vodili etnolozi i drugi znanstvenici, pokazala su da se bebe, bas kao i mlade cimpanze, spontano boje pauka i leptira. Kao da zivotinje oblika bitno drugacijeg od naseg i obdarene drugacijim nacinom premijestanja iskljucuju instinktivne strahove. Selekcionirane tokom evolucije, omogucavaju nase prezivljavanje. Drugi primjer: snazan zvuk ili naglo gubljenje ravnoteze povlace refleksni strah i ne poznavajuci uzrok!
Život pun strahova
Dok su drugi, naprotiv, nauceni tokom dozivljenih iskustava, "steceni strahovi" nastaju zahvaljujuci "plasticnosti" mozga. Zamislite medu koji prvi put srece jeza. Medo pocetnik misli da ce mala zivotinja biti lak plijen, ali mu ova baca pregrst bodlji u njusku. Kod sljedeceg susreta, medo ce se povuci!
Covjek je neosporno sampion u ucenju straha. Roditelji, profesori, knjige,
televizija, casopisi... On uci da se boji vjestica, elektricne struje, serijskih ubojica, nezaposlenosti, side, globalizacije, nuklearnog oruzja... Ali, covjek i sam sebi stvara strahove. Suprotno od zivotinja, on ima svijest o sebi. Sposoban da se vine u buducnost, covjek zamislja tisucu bolesti, nesretnih slucajeva, neuspjeha itd. I jos gore od svega: on vidi dolazak smrti, neizbjezne i nepredvidive. Gdje? Kada? Kako? Kod covjeka, strah od smrti pred stvarnom opasnosti se razlikuje od filozofskog pogleda na smrt, sto druga ziva bica ne poznaju.
Da li su nasi strahovi vjecni?
U vecini slucajeva, da. Prvi pravi strah koji obuzima covjeka od dana rodenja, i od pamtivijeka, je strah da bude odvojen od mame. Slijedi strah pred drugim osobama i novim stvarima. Izmedu 2,5 i 5 godina, strah od mraka sprecava dijete da spava. Jer, tu su fantomi, lopovi, ljudozderi sakriveni u ormaru, ispod kreveta, iza zavjesa...
Neki znanstvenici povezuju ove nocne more sa onima sto su ih morali osjecati prehistorijski ljudi, zavuceni u svoje pecine, i stalno izlozeni napadu divljih zvijeri. Strah od tame kod covjeka izgleda potpuno prirodan. Jer, suprotno mnogim zivotinjama koje se snalaze u tami zahvaljujuci cujnim i njusnim osjetilima, covjek cije je najostrije osjetilo vid, je bespomocan pred divljim zvijerima tokom noci. Dodajte malo maste, i covjeciji duh proizvodi
vlastite monstrume u pomrcini.
Vlastiti monstrumi
U proslosti, nasi preci bojali su se svega: snijega, grada, groma, meteora zemljotresa, oluja, tornada, duge, pomracenja, suse, pozara... mnogo vise nego danas. Cudi klime i drugih prirodnih fenomena za njih su bili prije svega bozja predskazanja.
Danas, u mnogim tehnoloski razvijenim zemljama, znanost je objasnila cudi prirode. Ali, novi strahovi odmah protjeruju stare: atomska opasnost (Cernobil), genetski modifikovane namirnice, zagadena industrijska hrana (lude krave, belgijski pilici...), i tako dalje sve do novih dostignuca i novih strahova.
Sjedite doma sami. Odjednom, trgne vas metalni zvuk. Izgleda da neko pokusava otkljucat bravu s vanjske strane vasih vrata. Obuzima vas strah.
sta cinite? Otvarate prozor i skacete...? Cekate da lopov ude pa da ga tresnete peglom...? Paranoicni ste, nemocni da mrdnete prstom...? Otvarate vrata, bijesni, cak spremni da vas uljez ozlijedi...?
Pred nekom opasnoscu, u funkciji licne emotivnosti, koja dobrim djelom zavisi od kulture pojedinca i njegovog obrazovanja, niko ne osjeca isti strah i ne reaguje na isti nacin. Seosko dijete rijetko se boji krave dok se gradsko dijete ne boji da ude u tramvaj. Bilo o cemu da se radi, za specijaliste koji proucavaju ponasanje, postoje cetiri nacina reagiranja: pobjeci, braniti se, ostati nepokretan ili se vinuti u opasnost.
Smrt od straha
Bjezite kada ocijenite da ce vas noge nositi. Borite se ako ocijenite da se mozete uhvatiti ukostac s opasnoscu. Ostajete nepokretni, najcesce sakriveni, kada ocijenite da je bjezanje nemoguce. Bacate se u celjust vuka kada mislite da nemate sta da izgubite, Vas strah se pretvara u bijes.
Moze li se umrijeti od straha?
Tesko je odgovoriti. Ipak, kad neko ima slabo srce, snazne emocije, kao sto je strah, mogu mu nanijeti velikog jada. Jer, strah obicno prati snazno povecanje srcanog ritma. A srce – zasto ne - moze da popusti pred tako brutalnom navalom.
U slucaju duzeg i intenzivnog straha, osoba zdravog srca moze umrijeti od soka: u ovom slucaju reagira zivcani sistem naredujuci prestanak disanja i rada srca. To se dogada nekim vrstama gazela koje umiru od straha u celjusti lava prije nego sto on i zarije svoje zube. "Prirodni" prestanak rada srca koje, izgleda, nastoji da skrati trajanje patnje zivotinje u trenutku uginuca.
Kod covjeka, negativne posljedice sto ih moze izazvati snazan strah vise su psiholoskog reda. Atentat, rat, strah za djetetom ciji je zivot ugrozen, prometna nesreca, katastrofalni zemljotres... tesko se zaboravljaju.
Kada je nesto dozivljeno i kada se covjek vrati u "normalu", strah zauvijek ostaje. zrtva je u stanju neprestane pripravnosti i stresa.
Nocu ima more, a danju joj slike dogadaja ne izlaze iz glave. Ljekari to nazivaju posttraumatskim stresom.
Danas u mnogim zemljama postoje medicinsko-psiholoski centri za pomoc traumatiziranim osobama. zrtva moze ispricati sta joj se dogodilo u proslosti i sta sada osjeca. Koliko joj to pomaze zavisi i od nje i od samog psiho-tretmana.
Alo ljudi...Ovaj tekst sam našo na internetu i koliko sam skužio to je jedan dio knjige: Ko-Evolucija...Pa pogledajte...nisam ništa mjenjo...pozzz
Jednog Ponedeljka sredinom Februara 1989, Alec Newald je krenuo na put koji je trebao biti oko tri sahata voznje od Rotorua do Auckland, u Novom Zelandu. On je doputovao u Auckland osjecajuci umoran i smusen, ali je bio jos vise zbunjen kada je saznao da je Ponedeljak, u stvari, sada Cetvrtak deset dana poslije, i da on nije imao blage veze sta se desilo u medjuvremenu!Kada je Alec napokon povratio memoriju o tih deset izgubljenih dana, shvatio je da se njegov zivot zauvjek promjenio. Na pocetku tog sudbonosnog putovanja, dok se vozio kroz planinski prolaz obavijen maglom, Alec je bio pokupljen s ceste od strane bica iz vanzemaljske civilizacije.Ono sto je on naucio i dozivio tokom svog boravka sa tim prijateljski raspolozenim bicima ima duboke implikacije za sve nas na Zemlji.Ubrzo poslije njegova povratka, Alec je primio cudne posjete od "vladinih naucnika" koji su zeljeli da znaju detalje o njegovom vanzemaljskom dozivljaju. Izmedju ostalih stvari, oni su bili osobito znatilzeljni o tome sta je on zapazio u vezi vojne i tehnoloske sposobnosti tih vanzemaljskih domacina. Alec nije zelio s njima kooperirati te se uskoro nasao u "vreloj vodi".Bilo je ocigledno da su ti "naucnici" znali sve o Alecovim otmicarima te i da su ocekivali da se uskoro vrate na Zemlju.
Kroz svu tu dramu Alec je napisao knjigu o svom dozivljaju nazvavsi je "Ko-Evolucija". Sto je i izvor sljedecih informacija koje cu predstaviti u ovom clanku. Naravno nemoguce je da se prenese cjeloviti sadrzaj te knjige te cu se, stoga, usredsrediti na neke dogadjaje tokom njegove otmice i malo poslije njegova povratka.
"Uvod"
Skrivena Realnost Ima dosta toga o proslosti ove planete sto nije nikad kazano. Ja ne govorim ovdje o neotkrivenim historijskim cinjenicama, nego o materialu koji je vec poznat nekolicini odabranih unutar nasih zajednica. Vecina tog znanja je bila prenosena i ljubomorno cuvana od strane nekoliko tajnih sekti familijarnih s time od samog pocetka, ali ove sekte nisu neophodno bili "tajne" u vrijeme kada su im te informacije bile povjerene u emanet. Originalni naum je bio da se ovo znanje podjeli sa nasljednicima ove planete, en masse, kada povjerenici to budu smatrali pogodnim.
Vrsta odabrana da naslijedi ovo znanje je poznata kao Homo Sapiens. Za vase obavjestenje, Homo Sapiens i Cro-Magnon vrste prethodnici su bili vjestacki inzinjerirani!
Finalni dijelovi Cro-Magnon mozaika su sklopljeni zajedno oko 70,000 godina unazad. Ovo nije bio prvi humanoid da prohoda planetom Zemljom, ali je prvi tip ikada koji je kontruiran da djeluje kao prijemnik ili kontajner za drugi "beztjelesni" entitet koji bi kroz akcije te humanoidne forme iskusio materijalnost! Vi mozete poznati taj entitet ako ga ja terminisem kao dusu ili duh.
Ova nova vrsta je bila dizajnirana da preuzme te pohranjene informacije koje su je cekale u bilo kom trenutku buducnosti. Drugim rijecima, vrsta je bila potpuno razvijena u svojim mentalnim sposobnostima i na tomstupnju nije zahtjevala nikakva daljna evolucijska poboljsanja. Cijelo znanje koje je bi ta vrsta ikad trebala, sve do sljedeceg evolucijskog koraka, je vec bilo na ovoj planeti u posjedu povjerenika.
Ovi povjerenici su odavno prekrsili svoje zakletve onima koji suim povjerili to znanje, i ja mislim da skoro donedavno su cak zaboravili i identitet svojih drevnih benefaktora. Mozda je sudnji dan blizu za povjerenike. Sad vam mozda moze biti jasnije zasto bi tajne sekte i vladari nase planete predpostavili da se ocekivana posjeta od "Zemljoposjednika"nije desila!
Odavde pa nadalje, ja cu se fokusirati na neke od Alecovih crteza i skica koje je napravio po svom povratku, i ponuditi kratko objasnjenje uz svaku. Alecov dozivljaj je jedan od najdokumentovanijih i intrigirajucih NLO-UFO Otmica na koje sam ikad naisao. Znanje koje je on sakupio tokom tog dozivljaja se ne moze platiti nicim na zemlji. Ispod su citati iz Alecove knjige "Co-Evolution"
"Susretanje sa Cuvarem"
Gledajuci nagore, uvidio sam da nam se priblizavaju tri vanzemaljca, najvisi medju njima je izgledao kao moj zenski saputnik od ranije. Drugi je bio malo nizi i musko bar koliko sam ja mogao zakljuciti. Treci je bio nizi, puno nizi, o hodao je ispred druge dvojice.
On, trazeci bolju rijec opisa je bio malo cvrsce gradje sa okruglom glavom i radije neobicne, zrikave oci koje su bile dosta razmaknute i nize nego nase. On je imao vrlo mala usta, ali ja nisam opazio nikakve usi ili bas puno nosa. Njegova fizicka pojava, pak, je bila skoro potpuno nevazna, jer sam momentalno bio pogodjen sa prevladavajucim osjecajem njegova prisustva. Ja ne mogu reci da je ono bilo hipnoticno; ako ista, onda bas kontra tome. To je bilo kao da je njegova energija bila projektirana i upijena od strane mog tijela.
Nema nacina da ja ikad adekvatno opisem taj osjecaj vama, koristeci puke rijeci. Oni koji su imali ovakvo iskustvo ce znati o cemu ja to pricam! Njegovo komuniciranje samnom je bilo dosta jace i jasnije nego s drugim.
Ovo jos uvijek nije bio "vanzemaljac" o kojim sam citao ili vidio na grafickim ilustracijama raznih casopisa i magazina. Visina je bila priblizna - cetiri stope (130cm) sa mrsavom siluetom.
"Dobrodosao", rece on. "Ja sam odredjeni Cuvar ove sekcije. Sta god osjecas da ti treba da bi tvoj boravak medju nama bio prijatniji, trazi i ja cu dati sve od sebe da ti to pribavim. Boraviste koje ti je dodijeljeno ce omoguciti da ti nas razumijes, a i da mi tebe razumijemo".
On mora da je citao moje misli kada je dolazio, jer sam ja bas prije toga propitivao o boravistima.
"Mi ne govorimo glasom, kao sto si vec uocio. Ponekad verbalna zvucna poruka je neophodna na velikom rastojanju." "Ja te necu sad pitati da li zelis ostati ili se vratiti. Nadam se da bi zelio ostati neko vrijeme i upiti vise informacija i razumjevanja prije svoje odluke. Neke stvari ti jos ne mozemo reci. Ti ces to razumjeti nadam se. I pored toga, ti ces imati priliku da prikupis znatan obim informacija o raznim predmetima, ukljucujuci i svoju vlastitu vrstu, prije nego se smislis o ovoj ponudi. Ipak, nesto ili sve od ovog znanja moze biti izbrisano iz tvoje memorije, ukoliko odlucis da nas napustis i vratis se na svoju planetu."
"Dolazak"
Prva i najupecatljivija stvar o gradu je bila njegova cistoca i poredak; a drugo, njegova ogromnost. Cak i sa povelike visine ja mu nisam mogao nazrijeti granice. Moglo bi biti vecih gradova na Zemlji, ali odakle ja dolazim ovo mjesto bi se klasificiralo kao veliko, VRLO veliko. Pruzalo se u obe direkcije, prateci obalu i van dometa mog pogleda. Izgledalo je kao da je bila samo uska traka zemlje koja nije bila obala ili pustinja, i grad je bio kao u sendvicu izmedju to dvoje.
Kako smo se spustali na nizu visinu, more je izgubilo svoju plavkastu boju i postalo skoro potpuno crno. Misli da tamo nije bilo mnogo vazdusnog strujanja jer je njegova povrsina izlgedala kao staklasto. Ja sam mogao nazrijeti tamnu liniju nedaleko od obale sto je vjerovatno odrazavalo duboku provaliju koja se nadovezivala na obalni plicak.
Zadnja stvar koja je ostavila utisak na mene je bio nedostatak visokih gradjevina, osim dvije tri kule ili tornja, i preovladanost malih kruznih oblika medju nekolicinom vecih piramidnih konstrukcija.
Za manje od minute po ulasku u atmosferu planete nasa letjelica se vec spustila na tlo. U menije bila mjesavina bojazni i uzbudjenja. Sad kad sam bio ovdje - gdjegod "ovdje" bilo, sto mi se upravo desilo je pocelo da tone. Hocu li ikad vidjet svoj dom? Da li me iko trazi?
Moja panika se uskoro stisala, i znatizelja je prevladala. Ja sam poprvi put bacio pogled na vanzemaljsku panoramu. Ono sto sam mogao vidjeti je bilo ravno tlo, slicno dvoristu, koje je vodilo dvima piramidnim gradjevinama. One su izgledale kao da su napravljene od materijala slicnog tintanog stakla ili poluprovidne plastike. Nisam mogao vidjeti vrhove ovih gradjevina iz mog ugla osmatranja, ali sam kasnije uocio da su one bile pokrovljene s spiralnom kulom ili nekom vrstom antena. Te kule su dodavale oko 25% od ukupne visine same gradjevine. Svaka od ovih gradjevina je bila pokapljena s necim sto mogu samo opisatikao velika sijalica. Cudno kao sto samo moze i biti, ja sam siguran da sam vidjeo nesto takvo, davno u proslosti. Ove sijalice su svjetlile i dan i noc, i nakon blizeg osmatranja su izgledale kao da su od mreze ili konstrukcije sita za brasno a ne stakleni balon.
"Izgledalo je kao da je iznad tog sletjelista bila neka vrsta elektromagnetskog zastitnog polja, vjerovatno polje sile ili neka vrsta prikupljaca energije."
Tamo je bila aleja koja je vodila do jedne od vecih gradjevina koje sam vidjeo i iz letjelice. Zrak je jos uvijek bio neobicno miran. Doista, sve dok nisam izisao iz letjelice nisam opazio da je bilo nekog pozadinskog pogonskog zvuka. Tlo po kojem sam hodao nije bilo kao piljevina, izgledalo je porozno i pomalo propusno ispod stopala.
"Spiralni Toranj - Vjerovatno Energetski Odasiljac ili Prijemnik"
"Nastambe"
Jedno vrijeme sam bio izgubljen ne znajuci kud prvo da pogledam, takva je bila moja znatizelja i zaprepascenost sa stvarima oko mene. Neke gradjevine su licile na one sa Zemlje, ali su im vanjski zidovi bili nagnuti unazad oko 33 stepena i uvuceni unazad na svakom uzlaznom spratu, cinivsi ih kao stepenice prema vrhu brda. Vecina nastambi je bilo kruznog ili cijevnog oblika. One su poredane u spiralnoj formaciji sa najvisom gradjevinom u njihovom centru, i nizim gradjevinama prema vanjskoj obrazbi spiralnog ustrojstva. Sve su gradjevine bile, ili bar je meni tako izgledalo, od stakla ili plastike.
Prilaz gornjim spratovima nastambe u kojoj sam ja boravio, je bio preko neke vrste blago uspinjuce spiralne staze ili rampe koja je obrubljivala iskrivljene perimetre zidova. Ova rampa se takodje mogla vidjeti s vana nastambe. Moje licno opazanje ove rampe je da bi to mogla biti u isto vrijeme potporna ili okirna struktura same gradjevine.
Sobe, ili radije razni leveli, su bile osvjetljene nekom vrstom prigusena osvjetljenja, i po dani i po noci, ali nikako nisam mogao trasirati sami izvor tog svjetla. Kad smo se uspeli do drugog sprata, njihove dnevne sobe, bio sam odusevljen njenom ljepotom i skladnoscu. Bez obzira kako tesko pokusavao, moj opis opet nebi bio pravedan za stupanj njene ljepote. Dominirala je boja bisera sa bijelom i mozda malom primjesom sive. Ovo je mozda pomoglo neutralisati bilo kakvo bljestilo, jer ja nisam vidio nikakvog. Iz same dubine te biserne boje se reflektovala dugina lepeza. Mekano svjetlo koje sam prije spomenuo kao da je izbijalo od svuda. Kazati da je sve bio istinski zadivljujuce bi bilo krajnje neadekvatno!
"Varianta Nastambe ili Kuce, s tri sprata - Heksagonalne Kristalne Mustre U Zidovima"
Nisam siguran ako je sama boja najupecatljiviji efekat unutrasnjosti nastambe, jer sam podjednako bio zapanjen s neprekidnom povezanoscu jedne forme u drugu, kao da je svaki dio nastambe pa cak i namjestaj gradjen i oblikovan istovremeno. Stavise, nije bilo nikakvih vidljivih veza ili karika izmedju djelova nastambe. Kako god je ovo bilo izgradjeno vjerovatno se koristio isti metod kao i kod gradnje njihovih letjelica koje su odavale istu strukturnu prirodu. Pod, glatka, poplocana guma, je bio mekan za hod; boja, samo jednu ili dvije nijanse tamnija od zidova.
Namjestaj je izgledao napravljen od materijala dosta slicnog staklu ili plastici. Iako je bio blago tintan ili dimljiv, mogle su se nazrijeti sve boje duge iz njegove dubine. Ove boje bi se mijenjale u odnosu na mentalno stanje osobe, tako da bi ako je osoba ushicena to odmah postalo ocevidno u bojama koje bi pocele igrati kroz cijeli spektrum. Kada je osoba bila u meditativnom raspolozenju, svjetlo bi se prigusilo i samo blagi tonovi bi se manifestovali.
Sredisnji prostor ove sobe iznad drugog sprata je bio kruznog oblika i koristen za opce svrhe, ukljucujuci meditaciju. Spavace sobe su kao takve bile totalno izostavljene, jer je meditacija potpuno zamjenjivala spavanje (odmaranje). Ova meditativna stanja bi trajala sahat dva svaki dan.
Kao i mnoge druge stvari koje nisu bile napravljene od prirodnih tvari, auta su im bila izgleda takodje od materijala slicnog plastici. Cak i sad, imam nedoumice o tome da li je to bio neki sinteticki materijal ili nesto sto prirodno raste u njihovom svijetu. Razlog za to ce vam ubrzo postati ocevidan.
Krov tog auta je bio providan ali dosta tintiran, pod, neprovidan i sivosmedje boje. Ja mislim da je bio i nekako piramidicne konstrukcije ali nekako stjesnut i izduzen nesvojstven konvencionalnom piramidnom obliku. Nije bilo nikakvih tockova, i sjedio je iznad tla, i ako jos uvijek nepokretan. Ako mozete zamisliti stealth fighter kabinu bez krila, ne bi ste bili daleko od opisa stvarnog izgleda.
"Kako ova stvar radi, funkcionise? - upitao sam.
"Djelimicno mentalnom moci, a djelimicno magnetskom repuzijom." odgovorise mi.
Odlucio sam da bi bilo mozda previse da zapitkujem o unutarnjem mehanizmu i sastavnim djelovima. "Dobro, kako cu ga onda voziti?" trebalo je biti moje sljedece pitanje, ali prije nego sam i progovorio ona mi odgovori.
"Ti upravljaj, ja cu obezbjediti snagu (mentalnu)", rece ona, klizuci unazad krovnu sekciju. "Ovako". Ona je dohvatila top i pokretala klizac s jedne strane na drugu. "To je rucni nacin upravljanja. Ja ne bi rekla da si ti jos sposoban da to radis mentalno, Alec".
"Ne bih ni ja rekao", pomislio sam u sebi bez upravljanja te misli prema njoj. Da, dotad sam vec naucio da mislim privatno i samo za sebe!
"Izgleda lako", rekao sam smouvjereno pri ulasku u transporter.
"Samo postavi klizac u sredinu.... tako. Pravo napred je u sredini, desno vrijedi za skretanje u desno itd. Ne brini se", ona naglasi, "ono se nece okrenuti ili krenuti dok putevni upravnici to ne dozvole (kao semafor). Onda ce se resetovati u sredisnju poziciju, cekajuci tvoju sljedecu instrukciju. Ja cu navigirati", rece ona.
Ja sam oklijevao. "Hajde, idemo" doda ona nestrpljivo, "i ne zaboravi svoje ocne stitnike". Te naocale ili ispupcenja su bile same po sebi atrakcija. Jedini nacin da se opisu je to da se one same zalijepe za lice bez ikakva vidljiva suporta. Vjerovatno je postojao neki interaktivni odnos izmedju materiala, bar koliko sam ja mogao shvatiti.
Sistem navodjenja samog auta me je dosta zaintrigirao. Posto vozilo u stvari nije doticalo tlo, kako je onda moglo ili znalo kad da se okrene? Bilo je uzdignuto od tla magnetskom repulzijom, detaljima koje ja nisam bas providjeo ali sto i nije izglealo tako komplikovano. Siguran sam da bi se tako nesto moglo napraviti i na Zemlji bez velikih problema. (Prevodilac: Koliko ja znam i jeste, ali je konstruktor i njegova porodica nestala bez traga. Ne treba puno meditiranja da pogodimo kome to nije u interesu da ovaj svijet bude lakse mjesto za zivot.) Na neki nacin, vozilo bi trebalo da uspostavi elektromagnetsko polje, ili naelektrisati neke djelice a izostaviti druge, u cilju iznalazenja nacina okretanja na uglovima i slicno bez rucni instrukcija.
Moj cilj ili objekt u pisanju ove knjige je bio da predstavim autentican izvjestaj na fakticki dogadjaj. Dok sam pokusavao da drzim licne spekulacije na minimumu, ako sam i ukljucio neku to mi nije bila namjera. Gdje god moguce, ja sam pokusao da budem neutralan, bar kad se radilo o vanplanetskim segmentima. Ipak, moja ostavka od ruku zemaljskih vlasti je ucinila teskim da budem neutralan u toj oblasti. Mozda cete mi oprostiti ovaj prestup.
Ovdje bih zelio da vam odam neke licne spekulacije (albeit zasnovane na faktima), da bi ono sto ste upravo procitali bilo razumljivije u zemaljskoj realnosti.
Godina 1947 ("slucajno", ista godina kada se desio nefamozni Roswell NLO incident) je oglasila jedan od najvecih tehnoloskih proboja ovog vjeka kada su, 23 Decembra u Bell Laboratorijama, inovatori John Bardeen, Walter Brattain i William Shockley otkrili prve point-kontakt tranzistore. Shockley je uslijedio sljedece godine sa svojim ukrstenim tranzistorskim razvojem. Ova zapanjujuca nova tehnologija je uvecavala elektricne signale prenoseci ih kroz dvojni konduktor od cvrstog materijala - u osnovi istu operaciju obavljanu od danasnjih ukrstenih tranzistora.
Sta je uslijedilo od ovih invencija je bilo malo manjeod cuda, cak "van ovog svijeta", ako mogu da kazem. Iduci nadalje odavde, mi smo dosegli duboko u sljedeci predmet.
Vecina substanci moze postojati u tri razlicita stanja: cvrstom, tecnom i gasnom. Temperature i pritisci odredjuju koje stanje je poprimljeno. Cvrsto stanje je obicno kristalit. Razlike izmedju tri osnovna stanja se cesto mogu prikazati jednostavnim dijagramima gdje su atomi predstavljeni kao kruzici. Obicno su ovi kruzici zbijeni i okupljeni zajedno u sfericnim polozajima, bar u cvrstim i tecnim stanjima. Ipak, kada se atomi zamjenu molekulama koje su izduzene u jednoj direkciji, osobito prelazno stanje materije se pojavljuje: tecni kristal. Stoga, mi moramo zakljuciti da postoji vise od tri stanja materije.
"Transporter iz Drugog Ugla Pogleda Koji je Alec Koristio"
Drugi relavantni predmet se tice grupe organskih superprovodnika poznatih kao Bechgaardove soli, otkriven 1985. Ja ih spominjem ovdje zato sto imaju interesantne karakteristike vezane za NLO-UFO vidjenja. Ako se svjetlo usmjeri na kristal ali se polarizovano paralelno u direkciji provodjenja, onda je reflektovano, dajuci tako kristalu karakteristicni metalik odsjaj. Polarizacija u transverzalnoj direkciji proizvodi mutno sivi odraz. Ako se napon iskljuci, materijal se izgubi iz vida. Sta kazete o tome! Zakljucak: samo zato sto nesto izgleda da je napravljeno od metalne substance, ne znaci obavezno da je to istina!
Od 1989, ja sam imao dvije trecine mozaika u mojoj glavi. Znao sam da je moja vanzemaljska letjelica mogla promjeniti oblik na komandu i da su te letjelice, u stvari, zivi entiteti sami za sebe. Znao sam da je neki oblik kristalne tehnologije, vjerovatno koristeci pulsirajucu rezonanciju ili vibrirajucu frekvenciju zajedno sa temperaturnim varijacijama, koristen za interdimenzionalna putovanja. Ono sto nisam znao, tj. kako se sve to moglo sastaviti zajedno, je izgleda dopunjeno clankom o zlatu od bijelog praha (white powder gold) objavljenom u "Nexus Magazine"
"Ovo je skica Generatora, kako ju je on vidio i nacrtao po povratku na Zemlju"
Po Alecovom povratku na ovu Planetu, bilo ocevidno od pocetka da su neke vladine agencije znale o njegovom "vanzemaljskom" iskustvu, i zeljele da izvuku od njega sto vise informacija. Dva New Zealand DSIR naucnika su ga posjetila trazeci od njega informacije o stvarima o kojim ne bi trebali nista da znaju.... Uskoro je postalo jasno da ova dvojica "gospodina" nisu bili osoblje DSIR (Department Naucnog & Industrijskog Istrazivanja) . Maltretiranje se nastavilo i pojacalo, praceno sa nekoliko provala u njegov stan, iako je Alec pokusao da zamete trag mjenjajuci stanove dosta cesto. Njihovo ponasanje je uvijek bilo prijetece i kada je Alec na kraju jasno i glasno odbio da suradjuje s njima, oni su onda tek poceli "zestoku igru"!"
Kao sto sam vec rekao na pocetku ovog pregleda Alecova iskustva, nije moguce dosljedno predstaviti ovu pricu u nekoliko stranica. Potpuno iskustvo je ono koje ce vas duboko zapanjiti. Od pocetka pa dokraja to je najdokumentovaniji i ilustrovaniji slucaj vanzemaljske otmice na koji sam ikada naisao. Tokom Alecova iskustva on je imao pristup spisima Zemljine historije, koji sami po sebi zagovaraju pricu koja ce ispuniti mnoge djelice u mozaiku evolucije nase Planete.
Ovo je knjiga koju bi "svako" trebao procitati, i ja vas nukam da nabavite ovu Alecovu knjgu i procitate je sami. Sigurna sam da se necete razocarati!! Ja nemam apsolutno nikakvih financijskih veza niti interesa sa Alecovom knjigom.... Ja samo istinski vjerujem da svako 'ko je zainteresovan da se informise o trenutnim desavanjima na ovoj planeti, "mora" procitati ovu knjigu.
Knjiga "Co-Evolution" je pribavna kroz Nexus Magazine, ona je "vrlo" jeftina i totalno zaokupljajuca od pocetka do kraja. Ako zelite da kupite ovu zapanjujucu knjigu i procitate Alecovo cijelo iskustvo, samo kliknite na Nexus slicicu ispod i ona ce vas odvesti direktno na njihov web site sa detaljima o nacinu nabavke knjige "Co-Evolution".
"Ja ne znam sta ja izgledam svijetu, ali sebi ja izgledam kao djecak koji se igra na morskoj obali i zamajavam se s pronalazenjem ljepseg piljka ili skoljke, dok cijeli okean istine lezi ispred mene neotkriven."
Evo i mene napokon...Nisam stigo nista napravit na blogu jer sam radio a kan nisam radio onda smo cugali...jebiga...
Postoji bezbroj teoriji o pojavama ukletih jedrenjaka, ali istinsko objašnjenje još uvijek izmice istraživacima!
Ukleta podmornica
Zbog niza nesreca, zapadanja u najneobicnije nevolje, gubljenja posade, dozivljavanja brodoloma, mnogi su ploveci objekti u proslosti sticali nazive ukletih i prokletih. Ipak, na vrhu ove neobicne top liste ne nalazi se niti jedan brod ili jedrenjak. Na vrhu je jedna zlohuda podmornica – UB-65. Sve dok nije definitivno nestala, ovu su podmornicu pratile mnoge nesrece i nesvakidasnji dogadaji, a na njoj su se redovito pojavljivali duhovi, najcesce duh zapovjednika koji je bio prva zrtva ove uklete podmornice!
Umjetnička inspiracija
Nitko ne zna kada su se prvi put pojavili sablasni jedrenjaci, ali se zna da su price o brodovima - lutalicama, oduvijek rasplamsavale ljudsku mastu. O njima su napisani romani, nacrtani stripovi, snimljeni filmovi, a i znameniti slikari posvecivali su toj temi mnoga svoja platna. Tom su se temom nadahnjivali pjesnici i glazbeni klasici. Njemacki je pjesnik Heinrich Heine (1797-1856) napisao predivnu baladu, a Richard Wagner (1813-1883) poznatu operu o tragicnoj odiseji “lutajuceg Nizozemca”!
Slučaj “Jamesa Chestera”
Medu najsablasnije brodove proslosti spada jedrenjak “James Chester”, koji je 26. veljace 1855. godine naden na sred Atlantika. Njegova jedra bila su u veoma losem stanju, a zapovjednicki most u neredu. Uopce, na brodu je vladao neopisiv kaos, ali nije bilo tragova nasilja, krvi i borbe.
Kompasi i brodski papiri bili su iscezli, ali su svi pojasevi za spasavanje i pricuvni camci bili na svom mjestu. Na brodu je bilo vode i hrane, a sam je brod bio u izuzetno dobrom stanju. Istraga koja je pokrenuta nije donijela nikakve rezultate. Ni jedan clan posade “Jamesa Chestera” nikada nije pronaden, niti se saznalo kako su i kamo nestali!
Žrtve opakih bolesti
Mnogi istrazivaci smatraju da su u proslosti epidemije zute groznice, kuge ili druge zarazne bolesti, podjednako harale na brodovima, kao i na kopnu, u pojedinim lukama. Poznat je slucaj bokeljskog brika “Pierrino”, kojim je zapovijedao kapetan Vlado Ivelic iz Risnja.
U ljeto 1881. godine, brik je isplovio iz kubanske luke Santa Cruz, u kojoj je harala zuta groznica. No, petog se dana strasna bolest pojavila i na brodu, koseci upanicene mornare. Na kraju, kada brodom vise nije imao tko upravljati, “Pierrino” se, nosen vjetrom i snaznom Golfskom strujom, nasukao na morsko grebenje, ali su ga uskoro vjetrovi ponovo bacili na pucinu gdje je nastavio lutat. Nekoliko mornara i bokeljski kapetan bili su do te mjere iscpljeni strasnom bolescu da su se, na kraju, naprosto prepustili zloj sudbini. No, srecom, uskoro je naisao jedan ribarski brod, koji je uspio spasiti Ivelica i jos samo dvojicu mornara. Svi ostali vec bili mrtvi, a njihova tijela bacena u more!
Da su kojim slucajem spasitelji zakasnili samo nekoliko tjedana, zatekli bi “Pierrino” kako bez posade luta morem i zasigurno bi ga proglasili fantomskim brodom!
Alo ljudi...Ova dva posta koja sam dole napiso(Dan kada su se otvorila nebesa...)nece se nastavljat(trebalo ih je bit još 8) jer imam mali problem sa ostatkom te priče pa je nemogu nastavit pisat bar još neko vrijeme...pisat cu o necem drugom...Pozdrav...
2.dio
Zagonetni prateci efekti
Tunguska je eksplozija izazvala širom našeg planeta zagonetne i - nerjetko - spektakularne efekte. Razliciti ocevici doživjeli su je na razlicit nacin.
Sibirskom seljaku S. B. Semjonovom se ucinilo "kao da je nebo najednom usplamtjelo, a vatrena oluja pracena strasnom artiljeriskom bukom ispunjavala nebo plamenim jezicima"; inzenjer V. P. Gundobin, koji je parabrodom plovio niz rijeku Angaru samo trenutak prije nego sto je vatra zahvatila sjeverno nebo, vidio je letece tijelo, vece od Sunca, koje je iza sebe ostavljalo uzareni trag i zaglusujucu buku koja je izazivala paniku i strah medu putnicima.
Bijele noći
Lovac V. Ohcin, kako svjedoci pisac Solomon suljman, nalazio se u lovackoj kolibi 30-35 kilometara daleko od epicentra misterioznog dogadaja. Sjeca se da su zracni udari i potresi odjeknuli istovremeno. Susjedna koliba u kojoj je bilo sest ljudi digla se u zrak kao da je bila od kartona. Stogodisnja stabla cupana su iz korijenja, a vrhove krosnji zahvatio je plamen. Grmljavina je bila tako strasna da su ljudi oko Ohcina od silnog straha padali u nesvijest. Visoko iznad plamtecih stabala, uzdizao se oblak u obliku ogromne pecurke, kakav sibirski lovac nije vidio nikad u zivotu.
Krecuci na zapad preko Sjevernog mora, za nesto vise od pet sati od mjesta misteriozne eksplozije, pustosni su zracni vrtlozi izazivali snazne oscilacije u meteoroloskim stanicama u Velikoj Britaniji. Sljedecih su dana iznad citave Rusije i Europe - od Sibira do obala Atlantskog i Tihog oceana, nastupile "bijele noci". U Londonu su se na ulicama, u kasnim satima, mogle citati novine. I Stockholm, glavni grad svedske, izgubio je nocnu pomrcinu - pa su neki fotografi, bez flesha snimali kao usred bijela dana! Istodobno, iznad Njemacke su plovili tajanstvenim svjetlom obasjani oblaci, a nizozemske opservatorije - zbog nesvakidasnjeg bljestavila u atmosferi - nisu mogle uopce snimati nocno nebo. “Bijele noci” potrajale su i u srpnju. Svijet je bio zbunjen, a znanost to jednostavno nije znala objasniti.
Pored ovih i ovakvih efekata, sibirsku eksploziju registrirali su i mnogi precizni instrumenti u svijetu. Seizmografi su zabiljezili da je drugi udarni val obisao citav nas planet, a podrhtavanje tla se osjetilo cak i u Sjedinjenim Americkim Drzavama!
Najstravicniji efekti bili su u podrucju iznad kojeg je eksplodiralo zagonetno letece tijelo. Detonacija je naprosto sravnila oko dvije tisuce cetvornih kilometara sume, a stotine je tisuca stabala izgorjelo od plamena blizu mjesta glavnog udara. Unistena su bezbrojna stada divljih sobova, desetkovana su i neka nomadska plemena u sjevernim tajgama, a najveci dio tog mocvarnog krajolika dobio je novi izgled, koji je - blago govoreci - najvise podsjecao na stravicni prizor kaoticnog pakla.
Znanstvenici nekadasnjeg Sovjetskog Saveza, Velike Britanije, Njemacke i Sjedinjenih Drzava slazu se u jednom - po svojom efektima tunguska eksplozija zasluzuje usporedbu s najvecim eksplozijama u kasnijem nuklearnom vremenu. Ipak, zbog toga sto nisu vrsena nikakva znanstvena istrazivanja nakon tajanstvene eksplozije, pravo objasnjenje se i nije moglo naci. Istodobno, mnoge dezinformacije i pogresni zakljucci godinama su sprecavali ozbiljna znanstvena istrazivanja i provjere, tako da je daleko tungusko podrucje postalo jos udaljenije i nepristupacnije.
I sami dramaticni dogadaji koji su zahvatili carsku Rusiju - Oktobarska revolucija i ono sto je uslijedilo s njom - potisnuli su interesovanje svijeta za tunguskom katastrofom u sasvim drugi plan.
Nitko nije znao sto se, zapravo, zbilo u Sibiru ni desetljecima kasnije, iako je taj dogadaj nesumnjivo bio jedan od najuzbudljivijih u povijesti nasega planeta. Jer, da je igrom sudbine - kako su kasnije precizno izracunali znanstvenici - Zemlja bila samo cetiri dana dalje u svojem obrtanju, tajanstveno nebesko tijelo naprosto bi zbrisalo St Petersburg, ili - da je nas planet bio pod neznatno drugim uglom - otisao bi London, ili - pola dana dalje - sravnjen bi bio New York sa cijelom svojom okolinom!
Tu počinje pakao!
Za mnoge je Ruse, koji su zivjeli pocetkom 20. stoljeca, ne bez razloga, Sibir bio “Terra incognito”, nepoznata zemlja, daleko i divlje prostranstvo na kraju svijeta. Beskrajne mocvare i hladne i nepristupacne tajge u tajanstvenim i neistrazenim podrucjima rijeke Tunguske Podkamenaje nisu bili kraj pogodan za romanticna istrazivanja, vec nepozeljno, divlje podrucje iz kojeg vrebaju mnoge opasnosti.
Zbog toga se o Sibiru nije mnogo znalo. Znalo se jedva toliko da u njemu zive nomadi, Tunguzi, koji stalno mijenjaju svoje prebivaliste i da zive od svojih stada sobova.
Nekoliko trgovackih postaja, u kojima su iskusni lovci nabavljali krzno, bile su nevelike i primitivne i nalazile su se na samoj periferiji ogromnog pojasa kojeg je 1908. unistila zagonetna eksplozija. Ipak, ne bi se moglo reci da tunguska katastrofa nije bas nikoga zanimala. Rijetki Tunguzi, odvazni i hrabri ljudi, samo su iz nuzde zalazili su u unutrasnjost Sibira, ali su se brzo vracali, prestravljeni i nijemi.
- Tu pocinje pakao! - govorili su.
I to je bilo sve.
Cilindrična letejelica
Potraga za odgovorima na pitanje sto se to dogodilo 30. lipnja 1908. pocela je neoprostivo kasno, tek poslije Oktobarske revolucije. Poticaj je bio mozda financijske prirode. Naime, jedna americka znanstvena ekspedicija tih je godina zapocela radove na eksploataciji jedne od najvecih meteorskih masa koja je u proslosti pogodila nas planet. Meteorski krater u Arizoni, promjera 1,2 kilometra, cija starost se procjenjuje na 15.000 do 40.000 godina, oduvijek je privlacio istrazivace ruda. Sada su ga poceli i eksploatirati. U prvim uzorcima materijala otkriveno je 93 posto zeljeza i 6,4 posto nikla. Istodobno, otkriveni su i tragovi dragocijenih metala - platine i iridijuma !
Iako americki pokusaj eksploatiranja meteorske mase u Arizoni nije uspio, mlada je sovjetska vlada u meteoritima, koji su u proslosti pali na sovjetsko tlo, vidjela izvor bogatstva. Tako je 1921. godine nova sovjetska Akademija znanosti angazirala vrsnog znanstvenika Leonida Kulika da preuzme zanimljiv projekt i prikupi detaljne podatke o svim meteoritima koji su u proslosti pali na podrucje Sovjetskog Saveza.
Leonid A. Kulik je u to vrijeme imao 38 godina i nikada ranije nije cuo za tungusku katastrofu. Međutim, neki njegov prijatelj poslao mu je jedan stari kalendar u kojem je bio i clanak o zagonetnoj eksploziji u Sibiru. Uvjeren da je naisao na trag velikom meteoritu, poceo je strpljivo listati i druge sibirske novine i godisnjake. To se isplatilo. Uskoro je u njima nasao brojna svjedocanstva o fenomenalnom dogadaju iz 1908. godine.
Jedne su novine iz Irkutska pisale da su seljaci iz sela sjeverno od Kirenska vidjeli letece tijelo “koje je blistalo i vertikalno se kretalo prema zemlji”, a bilo je - cilindricnog oblika. Kada je doslo do eksplozije stvoren je “ogroman oblak crnog dima”, a val uskovitlanog zraka bio je tako vreo da je spaljivao sve pred sobom. “Prestravljeni su seljaci bjezali, iskreno vjerujuci da je dosao - sudnji dan !”
U drugim je novinama pisalo da je zagonetno tijelo, navodno, palo nedaleko od Filimonova, znacajnog raskrizja transsibirske zeljeznice:
“Njegov je pad bio popracen strahovitom tutnjavom i zaglusujucim treskom. Prestraseni je vlakovoda panicno zaustavio vlak a putnici su nagrnuli iz vagona kako bi razgledali predmet koji je pao, ali se nisu mogli pribliziti meteoritu, jer je bio - usijan!”
Što je otkrila prva ekspedicija?
Upravo ovo, po svemu, izmisljeno izvjesce “sa lica mjesta” najvise je ponukalo sovjetskog znanstvenika da se odluci na dugu i neizvjesnu ekspediciju, koja ce se pretvoriti u mukotrpno istrazivanje sto ce potrajati pune dvije decenije. Kulik nije odustajao ni od prikupljanja pisanih svjedocanstava, kao sto je ono koje je u svibanjskom broju 1908. objavio irkutski list “Sibir”:
“U selu Niznaja Karelinskaja, na sjvereozapadu, visoko iznad obzorja, seljaci su ugledali predmet koji je neobicno jarko sijao, prejako da bi se u njega moglo gledati, pracen plavkastobijelim svjetlom. Padao je okomito prema zemlji, otprilike deset minuta. Predmet je bio cilindricnog oblika. Jutarnje je nebo bilo vedro, osim sto je na obzorju, u smjeru u kojem je jarki predmet opazen, zamjecen mali tmasti oblak. Bilo je toplo i suho. Kada se svjetlece tijelo priblizilo zemlji, cinilo se kao da se rasprsuje; na tom se mjestu oblikovao golemi oblak crnog dima i cuo se glasan tutanj - ne kao grom, nego kao kad padne golemo kamenje, ili kad grune najveci top. Sve su se zgrade zatresle, a istodobno je kroz oblak probio jezicasti plamen. Stare su zene plakale i svi su pomislili da se priblizava - smak svijeta !”
Selo Niznaja Karelinskaja, koje se spominjalo u ovom starom novinskom izvjescu, kako ce kasnije ustanoviti Leonid Kulik, bilo je udaljeno od epicentra eksplozije punih - 320 kilometara!
Kada je, napokon, prikupio dovoljno podataka o mjestu zagonetnog dogadaja, Kulik je s grupom odabranih istrazivaca napustio St Petersburg, u rujnu 1921. godine. Bilo je to dugo i tegobno putovanje zeljeznicom, koja je na mnogim mjestima bila isprekidana i unistena borbama u Oktobarskoj revoluciji. Kada je stigao u sibirski gradic Kansk saznao je da se ne nalazi daleko od mjesta gdje se 1908. dogodila misteriozna eksplozija. Istodobno, poceo je da prima anketne listice koje je ranije razaslao po cijelom ovom dalekom i divljem podrucju. U njima je bilo mnostvo cudesno zivih sjecanja o fascinantnoj pojavi i pustosi koju je izazvala.
Jedna seljanka iz Kosolapova je pisala:
“Ugledala sam kako se nebo na sjeveru rasparalo do zemlje i kako je suknula vatra. Pomislili smo da s neba pada kamenje i razbjezali se prestravljeni, ostavivsi vjedra kraj zdenca. Kad smo stigli do kuce, nasli smo onesvjestenog oca Semjonova. Vatra je bila jaca od samoga sunca. Za vrijeme su tutnjave zemlja i kolibe strasno podrhtavale a s krovova se osipala zemlja...”
Prema ovim i drugim slicnim svjedocanstvima, sovjetski je znanstvenik s pravom zakljucio da je zagonetno tijelo palo na zemlju, nesto dalje na sjeveru, blizu doline rijeke Tunguska Podkamenaja.
Ovu njegovu pretpostavku potvrdio je S. V. Obrucev, vrstan geolog, koji je vec istrazivao rudno blago u tunguskoj oblasti, ali nije krio ni svoje dileme. Pisao je Kuliku:
“Bit ce tesko odrediti pravo mjesto. U ocima tunguskog naroda metorit je ocito svet i oni brizno kriju mjesto gdje je pao!...”
Ova prica je ogromna pa cu je pisat u deset djelova..uživajte...
1.Dio
Bilo je praskozorje 30. lipnja 1908. godine kada se misteriozno plamtece tijelo pojavilo na nebeskom obzorju. U dugoj kosoj putanji letjelo je prema sjeveru... A onda je odjeknula strašna eksplozija, cije uzroke znanost ni do danas nije odgonetnula...
Samo je jedna cinjenica do kraja neupitna: 30. se lipnja 1908. godine u središnjem Sibiru dogodilo nešto nevideno - silovita eksplozija jacine termonuklearnog oružja razorila je i opustošila šumski masiv na preko 2150 cetvornih kilometara i izazvala potres kojeg su registrirale sve geofizikalne stanice u svijetu. Sljedecih godina i desetljeca, kada su prve ekspedicije krenule u to negostoljubivo pustošno podrucje kako bi istražile što je eksplodiralo u Sibiru, misterija se samo povecala.
Zbog toga nije ni cudo što taj dogadaj i danas zbunjuje znanstvenike i pobuduje interesovanje svjetske javnosti. Arthur Koestler ga je nazvao “najvecom znanstvenom misterijom 20. stoljeca”, Isaac Asimov “fantasticnom eksplozijom koja prevazilazi maštu i najboljih SF pisaca”, a znameniti Arthur C. Clarke ga proglasio - “scenarijem sudnjeg dana”!
Brojne pretpostavke
Šta se uistinu dogodilo 1908. godine u Sibiru?!
Ugledni ruski znanstvenik Nikolaj V. Vasiljev, koji je u Tomsku osnovao Kompleksnu samoinicijativnu ekspediciju za istraživanje tunguske katastrofe (KSE) u cijem je istraživanju sudjelovalo preko 1500 znanstvenika razlicitih profila, sedamdesetih je godina izazvao pravu senzaciju kada je svoja otkrica saopcio Sovjetskoj akademiji znanosti ustvrdivši da se u Sibiru srušio izvanzemaljski svemirski brod ili svemirska sonda i da za ove tvrdnje posjeduje valjane dokaze!
Onima koji se profesionalno ili amaterski bave istraživanjem i odgonetanjem misterioznih dogadaja posve je jasno da sibirska enigma spada u mali broj onih kojima je znanost poklonila podosta vremena. Proteklih desetljeca, dogadaj u Sibiru pokušali su objasniti najeminentniji znanstvenici Istoka i Zapada; vršena su detaljna proucavanja izrovanog tla; analizirana je flora i fauna; bilježena su dramaticna svjedocanstva onih koji su preživjeli “susret trece vrste” s nevjerojatnom eksplozijom; izvodene su komplicirane kompjutorske animacije i racunice; odgonetavan pravac leta zagonetnog tijela... Kao posljedice svega toga, rodile su se, ni manje ni više, nego cak 72 razlicite znanstvene teorije!
Na koncu, ni jedan od njih nije prevagnula, ali se izdvojilo pet-šest teorija koje su vjerojatno moguce objašnjenje za ono što je 1908. uzbudilo i potroslo svijet.
Tvrdnja ruskog znanstvenika Nikolaja V. Vasiljeva da je posrijedi bila eksplozija meduplanetarne letjelice nije nova. Novo je jedino to, što je sve do svoje ekspedicije na mjesto zagonetnog dogadaja, Vasiljev bio jedan od najogorcenijih protivnika teorije da je iznad Tunguziji eksplodirao svemirski brod neke nama nepoznate kozmicke civilizacije!
Što je to utjecalo da ugledni znanstvenik promijeni svoj stav i prikloni se teoriji koja se još jucer doimala više nego fanatsticnom?!
- Raspolažem s dokazima - izjavio mi je Nikolaj Vasiljev u velikom intervjuu za sarajevski “Svijet” - da je zagonetno tijelo, prije nego što je eksplodiralo, napravilo nevjerojatan luping. To je bio posljednji pokušaj nepoznatih gostiju iz svemira da otklone kvar i uspostave kontrolu nad letjelicom. Na žalost, nisu uspjeli...
Vasiljev rapolaže i drugim, konkretnim dokazima. Ali, o tome kasnije...
Vratimo se u prošlost.
Kao smak svijeta...
Bilo je praskozorje, 30 lipnja 1908. godine kada se zagonetno tijelo pojavilo visoko iznad Indijskog oceana. U dugoj kosoj (?) putanji letjelo je prema sjeveru preko azijskog kopna, iznad ledenih vrhova Himalaje. Što je dublje prodiralo u Zemljinu atmosferu, postajalo je svjetlije, grmljavina sve paklenija a istovremeno oko sebe je širilo i sve ubitacniju jaru.
Prvi put postalo je vidljivo iznad pustinje Gobi. Karavane koje su se probijale izmedu sprženih pješcanih dina, zaustavljale su se i u cudu gledale misteriozno letece tijelo što je, poput golemog leteceg Sunca, plamtjelo na jutarnjem nebu, blješteci silnom vrelinom od blizu 3000 stupnjeva Celzijusovih (5000 F). Istodobno, iznenadeni nomadi i siroti stanovnici ubogih naselja, u udaljenim prostranstvima središnje Rusije, u strahu su promatrali nebo, panicno se hvatajuci za uši, jer im je zaglušujuca buka, cinilo se, prodirala sve do samog mozga. Mnogi su od silne tutnjave za sva vremena izgubili sluh.
Tacno u 7,17 sati usnula središnja sibirska visoravan, koja se pruža nedaleko od rijeke Tunguska Podkamenaja, desne pritoke mocnog Jeniseja, inace rijetko naseljen i nepristupacan kraj nepreglednih tresetišta i borovih šuma, po kojima su tumarala golema stada sobova, pocela je silovito da podrhtava. Istodobno, Zemljine drhtaje registrirali su svi seizmografi svijeta, a eksplozija se cula u radijusu od 1000 kilometara. Podzemni potres se osjetio bez ikakvih uredaja cak i u Irkutsku, a strah je ispunio ljude u radijusu od 700-800 kilometara. Zatim je nastupio nevideni kaos.
Eksplozija!
Vatra!
Lom!
Paklena vatrena jara, dim i prašina u kojima se gubi jutarnja svjetla!
Sibir nestaje u zlokobnoj pomrcini!
Je li to bio smak svijeta?! Kraj planete Zemlje?!...
Nevjerovatna pustoš
Nad Sibirom se širi gigantska vatrena pecurka. Zrak je suh i ispunjen zaglušujucom eksplozijom, koja odjekuje deset tisuca kilometara unaokolo. Golemi val vrucine, što se silnom brzinom širi preko mocvara i blagih brežuljaka sjeverne tajge, topi i spaljuje sve pred sobom. Plamen i dim dizat ce se i zamracivati nebo još mjesecima iza tog kataklizmickog dogadaja.
Nepregledne tisucugodišnje šume u jednom jedinom su trenutku povaljane kao da se radilo o šibicama koje je netko neoprezno istresao. Drvene kolibe sjevernih nomada naprosto su sravnjene s tlom, a ljudi i životinje - što su imali (ne)srecu da prežive - unezvjereno su lutali opustošenim krajolikom tragajuci za odgovorom - što se dogodilo.
Prizori pakla su svuda oko njih.
Pet tisuca kilometara unaokolo.
Cini se da za njih nema spasa.
I dok se beskrajni gusti oblaci, ispunjeni cudnim dimom i pepelom, dižu dvadesetak kilometara iznad Sibira, cijelo podrucje je zasuto zloslutnom “crnom kišom”. Za sirote i neuke sibirske nomade to je još jedan predznak da je odista stigao - sudnji dan!
Zemlja se zatresla
Svjedocanstva onih koji su preživjeli tungusku katastrofu su više nego uzbudljiva:
“Bilo je vrijeme dorucka i zadesio sam se na trijemu kuce blizu trgovacke postaje u Vanovari. Upravo sam podigao sjekiru da presijecem obruce na jednom buretu, kada su se otvorila nebesa, a visoko iznad šume, citav sjeverni dio svoda kao da je bio zahvacen silnim plamenom... U istom trenutku zapljusnula me je strašna jara. Kao da mi je košulja buknula pravim ognjem...
Mašio sam se da je strgnem sa sebe i odbacim, kada se u taj mah nebom razlijegao prasak, a odmah zatim oglasila grdna lomljava. Bio sam odbacen i tresnuo sam na zemlju nekih šest metara daleko od mjesta gdje sam radio, izgubivši na trenutak svijest. Moja je žena istrcala i uvukla me u brvnaru. Poslije silnog treska zacula se zaglušujuca buka, kao da je kamenje padalo s neba. Zemlja se pocela tresti, a ja sam - ležeci na tlu - prekrio glavu rukama, plašeci se da me ne pogodi neki kamen ili nešto drugo, još opasnije, što je padalo s neba. U trenutku kada su se nebesa otvorila, sa sjevera je oko naše kolibe poceo da huci vreli vjetar, kao iz topovske cijevi, ostavljajuci sagorjeli trag na tlu...”
Stravicne je trenutke zagonetne eksplozije jedan seljak doživio u polju:
“Tek što sam sjeo doruckovati pored pluga, kada se najednom razlegoše silni prasci - slicni detonacijama topova. Konj mi pade na koljena, a sa sjevera povrh šume suknu plamen... U tom trenutku spazih kako je vjetrušina poobarala drvece i najprije mi pade naum da je u pitanju orkan. Šcepah cvrsto rukam drške pluga, kako ga oluja ne bi otpuhala. Vjetar je bio tako snažan da je podizao gromade tla s površine, a onda orkan poce da diže vodeni zid uz Angaru. Jasno sam ga mogao vidjeti, jer se moje imanje nalazi na obronku brda.
Istodobno, tutnjava je toliko prestrašila konje da su upanicene životinje pocele sumanuto galopirati vukuci za sobom opremu za oranje...”
I seljanka je Lj. Konova tog jutra bila izvan svog doma:
“Prala sam vunu na obali rijeke Kan, kada se iznenada zacula buka slicna snažnom lepetu krila prestrašenih ptica..., a uz rijeku otpoce da se valja golemi uništavajuci val nalik vodenom zidu. Ubrzo zatim, razliježe se još jedan prodoran prasak, koji je bio toliko silovit da je jedan od radnika u mojoj blizini, kao pokošen pao u vodu!...”
U isto vrijeme iznad Sibira se širio gigantski stub vatre, a zrak je bio ispunjen serijom silovitih razornih detonacija koje su odjekivale tisucama kilometara unaokolo. Vrela zracna struja munjevito se širila preko blagih brežuljaka ostavljajuci ugljenisanu pustoš. Drvece je bilo sravnjeno, nomadske kolibe dignute u zrak, ljudi i životinje rasuti kao cestice prašine. Zapanjeni Sibirci u Vanavaru, skrivali su lica od kobne vreline, dok im je zagonetni udarni val pustošio selo, rujuci zemlju poput džinovske krtice....
Piramide u Egiptu su jedino od sedam čuda Starog svijeta koje je ostalo sačuvano i u čijim ljepotama još uvijek uživaju brojni turisti. Egipatski su vladari gradili grobnice u obliku piramida za zagrobni život. Najpoznatije piramide izgradili su u Gizi nedaleko do Kaira tijekom 26. st. pr. Kr. faraoni Keops, Kefren i Mikerin. Najviša piramida sagrađena je za vladavine Keopsa. Zbog visine od 147 metara dobila je naziv Velika piramida. Keopsov sin Kefren izgradio je piramidu visoku 143,5 metara dok je Mikerinova piramida visoka "samo" 65 metara. Uz Keopsovu i Mikerinovu piramidu se nalazi skupina manjih piramida. Prozvane su Piramide kraljica. Vjerojatno su građene za žene iz faraonove obitelji. Ispred Kefrenove piramide je podignut dvadeset metara visok kip sfinge - lika lava s ljudskom glavom. Podatci o gradnji Keopsove piramide sačuvani su u Herodotovoj Povijesti.
Snofruova piramida, Meidum Snofruova uglata piramida, Dahšur
Tim se poslom neprestano bavilo sto tisuća ljudi, i to svaki pojedinac u trajanju od tri mjeseca. Deset je godina trebalo iznurenu narodu samo za izgradnju ceste kojom su vukli kamenove (prema Herodotu, Egipćani su kamenove vađene iz kamenoloma u Arabljanskim planinama dovlačili do Nila, a zatim prevozili preko rijeke i potom vukli do Libijskih planina, ta je izgradnja bila gotovo jednako težak posao, kako mi se čini, kao i podizanje piramida (...); trebalo je, dakle, deset godina za nju i za podzemne prostorije ispod brežuljaka na kojima stoje piramide, a te je prostorije (Keops) gradio sebi za grobnicu na otoku i proveo je kanal iz Nila (piramida ima dvije prostorije iznad razine tla i jednu ispod njegove razine koja je iznad nivoa Nila, a arheolozi smatraju da kanal iz Nila nije ni postojao.
Snofruova Crvena piramida, Dahšur Khufova piramida, Giza
Za izgradnju same piramide trebalo je dvadeset godina, a ona je četverostrana i svaka joj je strana podjednako dugačka osam pletara i isto toliko visoka, te je izrađena od izglačanih kamenova koji su savršeno poslagani: nijedan od kamenova nije manji od trideset stopa (prema Herodotu su dimenzije stranica piramide 236x236 m, no piramida je visoka 147 m, a stranica joj je dugačka 232 m - opaska autora). Sama je piramida izgrađena poput stepeništa koje neki nazivaju stubama, a drugi stepenicama: kad su sagradili prvu stepenicu, dizali su preostale kamenove spravama napravljenima od kratkih drvenih greda, i to su ih za prvu stubu stepeništa dizali s tla; kad bi god kamen stavili ondje, premještali bi ga na drugu spravu koja je bila postavljena na prvoj stubi, te bi ga vukli na drugu stubu i na slijedeću spravu: koliko je bilo stuba u stepeništu, toliko je bilo i sprava, a postojala je još i jedna pomična sprava koja se prenosila sa stube na stubu i kojom bi se kamenovi pomicali; meni su opisali obje sprave upravo onako kako i ja to iznosim. Na taj je način najprije bio posve dovršen vrh piramide, a zatim su dovršavali redom slijedeće stube, a na koncu su dovršili njezin najdonji dio uz samo tlo. (...) Kad im je vrijeme koje sam naveo bilo potrebno za izgradnju ovih građevina, mislim da im je zacijelo nemalo vremena trebalo i za klesanje i dovoženje kamenova i za gradnju kanala ispod zemlje.
Menkaurova piramida, Giza Khafrina piramida, Giza
Dolaze niotkud. Nestaju isto tako brzo kao što su se pojavili. Neobični i još uvijek neobjašnjen fenomen NLO, za kojeg mnogi svjedoci tvrde da su ga vidjeli, postoji od pamtivjeka pa sve do današnjih dana.
Postoje li zaista leteći tanjuri?, od kuda dolaze?, zašto dolaze?, kako izgledaju?, to su tek o poneka pitanja koja su mučila, i koja danas muče znastvenike, istraživače i fizičare koji istražuju fenomen NLO.
Ipak, ljudi su istražili djelić, vrlo vrlo mali djelić svemira, pa o postojanju inteligentnih bića poput ljudi ne možemo ustvrditi, ali možemo proučavati viđenja NLO-a na našem
planetu- ZEMLJI.
Svemir je beskrajan i beskonačan, pa je nekako, riječima kozmonauta Georgija Beregavoja: "Vjerovati da smo jedina inteligentna živa bića u svemiru jednako je vjerovanju da u velikoj šumi živi samo jedan medvjed".
POVIJEST NLO-a
Naziv leteći tanjur je relativno mlad. Prvi ga je koristio pilot Keneth Arnold 24.lipnja 1947. nad Washingtonom. Vidio je 9 srebrenkastih ploča koje su se kretale od oko 2700 km/h.
Da bi mogli nastaviti proučavati NLO-e prvo moramo zaviriti u dugu mračnu povijest.
1945. otvoren je prvi službeni dokument o NLO-ima.
Najstariji dokument Mahabharata, indijski ep, detaljno opisuje posjetioce iz svemira. Istraživaći NLO-a imaju crteže stare 400. godina.
Događaji iz 16. stoljeća često su pripisivani božjim znakovima.
Godine 1566. u kolovozu, nad Baselom letjela je plamena kugla po nebu.
U Rimskom carstvu Libije opisuje kako je nad Rimom proletio leteći štit.
Livije, Kasije Dio, Plinije Stariji i mnogi drugi opisuju u svojim djelima mnoge misteriozne nebeske pojave, za koje ni tada, a ni danas nije moguće naći logićko objašnjenje.
U najstarije vijesti o NLO-ima treba uvrstiti i onu od egipatskog faraona Tutmosisa III: "U 22.godini, u trećem mjesecu zime, spustio se na zemlju plameni obruć...Imao je glavu iz koje je izlazio loš zadah. Tijelo mu je bilo dugo oko pet metara, a isto toliko bilo široko..."
1513. godine, 21 godinu prije Kolumba, PERI RIES, turski kartograf iz INSTANBULA, nacrtao je kartu svijeta na kojoj je bila Amerika i na kojoj je ucrtao planine na ANTARKTIKU (to je podatak za koji smo saznali u 19.st), sve planine (podatak smo saznali u 20.st).
Kako je on mogao sve to znati. Možda su mu to rekli oni koji su vidjeli naš planet iz svemira? Nije li to trag prema postojanju inteligentnijih bića iz svemira.
Isto tako čudno, SUMERANI su opisali sve planete, veličinu, težinu i položaj. 5000. godina prije Kopernika.Opisali su Uran i Neptun. Tko im je mogao reći sve te podatke, kada nisu imali sredstva kojima bi mogli sve to saznati.Možda su im te podatke dali bića koja su vidjela sve te planete?
Te planete je tek 1986. letjelica Voyager izbliza proučila.
SUMERANI su također poznavali DNK 5000. godina prije suvremene medicine.
U egipatskoj Knjizi mrtvih, napisanoj prije 3,500. čitamo ovaj opis svemira:
"Tamo nema zraka, dubina tog mjesta je neizmjerna, a njegova crnina je crnja od najcrnje noći."
U Lukijanovim Istinitim povijestima, napisanim prije 2,100 godina, opisuje se let na Mjesec. Taj opis kao da potječe od nekog današnjeg astronauta:
"Nastavljajući naš let u svemir, sedam dana i isto toliko noći, osmog dana smo ugledali pred sobom nešto poput Zemlje. Bio je to blještavi otok koji je oko sebe širio svjetlo".
Ovo su, svakako, nevjerojatni zapisi ljudi u pradavnim vremenima prije čak 5000. godina.
Treba li povjerovati takvim zapisima? Mislim da da, jer ono što su vidjeli ti ljudi sigurno nisu bili avioni niti sateliti. To je bilo nešto neidentificir
DANAŠNJA VIĐENJA NLO-a
Danas se također na nebu viđaju neke neobjašnjive i neidentificirane letjelice koje se nazivaju, po tome što su neidentificirane, NLO.
U današnje vrijeme se manje posvećuje pažnje NLO-ima, jer je nebo prepuno aviona, raznih letjelica, te satelita. No, u ovim iskazima ćemo vidjeti da sve i nije tako jednostavno i lako objašnjivo. Vidjet ćemo iskaze svjedoka koji tvrde da su vidjeli NLO, ili čak bili u letećim tanjurima.
-6.travnja 2000. u večernjim satima u New Yersey-u na nebu su se pojavile neobične točkaste zrake. Iznenada, pojavile su se dvije letjelice koje su prolitjele područjem. Bile su srebrne boje. Dok su letjeli nije se čuo nikakav zvuk.
-u travnju 2000. pojavio se UFO u obliku trokuta iznad Pennsylvania-e. Tijekom leta nije se čuo zvuk, a objekt je nestao za tri minute.
-u siječnju 1998. Jim Roberts uočio je narančasto-crveni objekt kako lebdi iznad njegova ranča.
-1997. nad Istrom su se pojavila čudna svijetla. Prvo smo pomislili da se radi o kući na brdu, ali tu nije bilo brda - tvrdi bračni par koji je gledao pojavu. Izašli su iz auto, a objekt je nestao za petnaestak sekundi
-nad dijelom Zagreba, Pantovčaku, pojavio se NLO. Bilo je svjedoka koji su ga promatrali gotovo 20 minuta. Letio je vrlo nisko.
-13. travnja 2000. oko 22.30 sati UFO u obliku trokuta. Letio je brzino od oko 50 km/h. Nije se čuo nikakav zvuk, a viđenje je trajalo tri minute.
Na tisuće ljudi iz čitavog svijeta u ljetnim mjesecima posjećuje žitne krugove, prije svega u zapadnoj Engleskoj, između Stonehenga, Winchestera i Malborougha. Doživljaj pri prolasku kroz svježe nastali žitni krug nezaboravan je: delikatno i na savršen način položene biljke, maštoviti, zamršeni uzorci, jasno osjetne snažne energije i goleme dimenzije. Ako tome još dodamo i krajolik koji ih okružuje, s valovitim brežuljcima i poljima, možemo razumjeti jedinstven osjećaj koji nastaje u blizini te značajne pojave koju mediji i vladine agencije još uvijek zanemaruju.
Žitni krugovi svoje posjetioce nadahnjuju, fasciniraju ih, privlače i opčinjavaju. Mnogi osjete neki unutarnji poriv da stanu unutar njih i iz prve ruke spoznaju bilo kakve osjete što ih ti oblici mogu izazvati. Jedan od glavnih doživljaja najčešće je osjećaj svetosti ili nečeg "drugačijeg". Od onih koji već dulje vrijeme posjećuju takve krugove, neki vjeruju da je za njihov nastanak odgovorna neka vrsta inteligencije.
Zanimljivo je da oblici krugova u žitu veoma nalikuju onima što se mogu vidjeti u hramovima, katedralama, ili na drevnim svetim mjestima. Ovo cinici često krivo interpretiraju kao želju istraživača žitnih krugova da taj fenomen promijene u neki vestu religijskog ili New Age kulta. No, ostavimo li cinizam po strani, činjenica je da ti krugovi izazivaju osjećaj svetosti, što njihovoj prirodi daje posebnu notu.
Prvi žitni krugovi otkriveni su u Engleskoj 1978. godine. Otada se pojavljuju svake godine, počevši od kasnog proljeća do ljetnih mjeseci. Kasnije su pronađeni i drugdje po Evropi, u SAD-u, Kanadi i Japanu.
Krugovi obično nastaju po noći, u nekoliko sekundi. Pronađeni su u poljima pšenice, ječma, uljane repice, raži, suncokreta i drugih usjeva. Biljke koje tvore krug u žitu savijene su, ali nisu oštećene (što se ne može reći za "krivotvorine" — oblike koje naprave ljudi). Ako žito još nije zrelo, tako savijeno raste i dalje. U nekim likovima žito je "polegnuto" u više slojeva, a stabljike u svakom sloju okrenute su u drugom smjeru. Žito je ponekad upleteno u nekakve pletenice.
U kolovozu 1996. godine je John Wheyleigh, student koji je kampirao u južnoj Engleskoj, kod Oliver's Castla, snimio kratak video-film koji prikazuje nastajanje lika u žitu u obliku snježne pahuljice. Na filmu se vide četiri svjetleće kugle koje se brzo kreću i očito je da su povezane su s nastankom lika u žitu.
Neki istraživači smatraju da je snimak krivotvorina. Međutim, u većini profesionalnih video-laboratorija u kojima je traka analizirana utvrđeno je da je film "čist" i da vjerojatno nije obrađen računalom. (B. Creme potvrdio je autentičnost snimka).
U kolovozu 1997. godine, godinu dana nakon što je snimljen Wheyleighov video-film, dva su češka istraživača krugova u žitu izvijestila da su jednog jutra vidjela tri odvojene skupine svjetlećih kugli kako lete iznad područja gdje su otkriveni krugovi u žitu. Svjetleće kugle su, isto kao na videosnimci Johna Wheyleigha, putovale zajedno i velikom brzinom, a njihove su putanje pri svakom prijelazu bile jednake. Osim toga, Česi su izvijestili da su pri opažanju prve skupine kugli čuli neobičan zvuk.I John Wheyleigh također je izvijestio o sličnom zvuku koji ga je probudio i omogućio mu snimanje događaja koji su uslijedili.
Prema mišljenju B. Crema, krugove u žitu, osim manjeg broja krivotvorina napravljenih ljudskom rukom, prave naša braća s najbližih planeta, Marsa i Venere — iz svemirskih letjelica koje nazivamo NLO. B. Creme kaže: "Oni koji su u NLO-ima vizualiziraju oblik koji žele stvoriti, te svojim usredotočenim umovima određuju oblik svakog pojedinog kruga. Potom se vozilima približe površini polja i svojom tehnologijom, upravljanom umom, stvaraju uzorke. Radi se o kombinaciji vrlo razvijene tehnologije i misli; strojevi reagiraju na njihove misli. Cijeli taj proces traje tek nekoliko sekundi, što vrijedi i za najkompliciranije uzorke."
Creme kaže da su krugovi u žitu dio procesa energizacije Zemlje te da, nadalje, oni na fizičkoj razini dupliciraju brojne vrtloge koji već postoje u mreži Zemljinog magnetskog polja. Ti vrtlozi će postati baterije čiju će energiju čovječanstvo u budućnosti, kada razvijemo tehnologiju svjetlosti, upotrebljavati kao novi izvor energije.
Cinjenica da netko u svojoj oprostajnoj poruci, prije nego li si oduzme zivot upise stihove neke pjesme i nije tako neobicno, jer kako se kaze "najljepse rijeci su vec izrecene" pa ih nema smisla mijenjati. Medutim, cinjenica da se u sedamnaest slucajeva samoubojstava, u godinu dana, pojavi uvijek jedna te ista pjesma pomalo je neobicno.
˝Zlokobna˝ pjesma, morbidne melodije s tuznim i sentimentalnim tekstom koji je upio posljednju kap ceznje za smrcu i vodi svakoga u osjecaj melankolije i depresije, svoju povijest zapocela je jedne kisne nedjelje u prosincu 1932., kada je njezina autora, madarskog skladatelja Reszôa Serassa, napustila zarucnica. Veoma potisten zbog prekinutih zaruka i utucen sumornim danima, Seressu se iznanada u glavi pojavila tuzna, sasvim nepoznata melodija. Potresen tim neobicnim dogadajem, pribiljezio je melodiju i dao joj naziv Sumorna nedjelja (Gloomy Sunday). Tekst koji je napisao za melodiju govorio je o tragicnoj prici covjeka cija ja draga nadavno umrla, te se sada on namjerava ubiti kako bi ponovno bio s njom.
Prije nego li je skladba snimljena, Seress je imao poteskoca pronaci nekoga tko bi je izdao. Iskreno receno, nitko nije htio imati posla s njom jer su tvrdili da je suvise malankolicna.
"It is not that the song is sad, there is a sort of terrible compelling despair about it "
To je misljenje bilo prorocanstvo, jer kada je ova pjesma bila objavljena, njezin je neumoljivo tuzni napjev ubrzo stekao glas da potice ljude na samoubojstvo.
Prvi poznati slucaj dogodio se u proljece 1933. kada je mladic, koji je sjedio u kavani u Budimpesti, zamolio orkestar da odsvira Sumornu nedjelju. Kada su je odsvirali, istog je trena otisao kuci i ustrijelio se. O mracnoj povijesti ove pjesme u casopisu Nepoznato pisao je Tane Jackson navodeci i ostale slucajeve, ali bez imena sudionika, potvrdujuci kobnu privlacnost Sumorne nedjelje. Zrtve su bile i pjevaci koji su smrtonosne stihove uvrstili u svoj repertoar. Najpotresniji slucaj dogodio se u Londonu. Tamo se iz jednog stana neprestano cula zalosna melodija pjesme Sumorna nedjelja. Nakon sto je provaljeno u stan, na podu je pronadjena mlada zena koja je umrla od predoziranja dok je na gramofonu neprekidno svirala kobna pjesma.
Kompozitor, Rezsô Seress i sam je bio zbunjen sto je upravo njegovo djelo bilo ˝prvi korak˝ koji je vodio u smrt. Nakon brojnih slucaja smoubojstava Seressu su cesto bila upucena pitanja o cemu li je razmisljao kada je pisao pjesmu i da li on smatra da je njegova pjesma uzrok brojnih samoubojstava, a odgovore koje su dobili uglavnom su bili isti:
I stand in the midst of this deadly success as an accused man. This fame hurts me. I cried all of the disappointments of my heart into this song, and it seems that others with feeling like mine have found there own hurt in it˝
Do kraja tridesetih godina, ta je pjesma izazvala toliku paniku javnosti, da madarske vlasti nisu podrzavale njezino javno izvodenje. Mnogi su glazbenici odahnuli, jer su se vec poceli pribojavati za svoj zivot kad bi morali svirati Seressovu opaku kompoziciju. Mnoge radiostanice, ukljucujuci BBC, htjele su je zabraniti (veliki broj lokalnih stanica u SADu nije je htio izvoditi), a neke su obitelji samoubojica (cije su smrti bile povezane s tom zlokobnom pjesmom) neuspjesno pokusavale sasvim zabraniti njezino izvodjenje. Englesku verziju Sumorne nedjelje napisao je Sam Lewis, a 1941. snimila ju je Billie Holiday. Medutim, tada je oslabio zao glas pjesme: pocetkom Drugoga svjetskog rata bilo je mnogo dramaticnih dogadjaja koji su zaokupili paznju javnosti. Ali ni tada njezin stetni utjecaj nije sasvim prestao. Gordon Beck iz Salisburyja u Wiltshireu, koji je tijekom 1946. sluzio vojsku u 76. skvadronu RAFa u Pooni u Indiji, sjeca se kolege pilota koji se, kad bi Beck stavio plocu Sumorna nedjelja uvijek jako uznemirio i tvrdio kako ga navodi na samoubojstvo. Beck nije mario za to, sve dok za vrijeme jednog leta nije mogao izbiti melodiju iz glave; stalno se vrtjela i vrtjela nadjacavajuci buku avionskih motora. Beck vise nikad nije svirao Sumornu nedjelju.
Kako objasniti uznemirujuci ucinak ove tajanstvene pjesme? Mozda je, kao sto predlaze Tane Jackson, Seress tako uspjesno izrazio svoju duboku tugu, da se ona na neki nacin prenosi na druge potisene ljude navodeci ih da si oduzmu zivot kako bi pobjegli od vlastite tuge. To stajaliste nije toliko neprikladno kao sto se moze ciniti. U knjizi Tajne glazbe, David Tame otkriva da glazba moze zapanjujuce djelovati na ljude, utjecuci na stres, rad srca, probavu i ostale metabolicke funkcije, kao i na emocionalno i mentalno zdravlje. Tragican je i zavrsetak dvoje ljudi vezanih uz nastanak ova pjesme.
Kao sam tvorac "suicidalne himne" i nije tako zacudujuce da Seress takoder nije pobjegao prstima sudbine oduzevsi si zivot skocivsi sa zgrade u sigurnu smrt. Kao razlog naveo je to sto nije uspio napisati vise niti jednu uspjesnicu. A djevojka koja ga je prije mnogo godina ostavila, pronadjena je mrtva zajedno s komadom papira na kojem je bio napisan tekst pjesme Sumorna nedjelja .
Pjesma Sanjao sam da sam boravio u Merble Hallsu iz opere Ciganka Rudolfa Frimla, jos je jedna od pjesama za koju se vjeruje da donosi nesrecu svakome tko ju cuje. Posebno izaziva strah pjevaca.
Nitko ne zna kako je i zasto je ova pjesma zadobila negativnu reputaciju. Isti je slucaj i s izvodenjem Shakespeareova Macbetha, kojega glumci, da bi izbjegli nesrecu, nazivaju samo ˝skotska drama˝. Neke pjesme, poput Sumorne nedjelje, nisu napisane svjesno, vec podsvjesno.
Poznato klasicno djelo, tocnije sonata, Il trill o del diavolo svoju povijest zapocinje u snu talijanskog, violinskog virtuoza, Giuseppeu Tartiniu u kojemu sklaplja pakt s vragom.
"I heard a sonata so unusual and so beautiful performed with such mastery and intelligence, on a level I had never before conceived was possible! I was so overcome that I stopped breathing and awoke gasping. Immediately I seized my violin, hoping to recall some shred of what I had just heard - but in vain. The piece I then composed is without doubt my best, the Devil's Sonata , but it falls so far short of the one that stunned me that I would have smashed my violin and given up music forever if I could but possess it ."
Iako je tvrdio da nije uspio zapisati u svoj njezinoj snazi, rezultat je bila ˝ divlja ˝ i pomalo ˝ luda ˝ (imajmo na umu da govorimo o baroknoj, klasicnoj glazbi) sonata koja je postala jedno od njegovih najpoznatijih djela.
Pa stoga, kada budete plakali nad nesretnom ljubavi ili sanjali "Dusu Tame", nadajte se da nikada necete cuti rijeci:
... Meghalt a szeretet
V é ge a vil á gnak
M é g egyszer elmondom csendben az im á mat :
Uram , az emberek gyarl ó k é s hib á znak ...
Ostala su u priči o Titanicu ipak i neka pitanja na čije ćemo odgovore još morati čekati, a možda ih nikada niti nećemo pronaći. Jedno od najčešćih pitanja je: što je orkestar zadnje svirao kad je brod tonuo? Vjeruje se kako je zadnja skladba bila Bliže, moj Bože, tebi (istom se skladbom kao zadnjom poslužio i Cameron u filmu)ili melodija Autumn. Ipak, većina preživjelih tvrdi da je posljednja skladba bila Bliže, moj Bože, tebi (ja je nazivam po tekstu: Bliže, o Bože moj)i nema razloga da im ne vjerujemo. Neki tvrde da su čuli ragtime, a jedan kaže da orkestar uopće nije svirao. Ipak, telegrafist Harold Bride, koji je imao jako dobar sluh kaže da je u jednom trenutku čuo melodiju Autumn.
Špekulira se i o tome, kako su poginuli prvi časnik Murdoch i kapetan Smith. Za obojicu se priča kako su se ubili pištoljem, ali to je sve dio legende. Zapravo je kapetan stajao na mostu kad je taj dio broda potonuo u more. Silina vode je odnijela kormilarnicu , a ostatak mosta teško oštetila pri čemu je kapetan vjerojatno poginuo. Također se priča o njegovim posljednjim riječima- Drž' te se britanski… i …neka se svatko brine za sebe koje su zapravo dio legende. Ako i jest nešto rekao, onda je druga izjava realnija.
O prvom časniku Murdochu se pričalo da je, želeći spriječiti navalu na preostale čamce, divlje pucao u masu na palubi i pri tome ubio nekoliko muškaraca. Nakon toga je navodno sebi ispalio hitac u glavu( i tu je teoriju iskoristio Cameron u svom filmu). No, međutim, ni u to ne možemo potpuno vjerovati, jer Murdochovo tijelo nikada nije nađeno, a kod nijednog od pronađenih 328 leševa nije nađena rana od vatrenog oružja.
Nadalje, skriveno blago. To je draž svake brodske olupine. Ni Titanic nije izuzetak. Poznate su priče o tome da je na brodu bila velika pošiljka zlata namijenjena SAD-u. Legenda je nastala nakon izjave brodskog skladištara Franka Prenticea, koji se nekoliko godina kasnije sjetio da je sudjelovao u utovaru zlatnih i srebrnih poluga. Stručnjaci tvrde da nikakav takav utovar nije zabilježen na tovarnoj listi. To naravno, ništa ne znači, jer se događalo da se takva vrsta tovara nije vodila kao takva. Nažalost, engleska banka svoje akte već gotovo 100 godina drži pod ključem. Ako je takav transport zaista postojao, dobro je zataškan… To su samo neka od mnogih, još otvorenih pitanja vezanih uz katastrofu. Ostaju dio legende tog znamenitog broda. Možda je to i dobro, jer i stari dvorci čuvaju svoje tajne o duhovima i njihovoj prošlosti…I Titanic će, nedvojbeno, sačuvati neke svoje romantične tajne, koje će njegovu, dugoistraživanu povijest činiti uvijek iznova zanimljivom.
SLUČAJ CALIFORNIANA I MISTERIJ TZV. TREĆEG BRODA
Već znamo da je brod Californian bio nedvojbeno vrlo blizu tonućeg Titanica. Ali, koji je brod viđen s Californiana? I čija su pozicijska svijetla bila viđena s Titanica?
Da se podsjetimo…Californian je 14.4.1912. naišao na ledeno polje i tamo se zaustavio u 22.20 sati. Pozicija Californiana je bila: 42°5'N, 50°7'W, znači, oko 19 milja od kasnije zadane CQD-pozicije Titanica. Californian se zbog struje približavao Titanicu. Oko 23 sata, na Californianu opažaju svijetla nekog broda koji je dolazio s jugoistoka. Oko 23:40, primjećuju da se brod zaustavio( titanic se nakon sudara u točno 23:40 i nakon malo kraće plovidbe zaustavio). Oko 23:50 kapetanu Californiana Lordu se čini kako se svijetla na brodu gase i istovremeno može vidjeti lijevo pozicijsko svijetlo. Tada se Titanic, nakon neuspjelog pokušaja izbjegavanja sante okrenuo prema sjeveru. Nešto poslije ponoći, na Californianu primjećuju svijetla velikog parobroda. Udaljenost su procijenili na od 4 do 10 milja. U 0:45, na Californianu primjećuju čudan bljesak iznad zaustavljenog broda. (vrijeme kad je časnik Boxhall ispalio prvu raketu u nebo). Ne učinivši ništa, lord se vraća na spavanje. Oko 1:20 s Californiana primjećuju da svjetla nepoznatog broda stoje pod čudnim kutem i da je crveno pozicijsko svijetlo nestalo ( vrijeme kad čamčana paluba Titanica zaranja pod vodu). I napokon, u 02:15 na Californianu primjećuju da je brod nestao, tako barem primjećuju…Titanic je potonuo u 02:20, a svijetla su se ugasila nekoliko minuta prije potonuća.
Prema svemu sudeći, brod viđen s Californiana, bio je Titanic!
No, postoje argumenti koji dokazuju da ova priča ne drži vodu. S Titanica su ugledali svijetla drugog broda na sjeveru tek u 0:10 sati: ako su dva broda bila na vizualnoj udaljenosti, Californian primjećuje svijetla broda u 23:00. Kako to da su s Titanica brod primjetili tek sat vremena kasnije?
Nadalje, ako je Californian u trenutku Titanicovog potonuća stajao, kako to da preživjeli tvrde da se nepoznati brod približavao da bi na kraju nestao?
Na Californianu se diskutiralo o veličini broda i udaljenosti. Neki tvrde da je to bio veliki parobrod, dok drugi tvrde da je izgledao premalo za brod veličine Titanica. Udaljenost varira između 4 i 10 milja…Kapetan Smith je mislio da je brod vrlo blizu, pa je naredio da čamcima odveslaju do broda, iskrcaju putnike i vrate se po još. A Rakete koje su ispaljene s Titanica, morale su se čuti u tako mirnoj noći; na Californianu, nisu čuli ništa. A preživjeli su rakete s Carpathie čuli puno prije nego su ugledali brod. Velika je vjerojatnost da su rakete viđene s Californiana ipak bile Titanicove, i tu se Lorda kritizira jer nije ništa poduzeo. Ostaje još više primjera nego sam ih ja naveo, ali da ovaj post, ionako abnormalno dug, ne bi bio dosadan…Da, postojao je treći brod! Brod koji je pola stoljeća ulijevao pomutnju u ljude. Riječ je o Norveškom lovcu na tuljane- Samsonu. Lov na tuljane je prema norveškom zakonu nedjeljom bio nelegalan, a 14 travnja je bila nedjelja. Primjetili su svijetla oba broda, i iz straha od kazne, pobjegli u smjeru Islanda. A onda, Kapetan Samsona, Naess, 1962., neposredno pred smrt, priznaje da je vidio Titanic i da je vidio rakete tonućeg diva. Lord je umro u osjećaju krivnje, ne znajući za treći brod, a čak da se Samson vratio, ne bi mogao primiti više od stotinu putnika…tako je i Titanicova najveća tajna, koliko-toliko razjašnjena.
5. prosinca 1945 misterijozno je nestalo petero vojnih bombardera koji su bili na rutinskom zadatku, zajedno s njima nestao je i avion koji je poslan u potragu za njima, sve ukupno nestalo je dvadeset i sedam ljudi. Oni svi su nestali na danas većini dobro poznatom području... područje BERMUDSKOG TROKUTA. Na toj su lokaciji nestali mnogi brodovi, ljudi pa čak i avioni i nikada nisu pronađeni. Većina ljudi krivi van zemaljce dok druga manjina misli da je glavni krivac djelovanje kristala davno nestalog kontinenta Atlantide.
Šta vi mislite?Ko bi od vas otišo tamo?
TOP SECRET
ROSWELL AUTOPSY REPORT
WARNING: This document contains information affecting the national defense of the United States within the meaning of the Espionage Act, 50 U.S.C., 31 and 32, as amended. Its transmission or the revalation of its contents in any manner to an unauthorized person is prohibited by law. Reproduction of the intelligence in this document, under the provisions of Army Regulation 380-5, is authorized for United States military agencies provided the source is indicated.
TOP SECRET
HEADQUARTERS
AIR MATERIEL COMMAND
WRIGHT FIELD, DAYTON, OHIO
IN REPLY ADDRESS BOTH
WRIGHT FIELD,TSDIN/HMM/ig/6-4100
COMMUNICATION AND ENVELOPE
TO COMMANDING
GENERAL,
AIR MATERIEL
COMMAND,
ATTENTION
FOLLOWING OFFICE SYMBOL
TSDIN_____________
SUBJECT: ROSWELL AUTOPSY REPORT # 1 (Control No. A-1917).
17 Jul 1947
COPY ONE OF THREE
TO: Commanding General Army Air Forces
Washington 25, D.C.
ATTENTION: Brig. General George Schulgen
INITIAL FINDINGS UPON EXAMINATION AND AUTOPSY OF THE BODY OF AN
APPARENT ALIEN CREATURE
1. External Appearance
This body was observed to be in a state of significant deterioration. It had been preserved with formaldehyde solution but not otherwise dissected.
The cadaver was 44 inches long with a weight of 27 pounds when the preservative solution had been drained.
The external appearance of this cadaver was of a human embryo with an enlarged cranium. Hands and feet were normal. Fingers and toenails had been had been pared. Fingerprints of a swirl-left pattern were observed and taken. All ten fingers and toes were apparent. There was some vestigial webbing between first and second fingers and toes.
Sexual organs appeared to be those of a male. They were in an embryonic state and revealed no evidence of pubescence.
Ears were partially formed, and showed some evidence of surgical intervention. Folds of skin had been drawn out from the surface of the scalp in an apparent attempt to create the impression of a more fully developed ear than was actually present.
Lips were vestigial and the mouth contained no erupted teeth. The nose was also in an incomplete state of growth and had also received surgical intervention, resulting in what appeared to be a very thin a delicate organ.
Eyes were distinguished by extensive surgical intervention. They were almond-shaped and by far the most prominent facial feature. The eyeballs were not matured and appeared to have been sutured with artificial lenses of an unknown type. Because of their extremely unusual condition, dissection of these eyes was not attempted.
2. Dissection
An incision was made from the thorax to the scrotum. The skin was first extended from the fascia and the fascia was observed to be consistent with the appearance of an immature human male. The fascia were then dissected and the internal organs were observed. The position of the heart was observed to be vertical, as would be consistent with a very early fetus, prior to the fourth month. The organ was prominent and was weighed to be 1/70th of the mass of the
body. When the organ was dissected it was found that there was direct communication between the two auricles through the formen ovale. The Eustachian valve was observed to be large. A ductus arteriosus was observed to communicate between the pulmonary artery and the
descending aorta. This ductus opened into the descending aorta just below the origin of the left subclavian artery.
Alterations in the structure of the circulatory system suggested that this body had been surgically corrected to detach it from placental dependence in an artificial manner. The stomach was opened and found to be free of any food substances. The cardiac orifice was apparently atrophied, although the deterioration of the corpus made this difficult to determine. It is possible that this individual did not eat.
The liver was prominent and it was clear that the blood of the umbilical vein would traverse it before entering the inferior cava. The umbilical vein itself had been severed of its placental crown and returned to the circulatory system by a means that was beyond the scope of this dissection to establish.
The lungs were not developed. There were lateral pouches on either side of the central diverticulum, open through into the pharynx. The larynx was somewhat cartilaginous and the trachea was developed.
It is probable that this individual did not breathe and more than he ate. The means of sustaining life is unknown, if he was ever alive in any practical sense.
The cranium was dissected and it was found that the skull was formed of exceptionally thin and pliant cartilaginous material, appearing to be bone precursor that had been affected in some manner, making it more than usually thin and delicate. The brain itself was extensively and surprisingly formed. There was an unknown cortex superimposed on the forebrain and extending as far back as the fissure of Ralando.
Because of this extraordinary formation it was decided not to pursue dissection of the brain at this time. The organ was extracted and placed in fluid preservation pending further study.
Overall, this corpus presented the appearance of a human embryo of three to four months duration that had been the subject of considerable alteration and modification, some of it obviously surgical. Other modifications, such as that of the brain, were harder to understand. In addition to the alterations, there was the matter of the size of the body and the relatively mature condition of the epidermis and nails. It would appear that this fetus was separated from its mother and brought to a semi-functional state by artificial means.
3. Conclusion
This is a human fetus that has been subjected to forced maturation without normal gestation. Its degree of functionality while living if it ever was alive is unknown.
STROGO POVJERLJIVO
IZVJESTAJ AUTOPSIJE IZ ROSWELLA
UPOZORENJE: Ovaj dokument sadrzi informacije koje mogu utjecati na nacionalnu sigurnost Sjedinjenih Drzava. Dokument podlijeze uredbi o protuzakonitom djelovanju na podrucju spijunaze, Clanak 50 Ustava SAD, tocke 31 i 32. Predaja na upotrebu ili otkrivanje sadrzaja u bilo kojem obliku neovlastenim osobama je kaznjivo po zakonu. Koristenje ovog dokumenta je pod ovlastima Vojnog Zakona 380-5, te je autorizirana za vojne agencije Sjedinjenih Drzava.
STROGO POVJERLJIVO
STOZER
ZRACNIH SNAGA
WRIGHT FIELD, DAYTON, OHIO
U POVRATNOJ ADRESI OBJE OMOTNICE
WRIGHT FIELD,TSDIN/HMM/ig/6-4100
COMMUNICATION AND ENVELOPE
ZA GLAVNI STOZER
ZRACNIH SNAGA
PAZNJA NA PRATECI UREDSKI SIMBOL
TSDIN_____________
PREDMET: IZVJESTAJ OBDUKCIJE IZ ROSWELLA # 1 (Control No. A-1917).
17 Jul 1947
KOPIJA PRVA OD TRI
ZA: Generala Zbora Vojnih Zracnih Snaga
Washington 25, D.C.
PAZNJA: Brigadni General George Schulgen
OSNOVNI NALAZI PREGLEDA I OBDUKCIJE TIJELA NAVODNOG IZVANZEMALJSKOG
STVORENJA
1. VANJSKA OBILJEZJA
Tijelo je u stanju znakovitog raspadanja. Bilo je zasticeno formaldehidnom otopinom. Nikakvi drugi zahvati na tijelu nisu vrseni.
Les je dugacak 111,759 centimetara, a tezi 12,247 kilograma nakon sto je isusena tekucina. Vanjskim izgledom les je nalik na ljudski embrio sa povecanom lubanjom bez dlaka. Ruke i noge su normalne. Prsti i nokti su upareni. Otisci prstiju su virovitog izgleda i nalaze se na lijevoj strani prstiju. Otisci su uzeti. Svih deset prstiju i noznih prstiju je prisutno. Izmedju prvog i drugog prsta na rukama i nogama postoji tvorba nalik na tkanje.
Seksualni organi su, zakljuceno je, muski, iako u embrionalnom stadiju te nema znakova spolne zrelosti.
Usi su djelomicno formirane. Postoje znakovi ranije obavljene kirurske intervencije, kojom su skinuti dijelovi koznog pokrova kako bi se stvorio dojam razvijenijeg uha nego li je stvarno stanje.
Usne su rudimentarne a usta ne sadrze razvijene zube. Nos je takodjer u nezavrsenom stadiju razvitka. Primjetni su znakovi ranije obavljene kirurske intervencije kojom je kreiran vrlo tanak i osjetljiv organ.
Oci su razdvojene obimnom kirurskom intervencijom. Bademastog izgleda i najdominantniji organ lica. Zjenice su umjetno nacinjene od leca nepoznate vrste i porijekla. Zbog krajnje neobicnog stanja, izgleda i izrade ociju, nije se prislo sekciji.
2. SEKCIJA
Nacinjen je rez od prsnog kosa do mosnji. Koza je odvojena od potkoznog tkiva. Analizom je utvrdjeno da odgovara nerazvijenom muskarcu. Sekcijom unutrasnjih organa zakljuceno je slijedece: Srce je u okomitom polozaju, po strukturi identicno stadiju ranog fetusa, prije isteka cetiri mjeseca trudnoce. Tezina organa je 1/70 tezine tijela. Sekcijom je ustanovljeno da postoji direktna veza između dvije klijetke kroz nerazvijenu stijenku. Eustahijeva valvula je izuzetno velika. Ductus arteriosus (arterija) spaja plucnu arteriju i silaznu aortu. Duktus je otvoren u silaznu aortu odmah ispod lijeve subklavne arterije.
Veza sa krvozilnim sustavom upucuje na zakljucak da je organizam kirurski korigiran i doveden u funkciju iz stanja ovisnosti o placenti. Trbuh je otvoren i nisu pronadjeni nikakvi tragovi hrane. Kardijalni otvor je zakrzljao. Unatoc isusivanju organizma prije pregleda bilo je tesko odrediti otvor. Postoji mogucnost da osoba nije uzimala hranu.
Jetra je istaknuta, te je ustanovljeno da krv prolazi njome prije ulaska u sekundarnu kavernu. Umbilikalna vena je bila odstranjena s placentalne krune i vracena u krvotok na nacin koji nije bilo moguce ustanoviti. Pluca nisu razvijena. S obje strane sredisnjeg dijela grudnog kosa nalaze se vrecice otvorene u bronhije i dalje u grlo. Grlo je hrskavo, glasnice su razvijene.
Moguce je da osoba nije disala. Nacin odrzavanja zivota nije moguce ustanoviti, ukoliko je osoba, u prakticnom smislu, uopce zivjela.
Lubanja je otvorena te je ustanovljeno da je sagradjena od posebno tankog i mekog materijala, koji je na svojevrstan nacin okosten. Mozak je iznenadjujuce razvijen, prekriven nepoznatom formom koja je prolazila cijelom duzinom od prednjeg dijela do usca kraljeznice.
S obzirom na potpuno nepoznatu formu nije obavljena daljnja sekcija mozga, vec je izvadjen i konzerviran radi daljnjih istrazivanja.
Ukupno se moze zakljuciti da se radi o ljudskom embriju starom oko cetiri mjeseca nad kojim su, djelomicno kirurskim putem, obavljene znacajne modifikacije. Ostale modifikacije, poput one na mozgu, je tesko objasniti. Ukoliko uzmemo u obzir ostale elemente, poput stanja u kojem su pronadjeni prsti i nokti, jedini je zakljucak da je ovo tijelo izvan tijela majke dovedeno u polufunkcionalno stanje.
3. ZAKLJUCAK
Ovo je ljudski fetus doveden u stanje funkcioniranja izvan tijela majke. Funkcionalnost te razina na kojoj je zivio, ukoliko je ikad zivio, je nepoznata.
Piramida Sunca, u drevnom meksičkom gradu Teotihuacan, se nalazi iznad podzemne pećine koju su Atlantiđani koristili prije 12500 godina za procese duhovnog prosvjetljenja. Piramida svojim dimenzijama, putem sakralne geometrije, “komunicira” sa Keopsovom piramidom u Gizi: stranice su im identične, po 225 metara; meksička piramida je točno upola niža od one egipatske; i, dok je u slučaju Keopsove piramide, korišten matematički broj “Pi” u njenoj izgradnji, isti arhitekta se služio kvadratnim korijenom broja “Pi” u kreaciji Piramide Sunca.
Moram se pohvalit da sam bio tu pred tri mjeseca...
Teotihuacan. Prijestolnica starog Meksika. Kamene Piramide Sunca i Mjeseca po površini odgovaraju onima u Egiptu. Dosada je otkopano oko 600 manjih piramida u ovom Gradu u kojemu je nekada živjelo nekoliko stotina tisuća ljudi.
Tko ga je izgradio? Kada? Kojim alatima? Tko su bili njegovi stanovnici?
Znana literatura o Teotihuakanu je oskudna. Španjolski konkvistadori su prije petsto godina zatekli Azteke kako vrše svoje obrede u ovom Gradu. Prije tisuću tristo godina Grad su koristili Tolteci. Špekulira se, pak, da je podignut prije oko dvije tisuće godina od strane nepoznatog naroda. Pretpostavlja se da je Piramida Sunca građena trideset godina, a Grad barem dvije stotine godina. Danas su u upotrebi imena iz doba Azteka: "Grad Bogova" (Teotihuakan), "Avenija mrtvih" (glavna gradska ulica), Hram Kvecalkoatla (božansko biće Quetzalcoatl čiji se lik nalazi na trećoj, manjoj piramidi)...
Istina je negdje drugdje.
Atlantiđani su imali tri ciklusa koji su bili prekidani katastrofalnim događajima: prije 50.000 godina, prije 28.000 godina i prije 12.500 godina.
Kada se danas susretnemo sa ostacima sa periferije njihove civilizacije nađemo se u čudu: egipatske piramide i sfinga sa vidljivim tragovima tisućugodišnje vodene erozije; bolivijski lučki grad Tihuanaco na dvije i po tisuće metara nadmorske visine; kineske piramide odavno prekrivene zemljom i zarasle u biljni svijet; sjeme domaćeg kukuruza pronađenog pokraj Mexico City-a staro 25.000 godina (prema radiokarbonskoj metodi); britanski megaliti u Stonehenge-u koji ispod površine kriju jos devet slojeva...
Atlantiđani su dobro poznavali energetske čakre (čvorišta) naše Planete: Gizu (Egipat), Peru, Tibet, Sjeverni i Južni Pol, Stonehenge (Velika Britanija) i... Meksiko.
Točno ispod temelja današnje Piramide Sunca u Meksiku, Atlantiđani su otkrili podzemne pećine. Četiri postojeće komore su proširili, a svodove učvrstili teškim kamenim blokovima. Iznad njih, na površini zemlje, su podigli prvu, manju piramidu. Znatno pojačano energetsko strujanje su koristili prilikom duhovne inicijacije, prosvijetljenja, omogućavanja duši da se slobodno kreće kroz različite dimenzije.
Brižljivo su isplanirali, a onda i sagradili veličanstveni kameni grad sa stotinama objekata piramidalnog oblika. Astronomske opservatorije, raspored gradskih trgova, glavne piramide... oslikavale su pojave na nebu, kretanje brižljivo odabranih zvijezdanih sistema, uključivo našeg Sunca, Mjeseca i Zemlje. Sakralna geometrija, matematika, astronomija... su rukovodile arhitekte.
Usred srednjoameričke džungle nikao je Grad bez premca na oba američka kontinenta. Kameni blokovi teški po nekoliko desetina tona vađeni su i obrađivani laserskom preciznošću iz kamenoloma udaljenog osamdesetak kilometara od Teotihuakana. Tehnologija i nauka su bile drugačije u to vrijeme. Umjesto mehaničkih alata i kotača, Atlantiđani su superiorno vladali tehnologijom zvuka, primjenom različitih frekvencija za obradu, prijenos i ugradnju kamena.
Umjesto današnjih tipova transporta, ljudi i materijal su se prebacivali korištenjem energije Zemlje i Sunca. Naime, atmosfera i energetski naboj naše matične Planete je bio u to vrijeme znatno drugačiji. Danasnji tanani ozonski omotač bio je sedam puta (!) deblji. Atmosferski pritisak je bio dva puta veći nego danas. Atmosfera gušća. Majka Zemlja je bila zdravija, nezagađena, energetski snažna. Veći dio dnevnog transporta se odvijao po posebnim energetskim linijama na površini Zemlje.
I onda... prije 12.500 godina...ulazak zvjezdanog tijela u nas Sunčev sistem, sudar sa "desetom" planetom između Marsa i Jupitera, velike odlomljene gromade sjurile su se prema Zemlji, potapaju Atlantidu, dovode do promjene položaja polova, zatim zemljotresa, vulkanskih erupcija i potopa. Atmosfera se mijenja. Na suhim podrucjima kolonija Atlantide u sjevernoj Africi, zapadnoj Evropi i Mediteranu, srednjoj Americi... preživjeli Atlantiđani počinju mukotrpnu borbu za preživljavanje.
Duhovna nauka i materijalna tehnologija visokorazvijenih Atlantiđana se gubi; sjećanja na "crveni kontinent" ostaju u oralnoj tradiciji. Pisani dokumenti su sačuvani u Kartagini i Aleksandriji da bi tokom tisuća godina mraka nestajali u masonskim i inim knjižnicama "Iluminata".
Citadela, administrativni centar Teotihuakana. Gradskim trgom dominira hram Kvecakoatla izgrađen u obliku stepenaste piramide. Zidove krase likovi Vatrene Zmije (simbol dnevnog prolaza Sunca) i Pernate Zmije - Kvecakoatla, koji je simbol jedinstva zraka i kopna, neba i zemlje. Kapacitet trga je 150.000 ljudi.
Ni vodiči, ni turisticke karte, a niti zvanična pisana literatura ne pišu o funkciji ove prve, male piramide.
Prema Tolteckim šamanima, ovdje bi započinjao proces inicijacije. Studentu bi se objasnio koncept energetske prirode ljudskog bića. Tu bi se učio procesu izlaska duše iz fizičkog organizma i kretanju kroz različite dimenzije. Postoje tri postupka u razvoju čovjeka prema punoj slobodi. U prvom pred čovjeka se postavlja pitanje ko smo mi u stvari. Odgovor je da smo mi samo oblik svijetla (energije) koji je spojen sa svemirskom cjelinom. U momentu kada se nađemo zatvoreni u našem tijelu i umu, naša životna energija počinje slabiti zahvaljujući iluziji materijalnog svijeta.
Pernata zmija je simbol dualizma ljudske prirode. Polovina našeg bića pripada zemlji, dodiru, fizičkim željama (zmija). Druga polovina (duh) ima krila, živi na nebu, komunicira sa suncem i zvijezdama. Vječna borba između ove dvije polovine je vrlo zgodno prikazana na meksičkoj nacionalnoj zastavi gdje se orao i zmija bore na život i smrt.
U pravilnom smjeru sjever-jug proteže se glavna ulica "Avenija Mrtvih". Ovaj nemaštoviti Aztečki naziv ne odgovara prirodi ove gradske arterije. Hodajući kilometrima dugom i do 150 metara širokom avenijom lako se može zamisliti život kako buja u ovom Gradu. Ono što impresionira je simetričan izgled lijeve i desne strane. To neminovno upućuje na brižljiv planski pristup u izgradnji. U vodu padaju nagađanja povjesničara da se Grad dizao u etapama tokom dvijestogodišnjeg peiroda. Oni možda nastoje opravdati mogućnost da su primitivna plemena trebala mnogo godina da ovako nešto podignu. Ipak, očigledno je da primitivizmu ovdje nije bilo mjesta. Grad je isplaniran, a onda podignut u jednom dahu.
Na putu od Citadele do piramida je mostić koji nadsvođuje rječicu San Juan. Danas se taj detalj uopće ne spominje. Nekada je ova rijeka simbolično dijelila raj od pakla. Ali ne kršćanski raj i pakao. Naime, pakao je naše zajedničko iskustvo koje se naziva "planetarni san". Ili, još bliže, ono što mi nazivamo svakodnevni "život". Raj je, opet, naša kreacija koja nastaje kada prekinemo "planetarni san" i stvorimo "novi san".
Avenija Mrtvih je, duhovnim očima gledano, glavni dio tijela dvoglave zmije kroz koju inicirani mora proći.
(I u tradiciji tantrističke joge, student na putu prosvjetljenja također prolazi kroz tijelo zmije. Usput nailazi na pojedine čakre, močna energetska čvorišta. U našem fizičkom tijelu srčana čakra je mjesto ljubavi. U energetskom sistemu planete Zemlje Teotihuacan je također, srčana čakra. Piramida Sunca je njezin simbol i nesumnjivo da je imala, vjerujem da će opet imati, vrlo važnu ulogu za sudbinu naše Planete. Ponovno oživljavanje moći ljubavi je od vitalnog značaja za razvoj civilizacije.)
Avenijom Mrtvih prema piramidama nailazimo na tablu koja prikazuje raspored Grada. Na vrhu je piramida Mjeseca, niže, sa malim pomakom udesno, je piramida Sunca, a na dnu je, u istoj liniji sa piramidom Mjeseca, piramida Kvecakoatla. Na drugoj strani Atlantika, u Egiptu, ka nebu se dižu tri piramide: dvije velike (Keopsova i Kefrenova) i jedna mala. Raspored? Identičan onima u Meksiku! A oba piramidalna kompleksa odgovaraju zvijezdanom sistemu Oriona na nocnom nebu. Orionov pojas se, naime, sastoji od dvije zvijezde blizanca i jedne male zvijezde tzv. "bijelog patuljka".
Ovaj raspored nam očito otkriva potpis arhitekte. I njegovu domovinu.
Prostorije, krovovi, murali, freske, hramovi, opservatorije, sve ono što je ovaj Gradi činilo živim, je uništeno i zapaljeno. Planski, pedalj po pedalj. Od onog veličanstvenog izgleda je ostalo malo. Od stotina kipova ostao je u životu samo jedan; nalazi se u meksičkom Antropoloskom Muzeju (doduše nikakva oznaka niti znak sa informacijama je uz njega). Svi su im kipovi bili isklesani iz jednog komada kamena, a težina se kretala po 20-30 tona.
Piramida Mjeseca, sa impresivnim stranicama od 145 metara, se nalazi na sjevernom kraju Avenije, okružena sa 15 manjih piramida. Stojeći na sredini glavne ceste i posmatrajući vrh piramide uočava se da on poklapa sa vrhom obližnje planine Cerro Gordo. Očigledno je da se prilikom gradnje vodilo računa o ideji arhitkete da piramida predstavlja "svetu planinu" i kao takva je integralni elemenat gradskog plana.
Istraživanja unutrašnjosti piramide dovela su do nekoliko zaključaka; prvo, piramida ima unutrašnje strukture. Drugo, nađeni su ostaci života (kosturi, predmeti, i sl.) iz različitih povijesnih perioda. I, treće, informacije o rezultatima istraživanja su škrta i tajnovita. Malo se što daje u javnost.
Piramida Mjeseca je važna za drugu etapu inicijacije studenta.
Duž Avenije, kroz mnoštvo hramova (manjih piramida) studenti inicijacije bi se učili vještini transformacije. Kulminacija bi bila ispred piramide Mjeseca. Ovdje bi student prelazio u druga stanja realnosti. Bio bi vođen u Hram Jaguara koji je simbolizirao Duh Zemlje. Kraj ovog hrama je bio na vrhu piramide Mjeseca. Student bi prilikom ovog procesa žrtvovao svog eteričnog dvojnika i time bi ovladao vještinom transformacije.
Završni proces oslobodjenja (ili treća etapa "prosvjetljenja") bi se dešavala na piramidi Sunca. Ovo je mjesto gdje ljudski limiti nestaju. Pojedinac gubi svoja zemaljska ograničenja. Njegova želja da postane božanstvom, svemirskim bićem ili Suncem, se ovdje konačno realizirala. Ova, prosvjetljena bića gube svoja fizička tijela u vatrenom bljesku i nestaju u vječnosti.
To je razlog što su Azteci nazvali ovu piramidu prema izvoru svega života ("Suncu"), a ovaj grad Teotihuakan (puni prijevod sa Nahuatl jezika bio bi "mjesto gdje su ljudi postali bogovi").
I kada se nađemo jednom ispred ove kamene ljepotice koja dodiruje nebo, onda se tek realizira grandioznost ovog objekta.
Stranice piramide su dugačke po 225 metara. To odgovara površini osam nogometnih terena. I, što je još indikativnije, to odgovara površini velike Keopsove piramide u Gizi. Ova meksička je, doduše, upola niža, ali preko 2500 tona kamenih blokova traže iznimno poštovanje.
Godine 1971. arheolozi su slučajno otkrili da se, 6 metara ispod površine piramide, nalazi ulaz u podzemnu pećinu. Prema njima, pećina je dugačka preko 100 metara i koristila se kao duhovni centar i prije nego što su piramide napravljene. Prema legendi, iz ovakvih podzemnih pećina su izašli preci današnje ljudske rase.
Naravno, ovo "slučajno otkriće" bila je poznata činjenica svim narodima prije Europljana. A to da su naši preci izašli iz pećina, i to nije nekakva novost (nakon potapanja Atlantide, preživjeli su oni koji su bili sklonjeni u podzemne pećine).
Ruševine vode kilometrima prema planinama na jugu. Nažalost, veći dio Grada jos nije otkopan. Pretpostavka da je u Gradu živjelo 150.000-200.000 ljudi je preskromna. Barem pola miliona ljudi je ovdje imalo svoj dom kada je Grad bujao.
Deset sa deset metara je špic piramide. Dignuti ruke prema nebu, zatvorenih očiju, osjetiti kako kroz noge struji energija i diže se prema prsima i rukama. Nekoliko bljeskova i slike daleke prošlosti...
Najveći praznik Azteca se dešavao svake pedeset dvije godine kada bi žrtvovali nekod od vođa uhvaćenih plemena. Upravo na ovom mjestu bi mu vadili srce iz grudi, bacali ga u kotao, palili novu vatru i započinjali novi ciklus. Pedeset dvije godine. Vrijeme potrebno da zvjezdani sistem Plejada opiše svoj krug na nebu.
Međutim, Azteci su ovdje bili nedavno. Prije petsto godina. Ono što nas stvarno interesira je kako je Grad funkcionirao u doba svojih originalnih graditelja.
Autor Peter Tompkins koji piše u svojoj knjizi "Mysteries of the Mexican Pyramids": "... Proporcije piramide Sunca demonstriraju preciznu distancu prema Suncu... Ova kamena struktura je locirana tako da njena sjenka služi kao sunčevi sat... Dizajneri Piramide su razumjeli relacije izmedju kruga i trokutaste piramide. Oni su ostavili poruku preko dimenzija piramide da fizički svemir ima piramidalnu strukturu, počev od mikroskopskog atomskog nivoa pa sve do makrosvemira... A čovjek, na odgovarajućoj skali vibracije, stoji točno na sredini tog puta od atoma do galaksije..."
Shirley Andrews, autor knjige o Atlantidi, piše o piramidi Sunca:"... Kao i za piramide u Gizi, niko ne može da shvati kako su kameni blokovi za ovu ogromnu građevinu prebacivani, a zatim ugrađivani na tu visinu. Meksikanci kažu da su giganti, koji su nestali u katastrofi poplava i potresa, bili njeni graditelji. Giganti su vjerojatno bića iz svemira, koji su se vratili vlastitim zvjezdanim kućama prije nepogoda na Zemlji..."
Mark Reynolds, istrazivač sakralne geometrije, postavlja slijedeću tezu: "Autori Velike Piramide u Egiptu koristili su matematički broj "Pi" (3,1415...) u njenoj izgradnji. Na taj način su ostavili poruku generacijama koje dolaze iza njih. Autori Piramide Sunca u Meksiku su, pak, koristili kvadratni korijen broja "Pi". Očito da ovi objekti komuniciraju jedan sa drugim preko istog arhitekte..."
Značaj broja "Pi" kao "božanske proporcije" je univerzalan. Geometrijski, broj "Pi" može prikazati sve, bukvalno sve, procese u prirodi: od spirale sjemenke biljke i kućice morske školjke do spirale zvjezdanog Mliječnog puta. Geometrijski, školjka ili zvjezdani sistem se razlikuju samo u veličini. Ali logaritamska spirala, bazirana na istoj proporciji broja "Pi" se ne mijenja.
Samo naše Sunce jedna je od 200 milijardi zvijezda u našoj galaksiji! A naša galaksija je tek jedna od 100 milijardi galaksija u svemiru! Zamislite samo koje su to brojke! Već brojka od tisuću galaksija zvuči nezamislivo, a kamoli tek brojka od milijardu ili sto milijardi galaksija (naravno, ako zamišljamo prostorno). A naš sunčev sustav sa Zemljom je tek na rubu naše galaksije, Mliječnog Puta! I pazite sada u kojoj se situaciji nalazimo: većina od 6,6 milijardi stanovnika Zemlje vjeruje da se život razvio samo na jednoj sićušnoj planeti koja prostorno obuhvaća niti 0,0000001 promil ukupnog prostora svemira (bukvalno govoreći) i to je uvriježeno mišljenje, dok se manjinu koja kaže da u svemiru postoji obilje života, smatra čudacima i luđacima!! Kakav paradoks! Malo je čudno da 95% (vjerojatno i više), od ukupne populacije bezrezervno vjeruje u tako nešto! Ili možda ipak nije? Nije čudno, ako uzmemo u obzir kako jedna NASA koja je cijelo svoje postojanje podredila istraživanju i proučavanju svemira često u vijestima i priopćenjima za javnost izjavljuje da 'ne znaju'(!) postoji li život van sunčevog sustava, i da smo 'najvjerojatnije sami' (dok istovremeno milijuni ufologa bruje o NLO-ima i otmicama i bliskim susretima 'treće vrste'), te da će istraživanje, primjerice Marsa 'možda' pokazati da li je tamo nekada, prije mnogo milijuna godina bilo života!!! A ako ga je i bilo, to su najvjerojatnije bili neki primitivni oblici! Uz takve izjave jednog od glavnih autoriteta po pitanju izvanzemaljskog života, ne treba se čuditi da im većina vjeruje. Kako i ne bi. U javnosti su stvorili takav privid, stvorili su iluziju neizvjesnosti i neupućenosti. Jer, na kraju krajeva, oni su pametniji od nas, oni su službena institucija i naposlijetku, zašto bi nam lagali? Tako razmišlja većina ljudi. Upravo ovo zadnje pitanje ima neobičnu važnost: zašto bi nam lagali? Očito je da postoji vrlo dobar razlog za to. (Sjetite se da je NASA masonska organizacija). No, nije samo znanost odgovorna za razvoj takvog uvjerenja. Dubok je trag na ljudima ostavila i sama religija, koja je kroz tisućljeća odbacivala mogućnost postojanja drugih oblika života osim ovog kakvog poznajemo na Zemlji. Čak su vjerovali da je Zemlja centar sunčevog sustava (odnosno, barem su tako govorili), dok Galileo nije izjavio 'ipak se kreće', nakon čega su ga zamalo spalili na lomači! Poduzima se sve ne bi li se od ljudi sakrilo znanje! Tako je i u slučaju sa poviješću našeg planeta! Otvorite bilo koju enciklopediju ili knjigu iz povijesti, i uvijek ćete naići na priču o razvoju pračovjeka u razdoblju od prije nekih 4 milijuna godina kroz mnoge oblike pa sve tamo do 300.000 ili 200.000 godina dok se nije razvio homo sapiens, zatim duga pauza 'ništavila' i onda odjednom priče o prvom gradu Jerihonu prije 8 tisuća godina te velikoj i naprednoj Babilonskoj civilizaciji 4,5 do 5 tisuća godina prije nove ere, nakon koje slijede Egipat, Grčka, Rim, i ostalo je manje-više poznato svima! Kažu nam: 'to su bili naši počeci, prije toga nije bilo ničega!'. Zašto se konstantno inzistira na prihvaćanju tog uvjerenja?
Postavlja se pitanje: Kako je jedan Homo erectus koji se pojavio prije 1.5 milijuna godina (koji nije bio daleko od današnjeg majmuna) iznenada prije 300.000 - 200.000 godina postao homo sapiens? Taj homo sapiens se odmah znao koristiti alatima, kompleksnim jezikom a također se i obujam ljudskog mozga silno povećao. Mnogi biolozi tvrde da bi za takve dramatične promijene normalnim evolucijskim putem bilo potrebno nekoliko milijuna godina, no ovdje se to događa preko noći. Zatim se prije 130.000 godina pojavljuje homo sapiens sapiens koji je jednak današnjim ljudima. Kako to? Kako se u tako kratkom vremenskom periodu dogodio takav evolucijski skok? Službena znanost još nema odgovora na to pitanje! Cijeli taj fenomen nazivaju 'nedostajeća veza' ili engleski 'missing link'. Još jedna stvar o kojoj znanost i povijest također šute a usko je povezana sa napretkom ljudske vrste su drevne civilizacije Lemurije (MU) i Atlantide. Odnosno, mnogi znanstvenici odmahuju rukom na spomen tih dviju civilizacija i svrstavaju ih u svijet legendi i bajki! No, osobno sam došao do zaključka da svaka legenda i bajka zapravo svoje korijene vuče iz istine (koliko god ona nevjerojatno zvučala današnjim 'normalnim' ili 'modernim' ljudima). Većina njih se ne rađa tek u umu pojedinca, za sve postoji stvarna podloga! Još sam došao do jednog zaključka a to je da razlog zbog kojeg te legende zvuče nevjerojatno leži upravo u 'modernosti' i 'normalnosti' današnjih ljudi, gdje pod pojmom 'normalno' smatram duboku uronjenost u materijalnu stvarnost! Zašto odbaciti ideju o nečemu što je očito ostavilo velikog traga na ljudsku (pod)svijest samo zato što se ne može pronaći lokacija tih drevnih civilizacija?
Traži li ih uopće itko? Tek nekolicina, kako bi ih znanost nazvala 'divljih' znanstvenika i povjesničara koji osjećaju da u toj priči ima mnogo više od legende. No njihova otkrića uvijek nailaze na zgražanje i podsmjeh službenih znanstvenih krugova kojima je u interesu da se nikada ne dozna istina o tim civilizacijama.
A Lemurija i Atlantida su zaista bile napredne civilizacije, civilizacije čiji doseg danas možemo tek zamisliti. Lemurija je bila civilizacija na visokom duhovnom stupnju razvoja, čiji su stanovnici, za razliku od današnjih, živjeli u potpunom skladu sa prirodom i svim bićima oko sebe. U to vrijeme (prije nekih 100 do 80 tisuća godina), ljudi su komunicirali telepatski, nije bilo potrebe za verbalnom komunikacijom, jer svaka komunikacija se odvijala prijenosom misli. Jedini smisao života u to doba bio je interakcija sa svim oblicima života, duboko razumijevanje kreacije i širenje svijesti! U tome je bila ljepota življenja! (kako to sa današnjeg stajališta zvuči primitivno, zar ne?). Nitko nije osjećao potrebu da nanese štetu drugome u bilo kojem smislu, jer shvaćali su da ako naštete bilo kojem obliku života, da su prvenstveno naštetili samima sebi. Životinjske vrste su također imale svijest i živjele u skladu sa prirodom. Nije bilo ubijanja, nije bilo borbe. Pošto je sve bila svijest, nije bilo potrebe za klasičnim prijevoznim sredstvima koje poznajemo, putovanje se odvijalo sviješću, fizičko tijelo su mogli pretvoriti u svjetlost i putovati brzinom svjetlosti! Vibracija njihovog fizičkog tijela je bila mnogo viša nego što je to sada. Nije bilo bolesti, nije bilo raspadanja tijela nakon smrti, nego se tijelo duše koja je odlučila napustiti fizički svijet jednostavno dezintegriralo ili isparilo. Uglavnom, bilo je to vrijeme u našoj povijesti koje najbliže odgovara pojmu 'raj na Zemlji'! Slična je situacija bila i u Atlantidi u vrijeme njezinog Zlatnog Doba. Atlantidu su stvorila bića koja su došla na ovaj planet kako bi mu pomogla da duhovno napreduje. Došli su kako bi pomogli čovječanstvu da shvati da se život ne odvija jedino u okvirima koje poznajemo, nego i izvan vremena i prostora! (najvjerojatnije je i Lemurija nastala na isti način, iako ranije od Atlantide).
U vrijeme Atlantide, postojala su tri vrlo velika brežuljka. Ti brežuljci su bili čvrsti kristalni platoi. U svaki od njih bile su uklesane stepenice a na vrhu svakog platoa nalazio se prekrasan hram. Svaki je hram bio različit. Jedan je bio četvrtastog oblika sa velikim stupovima koji su sezali od poda prema vrhu. Vrh hrama je bio ravan krov i na tom krovu nalazio se svjetionik velike kristalne energije koji je odašiljao i primao informacije iz cijele galaksije. Taj hram je bio poznat kao Hram Komunikacije. Drugi je hram bio malo viši od prethodnog i bio je poznat kao Hram Iscjeljenja. Hram Iscjeljenja je uključivao sve vrste liječenja. Uključivao je ono što biste vi smatrali emocionalnim, mentalnim, duhovnim i fizičkim liječenjem. Taj hram je imao osam strana, a na svakoj strani nalazio se poseban sektor liječenja. Oko svakog pojedinog sektora nalazio se predivni, duboki plavi bazen vode. Sama je voda sadržavala lijekovita svojstva. U vašok kulturi se također primjenjuje taj koncept jer su mnoga mjesta sa izvorima vode postala glasovita po svojim čudesnim ljekovitim svojstvima. Bili ste poznati diljem vašeg svemira po tom Hramu Iscjeljenja. Mnoge su druge kulture i bića koja nisu potekla sa Zemlje ili bila povezana sa Zemljom dolazili kako bi iskusili taj veličanstveni Hram Iscjeljenja. Hram Iscjeljenja Atlantide bio je galaktička meka za interakciju i liječenje.
Na trećem kristalnom brežuljku smjestio se Hram Filozofije. Filozofija je bila vrlo cijenjena u vrijeme Atlantide. Mnogo se raspravljalo o životu, životnim oblicima, smislu života i procesu stvaranja. Atlantidom je upravljalo Trojedinstvo Trojice (tako se zvalo to upravno tijelo) koje se sastojalo od trojice filozofa. Sve dok su ta trojica filozofa upravljala Atlantidom, bilo je to vrijeme velikog mira.
S druge strane rijeke nalazila se tehnološka i znanstvena zajednica. Tamo su živjeli oni koji su se posvetili razvijanju novih tehnologija i načinima na koje bi proširili dotadašnju. Sama tehnologija je često proizlazila iz kristala. Nastojali su proniknuti kako upotrijebiti kristale da budu od veće koristi čovječanstvu. Kako ih upotrijebiti da odašilju signale u veće svemirske dubine, kako ih upotrijebiti da daju više energije izumima. Mnogo toga iz Atlantiđanske tehnologije razvilo se korištenjem kristalne energije i moći. Vi danas tek počinjete ponovno otkrivati tu tehnologiju. Međutim, s vremenom su potpali pod utjecaj tehnologije i tehnologija je postala sila koja je upravljala društvom što je dovelo do dehumanizacije i konačno, pada civilizacije.'
Iako mnogi ovaj chanelling neće prihvatiti kao istinu, unutra su iznesene neke stvari koje se teško mogu opisati kao bajka ili besmislena legenda. Sve je to vrlo smisleno. No, bez obzira na to, postoje mnogi dokazi o Atlantidi i prisutnosti izvanzemaljskih civilizacija u našem današnjem svijetu koji su bolno očiti da je zapravo začuđujuće kako ljudi još uvijek sumnjaju u sve.
Uzmimo za primjer egipatske piramide koje su oduvijek očaravale ljudsku vrstu (barem ovu posljednju). Nevjerojatno je da većina još uvijek vjeruje u priču koju je ponudila službena povijest da su te piramide gradili faraoni uz pomoć svojih robova. Čekajte malo, idemo se malo uozbiljiti. Kako je moguće da su jedan kameni blok od 200 tona robovi mogli podići na visinu od 147 metara?!?! Kojom tehnologijom? Kojom snagom? Kaže se bilo ih je puno. U redu, moglo ih je biti beskrajno puno, ali zamislite kakvo uže bi to trebalo biti koje bi moglo izdržati silu od 200 tona!? Dignite ju samo trideset ili pedeset metara! A tek one priče da su te kamene blokove dovodili Nilom!? I pored svega toga napora još voditi računa o simbolici i usklađenosti stranica piramide sa stranama svijeta? (Mission Impossible IV :D) Dakle, očito je da je netko drugi morao izgraditi te piramide, netko sa tehnologijom koja daleko nadilazi naše sadašnje i egipatske mogućnosti. Čak su pokušaji današnjih znanstvenika da uz pomoć najsuvremenijih strojeva sagrade piramidu propali!
Drugi primjer je Sfinga u blizini piramide. Za nju se također tvrdi da je djelo nekog samodopadnog faraona. No, ima mnogo zanimljivosti vezanih uz Sfingu. Dok mnogi egiptolozi i Egipćani vjeruju da je Sfinga stvorena oko 2500 godina prije nove ere, nedavna su istraživanja pokazala da je ta teorija zapravo samo legenda. John Anthony West, egipatski vodić je ranih 90-ih shvatio da tragovi koje su vremenske prilike ostavile na Sfingi nisu vodoravni, nego okomiti. Vodoravni tragovi rezultat su dugog izlaganja jakim vjetrovima i pješčanim olujama, kojim je obilovalo sušno područje Sahare, a okomiti tragovi posljedica djelovanja vode!! No odakle voda u pustinji? Dr. Robert Schoh, geolog i profesor sa Bostonskog sveučilišta, pregledao je tragove na Sfingi i ustanovio da ih je morala nanijeti kišna bujica, zaključivši da je Sfinga morala biti sagrađena u doba kada su na tom području bile česte takve kiše, tisućama godina prije prvih Egipćana, prije prvih dinastija!
Njezin zbunjujući izgled (tijelo lava – glava faraona) zapravo je djelo nekog egoističnog faraona koji je odlučio ostati zapamćen u povijesti. Ljudska glava na sfingi je neproporcionalna tijelu. Međutim, izvorno, sfinga je imala lavlju glavu, što se očigledno bolje poklapa sa lavljim tijelom a ukazuje na vrijeme od prije 10.970 godina koje označava ulazak Zemlje u doba Lava. Ne samo da je Sfinga izgrađena kao spomenik Atlantide, nego se u podnožju njezinih šapa nalaze tajni podzemni hodnici koji vode do neistražene prostorije na dubini od osam metara. Ta prostorija je zapravo tajna biblioteka Atlantiđana (o čijem je pronalasku govorio i 'spavajući' prorok Edgar Cayce) koja je nakon što ju je otkrio jedan znanstvenik (ne znam točno koji) ispražnjena i sadržaji su nestali a o tome ni riječi u medijima! Zanimljivo, tako važno otkriće, milenijsko otkriće bolje rečeno, a svi šute o tome! Pogledajmo još neke dokaze.
Na Uskršnjim otocima nalazi se niz ogromnih, nekoliko-metarskih skulptura koje imaju oblik lica. Koga predstavljaju ta lica? Zašto su ih domoroci gradili? Opet nitko ne želi ulaziti u to!
Među mnogim Gigantima koji su posjećivali zemlju bili su i Lyrani. To je rasa čija visina dostiže i 10 metara! (zvuči nevjerojatno, zar ne?). Oni su bili ti koji su domoroce naučili kako da koriste njihove visokotehnološke strojeve da bi izgradili te kipove.
Kad smo već kod giganata, postoji mogo priča o njihovoj prisutnosti na našem planetu, direktnih i indirektnih. Jedna od zapanjujuće direktnih opisa postoji u kršćanskoj Bibliji, ljudima ispred nosa već dvije tisuće godina, ali kao da nitko ne obraća pažnju na to. Kao da svi oslijepe na tom dijelu. Naš prijevod Biblije je toliko korumpiran da čak ni ne spominje divove. Ali u knjizi postanka 6:4 piše 'U to vrijeme Zemljom hodaše divovi; a i poslije toga!'
Obratite također pažnju i na upotrebu množine u knjizi postanka 1:26...'I reče Bog: 'Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična...' To zasigurno otvara neka nova pitanja! Tko to MI?
Ono pak što piše u našem prijevodu je ipak zanimljivo, jer govori o prisutnosti izvanzemaljskih bića u vrijeme postanka: 'Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji (nevjerojatno!) da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.' U našem prijevodu knjige Postanka, poglavlje 6, pasus 4 glasi malo drugačije: 'U ona su vremena – a i kasnije – na zemlji bili Nefili (pada li kome na pamet Zecharia Sitchin i njegovi Nefili?), kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu! To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi!' Nevjerojatno, što Božji sinovi rade u knjizi Postanka ako cijela katolička crkva i kršćanski svijet za sina Božjeg priznaju jedino Isusa?!
Zanimljivo je i još nešto. Govori se o Adamu i njegovim potomcima koji su živjeli prije potopa. Tako se u knjizi Postanka, 5:4 navodi: 'Po rođenju Šetovu, Adam je živio osam stotina godina te mu se rodilo još sinova i kćeri. Adam poživje u svemu devet stotina i trideset godina. Potom umrije.' Zapanjujuće je koliko je tih Adamovih nasljednika živjelo po nekoliko stoljeća! Očito je da nisu bili ljudi u današnjem smislu, odnosno, ljudski im je vijek bio mnogo duži! Tek kasnije je ljudski vijek ograničen na 'stotinu i dvadeset godina'! Knjiga Postanka 6:3!
Jedan od nedirektnih primjera giganata su i grčki bogovi i ostala božanstva! Herkules je bio visok gotovo 4 metra, a legenda o njemu je preživjela sve do danas. Također, za Nou se kaže da je bio visok 4 metra, za Gilgameša da je imao 8 metara! Jesu li te priče zaista samo legende? Takvih dokaza ima zaista mnogo, nemoguće ih je sve nabrojiti u ovom postu, međutim, spomenut ću još neke od važnijih.
Stonehenge! Engleski tihi kameni spomenik neobičnog kružnog oblika i nepoznate namjene! Ranih 1960-ih američki je astronom Gerald S. Hawkins izložio teoriju u kojoj je Stonehenge zvjezdarnica i kalendar iznenađujuće složenosti. Smatrao je da su stari ljudi pomoću Stonehengea predviđali astronomske pojave, uključujući i zimski i ljetni solsticij te pomrčinu Sunca i Mjeseca. Današnji Stonehenge je u ruševnom stanju.Međutim, Semir Osmanagić u svojoj knjizi 'Tragovima Atlantide' kaže da su Stonehenge izgradili Atlantiđani a da je on istovremeno imao ulogu kozmičkog i astrološkog hrama, kompjutera, kalendara i međudimenzionalnog prolaza odnosno međudimenzionalnih vrata.
Još jedan od dokaza su takozvane Nazca Linije u Peruu, divovske uklesane linije koje prikazuju različite životinje i oblike a mogu se jasno vidjeti jedino iz zraka dok ih je sa zemlje nemoguće primijetiti i sagledati. Službena znanost može samo nagađati koja je uloga tih linija i tko stoji iza njih? Semir Osmanagić o Nazca linijama kaže sljedeće: 'Prije 2.570 godina je rasa sa Andromede posjetila Juznu Ameriku. Ekspedicija je trajala 20-ak godina. Bica su bila visoka oko 175 cm. Izgradili su naprednu kulturu. Oni su odgovorni za izgradnju tzv. Nazca linija. Rijec je o kanalima koji su stitili centre elektro-energije zakopane u zemlji. Ipak, Andromedani se nisu mogli aklimatizirati i napustili su Zemlju.’
No, jedan od definitivno najzapanjujućih dokaza su svakako piramide u Kini! Možda niste čuli za njih, no ima ih na stotine. Velika Bijela piramida je dvostruko veća od Keopsove i visina iznosi 300 metara!! Piramide su pretežno stepenaste poput piramida u Južnoj Americi. Ono što je još zanimljivije je činjenica da su prekrivene zemljom i na njima su umjetno zasađeni borovi kako bi se stekao dojam da se radi o običnim planinama!!!
Dakle, iz posta se može vidjeti da očigledno postoje goleme razlike između onoga što nam govori službena povijest i spomenika koji svojom grandioznošću i simbolikom nadilaze blijeda i smiješna objašnjenja današnjih znanstvenika i povjesničara.
Ako je istina to što nam govori naša službena povijest, kako je moguće da su stare civilizacije Sumera i Južne Amerike (prvenstveno Maye) posjedovale takvo precizno znanje astronomije i astrologije, štoviše, odakle im karte Amerike i cijelog svijeta u vrijeme kada navodno nije postojalo nikakvih letjelica?!
Očito je da postoji svjesna namjera da se bilo kakvo znanje o istinskoj povijesti naše planete sakrije od većine ljudi i pohrani unutar arhiva tajnih društava, posebice masona. Možda se pitate zašto bi netko namjerno to učinio?
Razlog je prilično jednostavan. Način na koji ljudi razmišljaju o svojoj prošlosti uvelike utječe na način na koji razmišljaju i doživljavaju svoju sadašnjost!
Život
26. svibnja 1828. na ulicama Nürnberga zatečen je dječak u seljačkoj odjeći koji je jedva znao govoriti. Nosio je pismo upućeno satniku 4. odreda 6. konjičke regimente, u kojem se satnik moli da primi dječaka ili ga objesi, kao i poruku koju je njegovu prethodnom skrbniku vjerojatno pisala njegova majka.
Postolar Weissman odveo je dječaka u kuću satnika Wesseniga, gdje je dječak govorio samo: "Želim biti jahač kao moj otac" i "Konja! Konja!". Kad su ga pokušali dalje ispitivati, rasplakao se i ponavljao "Weiß nicht." ("Ne znam."). Odveli su ga u policijsku postaju, gdje je znao napisati samo jedno ime: Kaspar Hauser. U pismu koje je nosio pisalo je da se rodio 30. travnja 1812.
Sljedeća je dva mjeseca proveo u tornju Vestner, u skrbi tamničara Andreasa Hiltela. Posjećivali su ga znatiželjni ljudi, zbog čega se otvoreno radovao. Smiješio se, hodao je kao malo dijete i nespretno je koristio prste. Jeo je samo kruh i vodu. Imao je vjerojatno šesnaest godina, ali duševno je bio šestogodišnjak. Ipak, bojnik Binder je tvrdio da dijete ima izvrsno pamćenje, iz čega je zaključio da je plemićkog podrijetla.
Imao je napade katalepsije i padavice. Na kraju je naučio dovoljno da može ispričati svoju priču.
Hauser je rekao da je većinu života - vjerojatno 10-12 godina - proveo u mračnoj sobici od 2x1x1,5 metara, u kojoj je bila samo slamarica i drveni konjić. Hranio se samo kruhom i vodom. Ponekad bi ga omamili da ga presvuku i ošišaju. Prvo ljudsko biće koje je vidio bio je muškarac koji ga je naučio reći "Želim biti jahač kao moj otac" i potpisati se kao Kaspar Hauser. Muškarac se uvijek pažljivo brinuo da ga dječak ne vidi. Na kraju ga je iznio iz sobice, a Kaspar se onesvijestio. Sljedeća stvar koje se sjećao je lutanje ulicama Nürnberga.
Taj je neobičan dječak probudio zanimanje diljem Europe i privukao još brojnije posjetitelje. Neki su smatrali da je varalica. Drugi su ga povezali s obitelji velikog vojvode Badena zbog crta lica. Ako je tako, njegovi bi roditelji bili Karl Ludwig Friedrich, veliki vojvoda Badena i Stéphanie de Beauharnais, usvojena Napoleonova kći. S obzirom da Karl Friedrich nije imao muških potomaka, naslijedio ga je njegov ujak Leopold I., veliki vojvoda Badena, čija je majka grofica Hochberg prema tim pričama skrivila dječakovo zatočeništvo.
Paul Johann Anselm Ritter von Feuerbach, predsjednik bavarskog prizivnog suda, počeo je istraživati taj slučaj. Hauser je prepušten na brigu učitelju Friedrichu Daumeru, koji ga je naučio govoriti, čitati i pisati. Daumer ga je također podvrgnuo homeopatskim tretmanima i poticao ga da piše dnevnik. Kaspar je pokazivao znakove velikog napretka.
17. listopada 1829. neki je zakukuljeni čovjek pokušao ubiti Hausera sjekirom, ali samo mu je zadao ranu na čelu. Zatražena je policijska zaštita, a dječak je predan na brigu Johannu Biberbachu, a šest mjeseci kasnije barunu von Tucheru. Tucher ga je zaposlio kao prepisivača u mjesnom odvjetničkom uredu. Pokušaj ubojstva je dodatno raspirio glasine o njegovoj vezi s vladarskom kućom Baden.
Britanski plemić Philip Henry Stanhope zanimao se za Hausera i navodno je htio steći njegovo povjerenje darovima. Također je pokušao zadobiti skrbništvo nad njim. Preselio je Hausera u Ansbach, na brigu Johana Georga Meyera. Odmah je izjavio da je Hauser Mađar i da nije plemić. Više povjesničara tvrdi da je Stanhope imao skrivene namjere i da je bio povezan s kućom Baden.
14. prosinca 1833. Hauser je namamljen u dvorski park Ansbacha obećanjem da će saznati nešto o svojim precima. Tamo ga je neki neznanac ubo nožem u prsa i probio mu pluća. Hauser se uspio odvući kući, ali je umro nakon tri dana. Zbog nepoznatih razloga, nije rekao ništa o svojem napadaču. Kad je policija pretražila park, ubojičino oružje nije nađeno, ali otkrivena je crna torbica s bilješkom: "Hauser će vam znati reći kako izgledam, odakle dolazim i tko sam. Da mu prištedim trud, reći ću vam ja. Dolazim iz . . . na bavarskoj granici . . . Moje je ime MLO." Poslije su Stanhope i Meyer tvrdili da je u pitanju bilo samoubojstvo. Hauser je pokopan na jednom seoskom groblju. Na nadgrobnoj ploči piše: "Ovdje leži Kaspar Hauser, zagonetka svojeg doba. Rođenje mu je nepoznato, a smrt tajanstvena." Poslije mu je u Ansbachu podignut spomenik na kojem piše: Hic occultus occulto occisus est: "Ovdje je neznanac ubio neznanca."
Dokumentacija
Kad je pronađen, Kaspar je na sebi imao dva papira. Prvi nije datiran, a glasi:
Poštovani satniče,
Šaljem Vam momka koji želi služiti kralja kao vojnik. Donesen mi je 7. listopada 1812. Ja sam siromašan težak s vlastitom djecom koju moram odgajati. Njegova me majka zamolila da odgojim dječaka, pa sam ga odlučio odgajati kao vlastita sina. Otad ga nikad nisam pustio da izađe iz kuće, pa nitko ne zna gdje je odgojen. Ni on ne zna kako se mjesto zove ni gdje se nalazi.
Možete ga ispitivati, poštovani satniče, ali neće Vam znati reći gdje živim. Iznio sam ga noću. Ne zna se vratiti. Nema ni novčića jer ni ja nemam ništa. Ako ga ne zadržite, morate ga zatući ili objesiti.
Drugo pismo, vjerojatno od dječakove majke koja je spomenuta u prvome, ima datum "listopad 1812." i glasi:
Ovo je dijete kršteno. Zove se Kaspar; morate mu sami dati prezime. Molim Vas da se brinete za njega. Njegov je otac bio vojnik u konjici. Kad navrši sedamnaest godina, odvedite ga u Nürnberg, u Šestu konjičku regimentu, gdje je služio njegov otac. Molim Vas da ga čuvate do njegove sedamnaeste godine. Rodio se 30. travnja 1812. Ja sam siromašna djevojka, ne mogu se brinuti za njega. Otac mu je umro.
Naslijeđe
Legende i analize o slučaju Kaspara Hausera traju do danas. Osim teorija o kraljevskoj krvi i običnoj prijevari, medicinske teorije uključuju amneziju izazvanu hipnozom i pitanje je li Kaspar Hauser bolovao padavice, autizma ili psihogenog poremećaja ("divlje dijete"). Teorije zavjere uglavnom se vrte oko vladarske kuće Baden i Stanhopea.
U studenom 1996. njemački je list Der Spiegel izvijestio da se pokušalo genetski usporediti uzorak krvi s hlača koje su navodno pripadale Kasparu Hauseru. Usporedbe s članovima kraljevske obitelji nisu dovele ni do čega konkretnog, a poslije se pokazalo da hlače nisu Hauserove.
Javila se tvrdnja da je Kaspar Hauser proveo barem dio svojeg zatočeništva u ćeliji u dvorcu Pilsach kod njemačkog mjesta Neumarkt in der Oberpfalz, oko 34 km od Nürnberga. Naime, u tom je dvorcu 1924. otkrivena sobica koja je osim raspadnutog prnja sadržavala i drvenog konjića, a Hauser je spominjao konjića kao svoju igračku. S druge strane, drveni je konjić u to doba bio vrlo česta igračka.
Međutim, Institut forenzičke medicine Sveučilišta u Münsteru 2002. je analizirao dlake i tjelesne stanice koje su također navodno pripadale Kasparu Hauseru, te je došao do konkretnijih rezultata. Uzeto je šest uzoraka iz različitih izvora: dječakov šešir i hlače, kao i kovrče kose, djelomično iz osobne zbirke suca Feuerbacha. Genetski je kod bio isti u svih šest uzoraka, te je odgovarao s 95% točnosti genetskom kodu Astrid von Medinger, potomka Stéphanie de Beauharnais, koja je bila majka Kaspara Hausera ako je uistinu bio nasljednik badenskog prijestolja. Dakle, materijal DNK ukazuje da je Hauser uistinu potjecao iz vladarske kuće Baden.
Temple potvrdjuje tezu da vec pet hiljada godina (preciznije od 3.200 g.p.n.e.) Dogoni imaju dokaze o posjeti civilizacije iz zvjezdanog sistema Sirijus. Oni tvrde da svoje znanje duguju posjetiocima sa Sirijusa.
Idemo redom:
- Tradicija Dogona govori o tri zvijezde u ovom sistemu. Sirijus A je vidljiv golim okom na samo 2,6 svjetlosne godine od nas. Za postojanje Sirijusa B se nagadjalo zadnjih stotinjak godina. Prve fotografije su dokazale njegovo prisustvo tek od 1970. godine. Postojanje zvijezde Sirijus C su "prvi" pretpostavili dvojica francuskih astronoma 1995. nakon niza godina istrazivanja.
- Dogoni nazivaju zvijezdu Sirijus B imenom "Po Tolo". U prijevodu "po" znaci najmanja sjemenka, a "tolo" je zvijezda. Ovime su opisali velicinu zvijezde. Takodje tvrde da je to "najteza zvijezda" i da je "bijela". Moderna astronomija Idemo redom:
- Dogoni tvrde da je umjesto "zemlje", Po Tolo sagradjen od "sagala" ("cvrste") materije. Rijec je o izvanredno teskom metalu, toliko teskom da ga "sva zemaljska bica kombinirana ne mogu podici". Zbilja, klasa "bijelih patuljaka" su izvanredno guste i masivne zvijezde.
- Dogoni tvrde da znaju da Po Tolo ima orbitu elipse (potvrdjeno prije 30 godina). I da je njen orbitalni period dug 50 godina (procjena danasnjih astronoma je: 50.04 godine +/- 0.09 godina). I na koncu da rotira oko vlastite osi (potvrdjeno!).
- Dogoni opisuju i trecu zvijezdu koju zovu "Emme Ya". U prijevodu rijec je o "sorghum"-u, odnosno vrsti tropske biljke, i "female" odnosno zenskom bicu. Zasad nije odgonetnuto zasto su joj Dogoni dali takvo ime. Naime, postojanje zvijezde Sirijus C jos nije zvanicno potvrdjeno. Fotografija nema, ali pretpostavke pomenutih Francuza su da je rijec o "crvenom zvjezdanom patuljku". (U casopisu "Astronomy and Astrophysics" broj 299 iz 1995, Daniel i Duvent u clanku pod naslovom "Da li je Sirijus trostruka zvijezda?", tvrde da samo postojanje crvenog zvjezdanog patuljka moze objasniti promjene u orbiti zvijezda.)
- Dogoni tvrde da se u orbiti oko Emme Ya nalazi samo jedan satelit. Naravno, nasi aparati su isuvise slabi da registriraju Sirijus C, a pogotovo njegov sicusni satelit.
- Dogonska mitologija ukljucuje cetiri kalendara. Suncev, Mjesecev, Sirijuski i Venerin. Prezicnost sva cetiri kalendara su potvrdjena.
- Dogoni su davno u proslosti bili svjesni o postojanju cetiri Jupiterova mjeseca...
- Ideja da se Zemlja okrece oko Sunca im je bila znana 4.500 godina prije Galileja...
- Isto kao i Saturnovi prstenovi...
Dogoni kazu da im je astronomsko znanje dao NOMMOS. Rijec je o amfibijskim bicima, poslanim na Zemlju sa Sirijusa da pomognu prosperitetu Zemljana. Dosli su u zemlju Dogona sa sjeveroistoka. Kada je njihovo "vozilo"sletjelo, uz veliku buku... nova "zvijezda" (mozda maticni veliki svemirski brod?) vidjen je na nebu...
Ime Nommos kod Dogona znaci "pripremiti pice". Nommos je takodje zvan i "Vladarem vode", "Monitorom" ili "Uciteljem".
Nommos je vise slicio ribolikim nego humanoidnim bicima. Morao je zivjeti u vodi. rijeke Niger). Ta bica su bili duhovni zastitnici.
Legenda kaze da ce Nommo u buducnosti opet posjetiti Zemlju, ovaj put u humanom obliku. Tek kasnije ce se vratiti svojoj amfibijskoj formi i "vladace iz vode".
Prici ovdje nije kraj.
(Zapravo, sada dolazimo do pravog zapleta.)
Dogoni sugeriraju da Nommosi imaju svoju bazu u nasem solarnom sistemu... koja se krece u orbiti kao "deseti mjesec" na jednoj od vanjskih planeta!
Podjimo s kraja:
Pluton ima samo jedan mjesec (Charon); Neptun ima osam poznatih; oko Urana se krece pet pratilaca; Saturn ih ima 18 (zadnjeg je otkrio Voyager 1990.); Jupiter ih ima 16 (cetiri veca se isticu).
Fokusirajmo se na Saturnove mjesece. Svi osim jednog imaju povrsinu izbrazdanu meteorskim kraterima. Slike Voyager-a pokazuju da taj jedan mjesec, poznat kao Enceladus, ima savrseno glatku povrsinu. Za razliku od ostalih Saturnovih satelita, Enceladus ima retrogradnu orbitu oko maticne planete.
Pomenuti mjesec ima radijus od oko 160 km. Masa mu je nepoznata, jer se ne zna njegov sastav. Orbita oko Saturna traje 523 dana.
Brad Smith sa University of Arizona je, nakon analize Voyager-voih rezultata, zakljucio da je ovo nebesko tijelo "savrseno okruglo" i da ima samo 3% refleksije...
Znacaj ove izjave je u tome da se "perfektne nebeske lopte" vrlo rijetko srecu. Zemlja nije okrugla. Kao ni nas Mjesec. Kao ni ostale planete Solarnog sistema. A sto se refleksije tice, to samo budi daljnje sumnje da je rijec o vjestackom objektu.
Mozda uspavanom svemirskom brodu Nommosa.
Podsjetimo da su Dogoni najavili ponovni dolazak Nommosa. Na "Dan Ribe". Prva indikacija njihovog dolaska bice nova zvijezda na nebu - "zvijezda desetog mjeseca"...
A dokazi postoje. Za Sirijus. Za Zetu Reticuli. Za Plejade...
1.DIO
Dana 30. studenog 1896. Herbert Coles i Dunhan Coretter kružili su duž plaže Anastasia u blizini st. Augustine na istoku floride,kad su uočili raspadnutu lešinu divovskog morskog stvorenja poluzakopanu u pijesku.Sličila je na divovsku kruškoliku vreću,svijetloružičaste boje,duga 5,5 m,široka 3 i debela nešto više od 1m,a procjenjena je da teži 5-7 tona.Imala je sedam izraslina nalik na ruke.ionako nisu bile cijele,šest je izraslina bilo dugo od sedam do 11 metara,a sedma je bila samo batrljak kraći od 1,2m.Sljedećeg je dana pregledao mjesni kirurg, dr. DeWitt Webb koji ju je poslije i snimio.pokraj 1896. valovi su je ponovo odnjeli u more.Ubrzo nakon toga, opet je naplavljena na obalu,ali tada više nije imala «ruku».
Webb i ostali očevici bili su uvjereni da se radi o lešini zaista velike hobotnice, a nakon čitanja Webbova izviješća, profesor zoolog Addison Emerly Verrill sa sveučilišta Yale,složio se s njim.Verrill je vjerovao da je za života to monstruozno, veliko stvorenje težilo 18-20 tona i da mu je raspon pipaka bio 45-60 metara,tj, gotovo sedam puta veći od najveće svijetske hobotnice koju je poznavala znanost!Stoga je floridskog diva naznao Octopus giganteus.
